Aktivistice riječkog Centra za nenasilje i ljudska prava uvijek spremne pomoći / snimio I. TOMIĆ
U udruzi SOS Rijeka žene, među kojima je najviše četrdesetogodišnjakinja, pomoć uglavnom traže zbog psihičkog, fizičkog, seksualnog, ali ne i manje važnog ekonomskog nasilja. Mnogi muškarci, naime, ženama brane da rade, kontroliraju njihove rashode i financije, što Zakon također prepoznaje kao nasilje
Samo nekoliko dana nakon što je diljem Hrvatske obilježen Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama na koji je i u Rijeci simbolično u zrak poletio 381 crni balon, u spomen na više od 360 ubijenih žena, iz Splita je stigla vijest koja je zasjenila napor svih onih koji uporno i sustavno senzibiliziraju javnost na problematiku nasilja nad ženama – još je jedna žena izgubila život nakon što je obarač automatske puške povukao njezin suprug. Njezino je ime Marica Čipčić.
Suprug Boris dočekao ju je u zoru na parkiralištu i usmrtio u kombiju kojim je ona odlazila na posao. Život Marice Čipčić, supruge i majke, »vrijedio« je svega tisuću kuna. Toliko je njezin ubojica, suprug od kojega je pobjegla zbog nasilja koje je godinama trajalo unutar četiri zida, platio prekršajnu kaznu samo tri mjeseca ranije. Nakon toga, nasilje se prelilo i na ulicu gdje ju je sačekao i mučki ubio. Policija je prijavu protiv muškarca, koji je kasnije pucao i u sebe te se bori za život u splitskoj bolnici, podnijela tek nakon šest dana.
U prvih šest mjeseci ove godine, riječka policija zaprimila je prijavu 282 slučaja prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Prošle godine bilo je ukupno 710 prijava, više nego godinu ranije, 2014. godine, kada su bila zbilježena 643 slučaja. U 2013. godini zabilježena su bila 694 slučaja nasilja u obitelji. Od 1. siječnja 2013. godine ukinuto je kazneno djelo »nasilničko ponašanje u obitelji« da bi 31. svibnja 2015. godine ponovo bilo uvršteno u Kazneni zakon kao kazneno djelo »nasilje u obitelji«. U tom razdoblju djela počinjena spram članova obitelji i bliskih osoba u Kazneni zakon su uvrštena kao kvalifikatorni oblik ostalih kaznenih djela, tjelesna ozljeda, teška tjelesna ozljeda, prijetnja i drugo. Od 31. svibnja 2015. godine, kao i u prvih šest mjeseci 2016. godine, evidentirano je 11 kaznenih djela nasilja u obitelji.
Crni baloni
Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se od 2004. godine kada ga je Hrvatski sabor proglasio u spomen na tri ubijene žene na zagrebačkom Općinskom sudu 22. rujna 1999. godine. Toga je dana, tijekom brakorazvodne parnice, Mato Oraškić ubio suprugu Gordanu Oraškić, njezinu odvjetnicu Harju Prohić i sutkinju Ljiljanu Hvalec te teško ranio zapisničarku Stanku Cvetković. Osuđen je na maksimalnu kaznu zatvora od 40 godina.
Crnim balonima prilikom obilježavanja Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama naglasila se gorka istina da je za ubijene žene sada već kasno, ali Riječka mreža tim je činom pozvala sustav i društvo u cjelini da se sustavno omogući kvalitetna i pravovremena briga za žene žrtve nasilja kako više ne bi dolazilo do tragičnih slučajeva. Akciju puštanja crnih balona u spomen na ubijene žene, pokrenule su lani Sigurna kuća »Istra« u Puli, Ženska grupa »Karlovac Korak« u Karlovcu i Udruga za zaštitu obitelji – Rijeka u Rijeci, odnosno cijela neformalna Riječka mreža psihosocijalne potpore žrtvama nasilja.
