Ne vjerujemo u legitimnost iskaza tog zločinca dok god ne dobijemo dokaze i kada se ispita u Hrvatskoj, kazala je Ana, sestra nestale Antonije
Oko 15.30 sati službeno je završila današnja potraga za nestalom Antonijom Bilić, koju je još 7. lipnja oteo 42-godišnji Dragan Paravinja i, prema vlastitom priznanju zadavio i potom bacio u rijeku Krku.
Kako je objasnila glasnogovornica PU šibensko-kninske Marica Kosor razlog prekida potrage je umor pasa tragača i ljudi na terenu. Potraga će se na istom mjestu nastaviti u utorak ujutro.
Prekid potrage potvrdio nam je i Vinko Prizmić, pročelnik HGSS-a.
– Nismo pronašli ništa. Čekamo daljnji tijek istrage i nove upute, kaže Prizmić, objašnjavajući da su pretražene mikrolokacije koje je Paravinja naznačio u svome iskazu.
U potrazi je u ponedjeljak sudjelovalo oko 130 osoba, od kojih 110 policijskih službenika Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske i Policijske uprave zadarske, 20 pripadnika Gorske službe spašavanja i manji broj vatrogasaca Dobrovoljnog vatrogasnoga društva iz Drniša. Pretraživalo se područje od Oklaja do Kistanja
Obitelj ne gubi nadu
– Ne vjerujemo u legitimnost iskaza tog zločinca dok god ne dobijemo dokaze i kada se ispita u Hrvatskoj, kazala je Ana Bilić, sestra nestale Antonije.
Mještani Drniša ne skrivaju svoju nevjericu da netko može počiniti takav zločin, no u razgovoru su iznijeli i neka svoja razmišljanja vezana za cijeli slučaj. “Sumnjiv mi je i taj njegov šef koji ga je držao zaposlenog, a ovaj ima puste zločine iza sebe. Ne znam, čini mi se da je tu neki šverc u pitanju…”, kazao nam je jedan sugovornik, dok drugome nisu jasni postupci hrvatske policije. “Uz sve te kaznene prijave i osude u susjednim zemljama, on može normalno voziti i kretati se Hrvatskom?! Kako policija nije ništa poduzela? Bilo je samo pitanje vremena kad će nešto ovako napraviti”, dodaje drugi.
Roditelje djevojke zatekli smo u obiteljskom domu u mjestu Kričke, nekoliko kilometara od Drniša. Majka Milka prepričala nam je što se događalo na dan nestanka njene najmlađe kćerke (pored Antonije i najstarije, 26-godišnje Ane koja je preuzela ulogu glasnogovornice obitelji, u Zadru studira i 25-godišnja Katarina) na putu do Drniša.
– Antoniju i mene do Drniša prebacio je rođak, a ja sam nastavila prema Šibeniku na preglede. Antonija je išla na praksu u trgovinu »Josiva«, to joj je bio zadnji dan, trebala je odraditi pet dana prakse da može napisati maturalnu radnju. Putem smo govorili kako bi se ovo ljeto zaposlila da može polagati vozački ispit. Nakon prakse stopirala je natrag prema kući, jer nema dovoljno autobusa, nedugo nakon toga mobitel joj je bio isključen, kazuje majka Milka koja ove duge dane provodi u molitvi, svaku večer do kasno u noć provodi čitajući Svetu knjigu.
“Na izlazu iz Drniša uvijek naiđe netko poznat, nama je normalno da nas povezu, prebace ako treba i dalje, jer javnog prijevoza gotovo da i nema u popodnevnim satima od Drniša. Živimo u nadi da je Antonija živa, ali ako se dogodilo i ono najgore, moramo se pokloniti i nastaviti u našoj muci živjeti”, rekao je otac Mile.
U kuću obitelji Bilić ne prođe niti jedan dan da netko ne svrati i da podršku, pa je tako u pondjeljak, dok je uz rijeku Krku trajala potraga za Antonijim tijelom, u Kričke svratio i gradonačelnik Drniša Ante Dželalija kojem to nije prvi put. “Suosjećam kao da su moja djeca u pitanju. Najviše bih volio da se danas ovdje pojavi Antonija i da je mogu zagrliti”.
Antonija je u školi uvijek bila uzorna, vrlo dobar učenik, a nije voljela puno ni izlaziti. Osim na maturalnu zabavu, nikad nije ostajala poslije škole ili prakse u Drnišu, uvijek je na vrijeme dolazila kući. Poneki vikend je odlazila kod sestara u Zadar, no san joj je bio život u Splitu. »Split mi je najlipši grad«, uvijek je govorila majci, koja nam prepričava i kako je Antonija vrijedna, a otac Mile prisnažuje kako je posebno voljela kuhati – kavu.
– Često nam je kuhala kavu i uvijek mi je govorila da joj gatam, to joj je bila najveća zabava. Iako mi nikad nije rekla da li ima neku simpatiju, koliko znam nije imala momka, opisuje majka Milka, koja se prisjetila i kako su se i na drniškom području zgražali sinjskih slučaja, pogotovo mučki ubijene Kristine Šušnjare. “Malo smo se tad prestrašili, nije Sinj daleko, ali moralo se nastaviti živjeti. Stopiranje automobila se nastavilo, i nas bi prebacili poznati, smatramo ih kao braću i da se ništa loše neće dogoditi”.
– Njega je dragi Bog već kaznio. Da on biži pred zakonom i Bogom i opet čini zlodjela, već to je kazna, a konačni sud će i njega dostići, Milka Bilić ima vjere u Božju pravdu.
