Gotovo trećina pedofila osim na internetu djecu je zlostavljala i u stvarnosti. Roditelji moraju znati s kime djeca kontaktiraju na Facebooku, jer lako prihvaćaju poruke i poznanstva neznanaca
ZAGREB » Djeca moraju biti spremna i na odgovorno korištenje interneta i naučena da osim razonode na virtualnoj mreži vrebaju opasnosti, posebno kad su u pitanju poruke nepoznatih osoba. Roditelji su ti koji djeci prije svega moraju usaditi osjećaj odgovornog korištenja društvenih mreža jer čak 93 posto djece i mladih u Hrvatskoj u dobi od 11 do 18 godine ima otvoren svoj profil na Facebooku; 68 posto ih je otvorilo prije 13 godine živote. Indikativni su to podaci lanjskog istraživanja Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba i Hrabrog telefona. Istraživanje je provedeno na uzorku od 1.489 djece u Hrvatskoj u školama u ruralnim i u urbanim sredinama. Iako postoje sigurnosne aplikacije i filteri, potpuna zaštita, kao i u stvarnom svijetu ne postoji.
Nažalost, internet je često i poligon za tzv. cyberbullyng, međuvršnjačko nasilje preko interneta. Činjenica je da su najugroženija skupina tinejdžeri od 15 do 16 godina koji puno slobodnije nego mlađa populacija koriste tehnologije. Prema istom istraživanju kućna pravila za korištenje Facebooka nema 93 posto djece a čine nasilje putem mreže, dok su 88 posto njih su istovremeno počinitelji i žrtve virtualnog nasilja.
Seksualni predatori
Činjenica je da brojni roditelji teško mogu pratiti razvoj novih tehnologija pa su današnja djeca, spretnija u baratanju internetom, često sama prepuštena virtualnom svijetu. No, ono što roditelji mogu jest da djeci usade osjećaj odgovornosti i da međusobno razgovaraju o sadržaju koje mališane zaokuplja na internetu i društvenim mrežama, naglašava ravnateljica Poliklinike prof. dr. Gordana Buljan Flander. Za neželjene posjetitelje, seksualne predatore koji vrebaju djecu na internetu pod lažnim profilom, imenom i godinama, i pokušavaju stupiti u kontakt s njima, najprije preko dopisivanja, ključne su fotografije mališana koje se, srećom, mogu zaštititi i biti nevidljive za javni dio profila.
Podsjećamo, prekjučer smo izvijestili da je podignuta kaznena prijava protiv 37- godišnjeg Zagrepčanina zbog sumnje za kazneno djelo iskorištavanje 19 djevojčica za pornografiju preko interneta. Koristio je lažni profil na Facebooku, a predstavljao se kao žena i osoba koja traži mlade cure za posao fotomodela. Nažalost, trik mu je upalio. Djevojčice je ucjenjivao objavom eksplicitnijih fotografija koje su mu, prethodno s punim povjerenjem same poslale, uvjerene da konkuriraju za razvikani posao pod blještavilom reflektora. Edukacija i prevencija bitna je i u ovoj problematici.
Roditelji često kažu kako ne mogu ništa napraviti po pitanju interneta jer djeca se bolje snalaze za računalom. To je točno, ali se roditelji bolje razumiju u život i s djecom moraju razgovarati. Uostalom, roditelje uvijek živo zanima s kim djeca razgovaraju i s kim se druže na ulici i ispred škole. Princip je isti. Obitelji često govore kako za internet koriste sigurnosne filtere, no, slobodno rečeno, u dječjim glavicama moraju postojati neki filteri. Dvije trećine obitelji nema dogovorena pravila u kući o korištenju interneta. Indikativno je da čak 85 posto djece na svojim Facebook profilima stavlja puno ime i prezime, 36 posto e-mail adresu i 31 posto ime škole.
Odgovornost i tehnologija
– Roditelji bi trebali znati koje i kakve fotografije djeca stavljaju. Inicijalno, djeca ne mogu predvidjeti opasnosti od plasiranja svojih fotografija ako ih se na to ne upozori. Primjerice, mališanima bi trebalo sugerirati da tri puta promisle je li baš pametno da ta fotografija bude dostupna i vidljiva drugima i idućih 10, 15 godina. Moramo ih upozoriti na postojanje posljedica. Djeca sad idu i na virtualno igralište. Kao i u stvarnom svijetu i na internetu vrebaju opasnosnosti. Iz našeg istraživanja proizlazi da je osam posto te populacije otišlo uživo na sastanak s nepoznatom osobom koja im se virtualno dopala, dok bi 18 posto istu stvar napravilo ali nije dosad imalo priliku! Podaci kazuju da je oko 30 posto seksualnih predatora na internetu zlostavljalo djecu i uživo. S dosegnutom tehnologijom ne možemo natrag, ali možemo djecu učiti i naučiti odgovornosti, a to je puno važnije nego pojedini nastavni sadržaji.
