VIše od zgrade

Uništen simbol Zagreba i hrvatskog novinarstva: "Od mjesta punog ljudi ostao je samo čelični kostur"

Zlatko Crnčec

Zgrada Vjesnika uništena u požaru / Renato Ivanuš, Branko Podgornik / Foto Novi list, Pixsell

Zgrada Vjesnika uništena u požaru / Renato Ivanuš, Branko Podgornik / Foto Novi list, Pixsell

Požar u Vjesnikovom neboderu posebno je teško pao novinarima i urednicima koji su desetljećima radili u njemu



Požar koji je jučer dokrajčio Vjesnikov neboder očekivano je teško pao brojnim novinarima koji su veliki dio svog profesionalnog vijeka proveli u njemu.


– Otišao sam pogledati Vjesnikov neboder.


Stigao sam oko podneva, brojni vatrogasci već su se odmarali nakon teške intervencije, a policija je radoznalcima poput mene ograničavala pristup zgradi.




Nisam izdržao i morao sam vidjeti što je ostalo od nekadašnjeg ponosnog simbola hrvatskog pisanog novinarstva i simbola grada Zagreba.



Ostao je tek zastrašujući crni čelični kostur iz kojega se još dimilo. Prizor prepun simbolike za mene koji sam na toj lokaciji proveo petnaestak godina u redakcijama Večernjeg lista i Vjesnika.


Naravno da sam se zapitao je li ovo još jedan zloguki znak o kraju našeg pisanog novinarstva. Uvjeren sam da nije i da će pravo, pošteno i vjerodostojno novinarstvo na kraju pobijediti.


Kao i Vjesnikov neboder koji će zauvijek ostati simbol hrvatskih novinara i novinarstva, rekao je Renato Ivanuš, član Uprave Novog lista i nekadašnji urednik i novinar Večernjeg lista i Vjesnika.


Simbol novinarstva


Nekadašnji novinar Vjesnika, a kasnije dugogodišnji član redakcije našeg lista Branko Podgornik također je pogođen onim što se dogodilo.


– Vidio sam baš malo prije na snimci da je gorio i šesti kat, da su gorjeli i oni prozori kroz koje sam gledao dok sam sjedio za svojim stolom na Savsku cestu.


U Vjesnik sam došao 1984. godine. To su bili moji početnički dani u novinarstvu. Puno sam učio i naučio u to vrijeme. Za to me vežu jako lijepe uspomene.


Foto galerija: Neboder Vjesnika u Zagrebu gori već satima


Bilo nas je jako puno mladih novinara, to je bila gradska rubrika. Jako mi je sada žao što je to izgorjelo. Tu su na neki način i uspomene.


Kada sam čuo vijest da neboder gori, prvo što sam pomislio bilo je da je to na neki simboličan način i završetak novinarstva kakvog smo znali kada je tako završila jedna institucija koja je desetljećima bila njegov simbol.


Bio je to jedan neboder u kojem su bile skupljene sve redakcije; Večernji list, Vjesnik, Sportske novosti, različita tjedna izdanja. Sve je to bilo u tom neboderu.


Ta Vjesnikova kuća tada je imala 5.000 zaposlenih kada sam ja došao u nju. Naravno, zajedno sa štamparijom i ostalim dijelovima.


A sada je sve to na neki simboličan način propalo i završilo svoju sudbinu.


To se događalo polako zadnjih 20 skoro i 30 godina, a sada nakon ovog požara to je i definitivno. Vjesnik je bio na petom, šestom i sedmom katu. Večernjak je bio ispod toga.


Dijelovi tih redakcija preselili su 1989. u omanju zgradu u produžetku Vjesnikovog nebodera gdje je 1987. bio press centar zagrebačke Univerzijade, rekao je Podgornik.