Riječka mreža za pružanje psihosocijalne potpore žrtvama nasilja, osnovana prošle godine, surađuje između ostalih i s Odjelom prevencije Policijske uprave primorsko-goranske. Čine je udruge i institucije, ustanove koje na širem području grada Rijeke pružaju pomoć i podršku žrtvama svih oblika nasilja. Članice mreže nude usluge poput besplatnog psihološkog i pravnog savjetovanja, smještaj u sigurnu kuću zlostavljanim ženama i djeci, neudanim budućim majkama, resocijalizaciju, podrška su žrtvama i svjedocima kaznenih djela, nude edukaciju, osnaživanje. Neformalnu Riječku mrežu za pružanje psihosocijalne potpore žrtvama nasilja čine Centar za participaciju žena u društvenom životu, Centar za socijalnu skrb Rijeka, podružnica Obiteljski centar, Dječji dom Tić Rijeka, Odjel za podršku žrtvama i svjedocima Županijskog suda u Rijeci, SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava, Sv. Ana – Caritasov dom za žene i djecu te Udruga za zaštitu obitelji – Rijeka (U.Z.O.R.). Naše sugovornice, mlade djevojke iz SOS Rijeka – centra za nenasilje i ljudska prava, Lorena Zec, psihologinja, Tina Kovačić, predsjednica kooridnacije tima i pravnica Iva Čatipović, nastoje učiniti sve kako bi pomogli žrtvi nasilja koja im se obraća za pomoć. Nude besplatnu i anonimnu pomoć žrtvama svih oblika i vrsta nasilja, stručnu psihosocijalnu pomoć i pomoć u socijalnoj prilagodbi, individualno i grupno savjetovanje, te provode obiteljsku i partnersku psihoterapiju. Jednom mjesečno odlaze i u centre u Senju, Vrbovskom te Dramlju kod Crikvenice.
– Prema dostupnim službenim podacima Ministarstva unutarnjih poslova, u Hrvatskoj je od početka 2001. do kraja 2015. godine ubijeno ukupno 359 žena, od čega 165 od strane bliske osobe, partnera, supruga. Varira postotak ubijenih žena od strane partnera, od 31 pa do čak 80 posto. Jedna od iznimno poraznih godina bila je prošlogodišnja kada je 15 žena ubijeno od strane 12 partnera, podaci su koje su nam iznijele naše sugovornice iz SOS Centra Rijeka. Podaci prikupljeni do kraja kolovoza ove godine na žalost nisu ohrabrujući, ubijeno je 11 žena, od kojih je šest ubio partner. Na jedan prijavljeni slučaj obiteljskog nasilja dolazi deset neprijavljenih, a na jedno prijavljeno silovanje 15 do 20 neprijavljenih, objavljeno je na www.sigurno mjesto.hr/rad na prevenciji i suzbijanju nasilja.
Različita zlostavljanja
– Naša je zadaća u prvom redu osnažiti i ohrabriti ženu koja zatraži našu pomoć. Tu smo kako bismo žrtvi koja je učinila prvi korak u namjeri, primjerice razvoda, pružili sve informacije. U prvom redu žene žrtve nasilja ne znaju da pri Uredu državne uprave mogu dobiti pomoć u besplatnom zastupanju, ovisno o njezinom imovinskom stanju. Potom je upućujemo na Centar za socijalni rad, ne samo zbog razmjene informacija, nego i buduće suradnje. Tu je i Odjel prevencije Policijske uprave s kojim također usko surađujemo – kažu nam sugovornice.
Vrlo često, kažu, na njihovu adresu i u njihov poštanski sandučić stigne anonimna prijava o zlostavljaču jer je strah žrtve uvijek prisutan, pa onda one preuzimaju odgovornost da o dojavi obavijeste policiju koja provjerava istinitost navoda o nasilju na konkretnoj adresi.
– Moram naglasiti da se u trenutku kada izađemo u javnost, broj osoba koje traže našu pomoć povećava. Jedan smo od rijetkih centara okrenutih svim ljudima, bez obzira na spol i seksualnu orijentaciju, no ipak je najviše žena, kaže nam psihologinja Zec. Gotovo 90 posto žena koje traže njihovu pomoć u dobi su između 25 i 50 godina, a najviše je četrdesetogodišnjakinja.
– Riječ je uglavnom o psihičkom, fizičkom i seksualnom nasilju. No, bilježimo i ekonomsko nasilje, naprimjer kad muškarac s kojim žrtva živi brani da radi, ima njezinu bankovnu karticu, sva imovina je prepisana na njega, kontrolira njezine rashode, financije, traži da mu vrati kusur u lipicu, provjerava koliko je vratila, koliko potrošila, a s druge strane on troši kako želi. Sve su to prilično neprepoznati znakovi nasilja, no Zakon o zaštiti od nasilja upravo ekonomsko nasilje itekakao dobro prepoznaje – kaže Tina Kovačić, predsjednica koordinacije tima, dodajući da nije nasilje samo ako te netko namlati. »To je najlakše prepoznati«, dodaje psihologinja.
– No, psihička zlostavljanja možemo podvesti pod sve ono što drugu osobu stavlja u niži položaj. Zlostavljač je kontrolira, manipulira njome, sustavno je omalovažava. Takva psihički zlostavljana žena ima osjećaj manje vrijednosti. Uvijek se iznova iznenadimo načinima kojima se žena psihički uništava – ističu naše sugovornice, naglašavajući da je upravo zato njihova uloga vrlo važna jer one rade na tome da ženi vrate samopouzdanje i da je uvjere da može nastaviti borbu za svoja ljudska i ženska prava sama.
