I ove sezone tradicionalno spašavanje turista na kopnu i u moru

Luftmadracem u buru: Hrvatska mala zemlja za velike troškove spašavanja

Mario Matana

Većina turista koji dođu u Hrvatsku ima osiguranje, pa kad i žele platiti troškove spašavanja, naši zakoni to onemogućuju, već sve ide na teret poreznih obveznika, što u drugim zemljama nije slučaj



Sretno je okončana »avantura« mladog poljskog turista koji se u nedjelju poslijepodne otisnuo na more na luftmadracu i to iz Povila kraj Novog Vinodolskog prema otoku Krku. Poljaka je jaka bura odnijela na otvoreno more, a nakon što su ga prijatelji izgubili s vidika, uzbunjene su interventne službe. Imao je veliku sreću ne samo preživjeti noć već i izvući se gotovo bez ogrebotine. Kada je pronađen jučer ujutro bio je vidno iscrpljen i pothlađen, ali živ i zdrav. 


  Kako smo jučer saznali od dežurnih liječnika u KBC-u na Sušaku, 23-godišnji Poljak nije imao vidljivih ozljeda niti se nagutao mora. Imao je sreće što je uspio čitavu noć provesti na luftmadracu te se nije ni na što žalio osim što im je rekao da je jako umoran. Kada su mu priopćili da je s njime sve u redu, veselo je napustio bolnicu zajedno sa povećom grupom prijatelja sa kojima je došao na ljetovanje i koji su ga nestrpljivo čekali ispred bolnice. 


 Našao ga ribar


Za nestalim Poljakom tragala je ophodna brodica P-115 Postaje pomorske policije Rijeka kao i brodica Lučke kapetanije Novog Vinodolskog, a u potragu su se uključili i vatrogasci DVD-a Novi Vinodolski. Zbog jake bure vatrogasci su morali prekinuti potragu, a nastavila se do 3.30 sati brodom »Burin« Lučke kapetanije. 


     Potraga je tada privremeno obustavljena, no već u 6.30 sati je nastavljena, a pored već angažiranih snaga, za mladićem su tragala i plovila Lučkih kapetanija Crikvenice i Senja. Pomorskoj policiji je oko 8 sati javio ribar kako je u moru u blizini Rta Družinin na otoku Krku pronašao Poljaka kako pluta. Naišao je na njega 1,5 nautičke milje jugoistočno od rta, a nakon što je iscrpljenog mladića stavio na barku, uzbunio je policiju. 




– Nedavno smo spašavali osobu s infarktom s jednog »cruisera«, uz pomoć helikoptera, i sve je uspješno završilo da bi nas odmah sutradan kontaktirao predstavnik osiguranja i pitao kome treba platiti račun. Ta je usluga nenaplativa. U Njemačkoj cijelu hitnu medicinsku pomoć uključujući i helikoptere organizira neprofitna udruga građana (Njemački crveni križ). A u Hrvatskoj još uvijek navodno zbog besparice, radije koristimo državni helikopter MI8 od 14 tona s potrošnjom od 800 litara/sat i nabavnom cijenom od 12 milijuna eura i to na trošak poreznih obveznika, nego opremljeni i puno učinkovitiji helikopter koji troši 150 litara i košta 3,5 milijuna i čije se troškovi mogu naplatiti iz tržišta osiguranja! 



 


Novac? Ne hvala


   Posljednjih mjesec-dva, kao i svake sezone, ponovno se intenziviraju potrage za turistima na našem dijelu Jadrana: već tradicionalno jedni zalutaju na planinama potpuno nepripremljeni za takve uvjete, drugi luduju na moru što od alkohola, što od neznanja, a sve njih zajedno u trenutcima nevolje uvijek pokušavaju spasiti pripadnici Gorske službe spašavanja, Pomorske policije, djelatnici Hrvatske vojske…



No Zakonom o HGSS-u iz 2006. godine HGSS (pa time ni Hrvatska država), nema zakonske osnove nešto naplatiti, mada bi to imalo dvojaku korist. Osim podmirivanja stvarnih troškova, učinak bi bio i preventivni jer se tako stimulira sigurnije ponašanje. Kada moraju platiti, tada se ljudi u prirodi ponašaju ozbiljnije i odgovornije, nešto slično kao i u prometu. Imali smo slučaj planinara kojeg smo tri puta zaredom spašavali u jednom tjednu s iste stijene: da je platio troškove ne bi mu palo na pamet to ponoviti još dva puta, a mi smo cijelo vrijeme imali zauzete ljude, sažeo je inače vrlo opsežnu problematiku pročelnik Prizmić.



 


Iako ljudski život nema cijenu, činjenica je da svaka akcija spašavanja košta, ovisno o duljini potrage i tijeka cijele akcije, ne baš beznačajni iznos kuna koji dolazi iz džepova poreznih obveznika. A to se može izbjeći! Čak i vrlo jednostavno, u vremenima kada se gleda svaka kuna, mi se ponašamo poput poslovičnih pijanih bogataša – ne jednom su zahvalni pojedinci ili njihove osiguravajuće kuće htjeli platiti trošak vlastitog spašavanja na području Hrvatske, no jednostavno nitko im nije mogao ispostaviti račun! Napomenimo, samo HGSS ima prosječno tisuću intervencija godišnje iako nisu sve jednakog intenziteta i težine, a o tome ovisi i konačni trošak pojedine akcije. 


 Avantura košta


– Kod nas nije problem cijena intervencija pa čak ni njihova brojnost – u jednom Zermattu, gradiću u Švicarskoj znaju imati i po 40 intervencija dnevno. Nesreće su rezultat sve masovnijih odlazaka u prirodu što su globalni trendovi. Problem leži isključivo u činjenici da Hrvatska to još ne prepoznaje. Zato i nije uskladila postupke spašavanja i pružanja pomoći, pa i načine naplate troškova s međunarodnim standardima, kazao nam je pročelnik Hrvatske gorske službe spašavanja Vinko Prizmić. 



 – Nedavno smo morali odbiti ponudu Austrijanaca da nam stave na raspolaganje – potpuno besplatno, osim troškova samog korištenja dakle goriva i slično – dva njihova helikoptera. Oni naime ljeti imaju puno manje intervencija, ali nama to nije potrebno, vidno je nezadovoljan trenutnom situacijom Vinko Prizmić.



 


   – To je najizraženije kada se koristi zračno spašavanje ili traganje, koje i jest najskuplje, jer angažirani helikopteri HV-a nisu u civilnom registru i takva akcija nije po međunarodnim propisima. Posljedično, usluga je nenaplativa, kao da se bez dozvola taksira po gradu! No, mi niti ne želimo naplaćivati spašenim turistima i od toga zarađivati, nego samo uzeti već postojeći novac od njihovog osiguranja, jer većina njih je ionako osigurana, kaže Prizmić. 


    Gotovo identična situacija je i u policiji, prvenstveno pomorskoj policiji koji najčešće preko sezone sudjeluju u potragama. Na naše upite iz splitske PU zaključili su kako spašavanje turista na moru »spada u redovito obnašanje policijske službe sukladno Zakonu«. 


    Koliko se proračunskog novca još mora istopiti da bi država naučila uzeti dio onoga što joj osiguravajuća društva sama nude, možda ćemo saznati idućeg ljeta.