Na meti pljačkaša bila je jedna od kladionica Stanleybeta / arhiva NL
Rupčića se teretilo da je u ožujku 2013. godine počinio prepad u riječkom Starom gradu. Vrhovni sud je potvrdio oslobađajuću presudu riječkog Županijskog suda iz prosinca 2014. godine
Postojanje osnovane sumnje da je neka osoba počinila određeno kazneno djelo dovoljna je za podizanje optužnice, ali ne i za donošenje osuđujuće presude jer ona mora biti rezultat utvrđenja bitnih činjenica s izvjesnošću. Stoga je u danoj situaciji, dosljedno primjenjujući načelo in dubio pro reo, prvostupanjski sud zakonito i osnovano optuženika oslobodio optužbe.
Navodi se to u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je kao neosnovanu odbio žalbu Državnog odvjetništva i potvrdio presudu riječkog Županijskog suda iz prosinca 2014. godine kojom je 28-godišnji Marin Rupčić iz Crikvenice oslobođen optužbe da je počinio razbojstvo u sportskoj kladionici u riječkom Starom gradu.
Riječ je o pljački što se dogodila 22. ožujka 2013. godine, oko 17.40 sati, pred početak susreta hrvatske nogometne reprezentacije na Maksimiru, gdje je protiv Srbije igrala važnu kvalifikacijsku utakmicu za svjetsko prvenstvo u Brazilu. S kapuljačom navučenom preko glave, razbojnik je upao u kladionicu Stanleybet, držeći u ruci veliki mesarski nož, oštrice dužine oko 30 centimetara, te od dviju osoba koje je zatekao zatražio da mu predaju novac. U strahu za život, djelatnica obližnje prodavaonice predala mu je novčanicu od 200 kuna koju je držala u ruci i došla je zamijeniti. Pljačkaš je zatim prišao pultu, prema djelatnici kladionice i od nje ponovo zatražio novac, ali je ona najprije odbila poslušati ga. Pljačkaš je nakon toga, vitlajući velikim mesarskim nožem, ušao u radni prostor pa mu je djelatnica, prestrašena, predala 2.200 kuna.
Mada je u ovom slučaju pravomoćno oslobođen optužbe, Marin Rupčić je višestruko osuđivana osoba. Iza sebe ima sedam pravomoćnih i jednu nepravomoćnu presudu, koje su mu izrečene u riječkom, delničkom i crikveničkom Općinskom sudu, sve zbog krađa, teških ili »običnih«, osim jedne zbog droge. Najveća izrečena kazna bila mu je ona od dvije godine i osam mjeseci zatvora, no riječ je o presudi koja je objedinila tri ranije presude.
Žalba nije osnovana
Razbojnik je pobjegao s mjesta događaja, no daljnja istraga ukazala je na Marina Rupčića, on je kazneno prijavljen pa optužen i na kraju sjeo na optuženičku klupu na suđenju. No, vijeće sutkinje Ike Šarić zaključilo je da indicije koje su upućivale na optuženog ne čine zatvoren krug, da se ne može sa sigurnošću tvrditi da je on zaista i počinitelj razbojstva pa je donijelo oslobađajuću presudu i pustilo ga iz pritvora. Protiv presude žalbu je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom da se optuženika proglasi krivim, ali je vijeće Vrhovnog suda na svojoj sjednici zaključilo da žalba nije osnovana.
Suprotno stavovima DORH-a, Vrhovni sud je mišljenja da je vijeće riječkog suda pravilno cijenilo dokaze i da je tome sukladna i presuda. Suci Vrhovnog suda složili su se s optužbom da je okrivljenik, iznoseći obranu u više navrata, mijenjao svoj iskaz, ali nikad nije priznao delikt i stalno je tvrdio da s prepadom nema ništa. Ocijenjeno je da nedosljednosti u njegovim tvrdnjama gdje se kritičnog dana nalazio nisu dovoljne za zaključak da je on i počinitelj jer se optuženik ima pravo braniti na način koji smatra prikladnim, a na državnom odvjetniku je dokazati da je upravo on počinitelj.
Kapuljača i marama
Vrhovni sud naglašava da nije bilo nikakvih materijalnih tragova koji bi Rupčića povezivali s razbojstvom, da kod njega nije pronađen nož kojim je pljačkaš prijetio, niti je nađen oteti novac. Razbojnik je imao kapuljaču i maramu pa je njegovo prepoznavanje otežano. Upravo oko tog službenog prepoznavanja počinitelja dogodili su se neki propusti i nepodudarnosti. U sadržaj zapisnika o prepoznavanju ušli su i podaci koji nisu smjeli, oni iz službenih zabilješki o obavijesnim razgovorima, a kao takvi se ne mogu koristiti u kaznenom postupku. Iz tih razloga je riječki sud zaključio da sadržaj zapisnika o prepoznavanju nije vjerodostojan te se priklonio iskazima dviju svjedokinja danima na raspravi, a tada su izjavile da nisu sigurne da je optuženik počinitelj, iako to nije tako uneseno u zapisnike o prepoznavanju.
Suci Vrhovnog suda ističu u presudi da ni preostala dokazna građa, iako predstavlja temelj za sumnju u Rupčića kao počinitelja, nije i nedvojbena argumentacija za zaključak da je upravo on oteo novac iz kladionice. Uz ostalo, odnosi se to i na mobitel optuženika koji je 26 i 10 minuta prije razbojstva lociran 950, odnosno 250 metara od mjesta prepada. Za vijeće sutkinje Ike Šarić bili su dokazno sporni i rezultati glasovnih prepoznavanja, onog što je na mjestu događaja govorio razbojnik, a suci Vrhovnog suda prihvatili su takav stav i odbacili tvrdnju tužiteljstva da je riječki sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.