U jednom slučaju suprug nije ženi dozvolio druženje s vlastitom sestrom, trideset godina je tražila dozvolu od supruga da popije kavu sa svojom sestrom. Pripremala mu je trideset godina obroke koji su obuhvaćali i noćne obroke. A on je gladan, no ne može sam pripremiti sendvič jer zato ima ženu, znao bi joj reći. A ona se digne po noći i pripremi sendvič. I tako trideset godina, dok žena nije htjela nešto promijeniti, zatražila je našu pomoć, nakon toliko godina žena je osvijestila da joj je vrijeme prošlo ni u čemu. Dugo smo s njom radili na osvješćivanju da to nije bilo u redu, da ne misli da je to njezina sudbina, već suprotno, da pohvata konce života i čvrsto ih drži u svojim rukama, pričaju nam aktivistice Centra.
Na primjer, jedna je žrtva morala brisati svaki dan ormare. Nasilnik bi se redovito penjao i provjeravao koliko je dobro obrisana gornja ploha ormara. Maltretirao bi je i kontrolirao kako kuha ručak. Svakodnevno joj je govorio kako ona nije dobra majka, da nije normalna, da je zrela za ludnicu. Kad vam to netko govori svakodnevno, dođe vrijeme da pomisliš kako si ti doista zrela za ludnicu, zar ne, ispričale su nam aktivistice.
Profil nasilnika
– Osnažujemo takve žene kroz razgovore s psihologom, a naglašavamo da ne postoji tipična žrtva, a niti tipični nasilnik, žrtva se ne može prepoznati na ulici, uvijek se nasilje počinje događati između četiri zida. Mi stalno govorimo o žrtvama, jako se malo priča o nasilnicima koji su konkretno odgovorni za nasilje. Nema opravdanja za njega, on je donio odluku da bude nasilnik – rezolutno nam kažu naše sugovornice. Mi gasimo požar, stoga je naša zadaća da edukativno i preventivno osvješćujemo žrtvu, da spriječimo da nasilnik »razvije« svoje nasilništvo, da spriječimo takozvan međugeneracijski prijenos nasilništva ili viktimizaciju žrtve. Obrazac ponašanja nasilnika je gotovo istovjetan – šest do dvanaest mjeseci nakon što je žrtva najavila odlazak iz zajedničkog domaćinstva i života, događa se pakao, nerijetko i s najtragičnijim posljedicama. U velikom broju slučajeva sigurna kuća je jedini izlaz, stoga je naš Centar u stalnom kontaktu s U.Z.O.R-om i Sigurnom kućom »Sv. Ana«, kažu naše sugovornice. Kažu da ovaj potonji slučaj ubojstva nesretne žene u Splitu govori u prilog tvrdnji da je, unatoč činjenici da je bio prijavljivan i prekršajno kažnjen, nasilnik postao »ranjena zvijer«, osoba puna mržnje, osvetoljubiv, samo usmjeren k jednom cilju – kako se »osvetiti« nesretnoj ženi.
– Ponekad se takvim kažnjavanjem nasilnika šalje i kriva poruka žrtvi: »Bolje ti je da šutiš«. S druge strane, otvara se još jedan problem – nikad se ne apostrofiraju nasilnici, već broj žrtava. A tu je i odgovornost cijele zajednice. Nužno je ne šutjeti o tome, ne okretati leđa kada se iz susjednog stana čuje lom i svađa. Stručnjaci tu šutnju zovu »difuzijom socijalne odgovornosti«. Svi, naime, razmišljaju isto – onaj drugi susjed sigurno će prijaviti, neću se mješati. Uostalom, odavno ne živimo u super idealnom svijetu, govore aktivisitice riječkog Centra za nenasilje i ljudska prava. Od srpnja 2014. godine do kraja rujna ove godine kroz Centar je 170 žrtava nasilja dobilo psihološku pomoć i podršku, savjetovanje ili psihoterapiju. U 90 posto slučajeva bile su to žene između 25 i 50 godina života. One su najčešće bile žrtve obiteljskog nasilja od strane partnera, odnosno supruga. U posljednjih šest mjeseci SOS Rijeka je pružio besplatnu primarnu pravnu pomoć 70 osoba. Stoga naše sugovornice još jednom podsjećaju na broj telefona na koji mogu uvijek prijaviti bilo koji oblik nasilja i dobiti sveobuhvatnu informaciju i pomoć, 051 211-888 ili na e-mail adresu [email protected].
