ZAGREB   Nezaposleni slikar Josip Mutak i umirovljeni geodet Boro Radonić jučer su nepravomoćno proglašeni krivima i osuđeni na uvjetne kazne zatvora pod optužbom da su omogućili drugim osobama stjecanje ilegalne dobiti od 21 milijun kuna.

Kako smo već pisali riječ je bila o sumnjivim transakcijama i aranžmanima za gradnju sjedišta Sigurnosno-obavjaštajne agencije (SOA) i obnovu zgrade Ustavnog suda Republike Hrvatske. Iako je Županijski sud u Zagrebu utvrdio da u inkriminiranom razdoblju od listopada 2008. do listopada 2010. godine sebi nisu prikrbili ilegalnu dobit, prvooptuženi Mutak, kao bivši direktor tvrtke Corneus preko koje su se slijevali milijuni kuna, osuđen je na 10 mjeseci zatvora, a drugooptuženi Radonić na godinu dana zatvorske kazne. Za obojicu rok kušnje je četiri godine a dužni su platiti sudske troškove i svaki po 7.400 kuna troškova vještačenja.

Mutak je tijekom sudskog procesa ispričao da je preživljavao od prodaje svojih slika na karlovačkoj tržnici.

Kobna formalnost

O njemu smo pisali još prije nekoliko godina kada je zbog nikad ispravljene birokratske pogreške deložiran iz vlažnog podrumskog stana u Karlovcu gdje je od rođenja živio kao zaštićeni najmoprimac. Mutak je počeo živjeti u šatoru, u parku, a na jedvite jade dobio je grada stan, točnije prostoriju od 12 »kvadrata«. U ljeto 2008. godine na štandu su mu prišli naizgled ozbiljni poslovni ljudi koji su mu ponudili posao. Rekli su mu da bi rado prenijeli firmu na njegovo ime i da bi on trebao biti direktor.

Trebala je to biti samo formalnost koja bi njima olakšala birokratske prepreke a njemu dostojan život i stalan posao. U pitanju je bila djelatnost tekstila i tehničke robe, naizgled, ništa sumnjivo. Mutku se to činila prilika za kakav-takav siguran prihod. Nepravomoćnom presudom utvrđeno je da je Mutak na zahtjev drugookrivljenog Radonića potpisao dokumente kojim je postao novi direktor tvrtke Corneus i otvorio žiro račune u dvije banke.

Lažne cesije

Dobivene bankovne kartice i token predao je Radoniću iako je znao da se se neće obavljati stvarno poslovanje nego da će Corneusu druge tvrtke plaćati iznose za fiktivne poslove. Radonić je na zahtjev poduzetnika Andreja Mandića i Igora Garića primao uplate od 16 do 17 različitih tvrtki koje su sjedale na račun Corneusa. Na taj način ciljano se oštetio državni proračun umanjivanjem iznosa poreznih obveza, poreza na dobit i PDV-a a direktorima tih firmi omogućavala ilegalna imovinska korist.

Corneus je ispostavljao fiktivne račune. Iznose za izmišljene poslove sastavljala je Mirjana Džabić, opet po zahtjevu Radonića ali prema »podacima« koje su dali Mandić i Garić. Lažnim cesijskim ugovorima 17 tvrtki prikazivalo se kao dužnike koji bi s drugim poduzećima, tvrtkama čija su imena pravosuđu ostala nepoznata, zaključivali ugovore s neistinito prikazivanim dužničko-vjerovničkim odnosima. Od studenoga 2008. do listopada 2010. godine tvrtke su uplatile više od 21 milijun kuna. Mutak je 11. studenoga 2008. u ZABA-i podigao 221.500 kuna i novac predao Radoniću. Radonić je preostali iznos od preko 20 milijuna kuna podizao preko bankomata a novac predavao Mandiću i Gariću koji su novac proslijeđivali odgovornim osobama tih istih firmi!