Grad zavijen u crno

Lošinjani zgroženi ubojstvom tinejdžerice: ‘Ništa se ne bi dogodilo da je ubojica bio gdje mu je mjesto’

Marinko Glavan

Foto Marko Gracin / Sergej Drechsler

Foto Marko Gracin / Sergej Drechsler

Koliko puta se ovakve priče ponavljaju po Hrvatskoj, da nasilne, psihički nestabilne osobe koje su već poznate i policiji, i centrima za socijalnu skrb i psihijatrijskim ustanovama, na kraju počine nasilan zločin, a da nitko ne reagira prije i spriječi da uopće dođe u priliku da napravi ovako nešto, ogorčeni su Lošinjani



Umjesto fešte i karnevala na moru, Mali Lošinj je, dan nakon što je u suludom napadu na kućnom pragu ubijena šesnaestogodišnja djevojka, osvanuo u tišini i nevjerici mještana koji još nisu mogli vjerovati da se takav strašan zločin dogodio u njihovu inače mirnom gradiću.


U jutarnjim satima, već kraća šetnja rivom i središtem grada otkrivala je nevjericu i tugu njegovih stanovnika kojih je, unatoč prekrasnom vremenu, na ulicama bilo manje nego inače. Zastave na pola koplja, a u brojnim kafićima uz more i u središtu Malog Lošinja neuobičajena tišina. Glazba se ili uopće nije puštala ili je bila stišana na minimum pa se gotovo nije ni čula uz tihi žamor gostiju koji su uglavnom raspravljali o nezapamćenom činu pomahnitalog ubojice Branka Rafajca koji je, ničim izazvan, u ranim jutarnjim satima banuo u kuću obitelji koja ga uopće ne poznaje, te napao majku i kćer nožem, zadavši djevjci smrtonosan ubod nožem.


Oni s kojima smo razgovarali nisu htjeli stati pred objektiv fotoaparata, šokirani zločinom, no gotovo svi se slažu da su u ovom slučaju zakazale brojne institucije koje su, očito psihički nestabilnog 41-godišnjaka koji je na otok doselio iz Osijeka prije sedam godina, trebale smjestiti u odgovarajuće ustanove, čime bi, kažu, užasna tragedija bila izbjegnuta.




– Još uvijek ne možemo vjerovati, sve zvuči kao priča iz horor filma, da ljudima ubojica bane u kuću, dok se spremaju za posao i školu. Radi se o izuzetno neugodnoj osobi, koja je u više navrata izazivala incidente, svi su ga izbjegavali. Družio se s uskim krugom ljudi, uglavnom mutnim tipovima koje se povezuje s drogom i drugim kriminalnim radnjama. Po medijima se govori kako je živio od podvodnog ribolova, ali mislim da to nije točno, nego da se bavio i nezakonitim poslovima. Uostalom, kako se može živjeti bez posla i plaće, rekao nam je jedan od mještana.


Drugi dodaju kako je bio nasilan i prema svojoj bivšoj partnerici, koja je s njim došla u Mali Lošinj, a svi je znaju kao vrijednu radnicu u jednom od tamošnjih restorana i dobru osobu.


– Uopće ne znam kako je ona mogla završiti s nekim poput njega. Ne samo da je bio nasilan prema njoj, nego je i inače bio vrlo čudan tip, predstavljao se kao novinar, a gotovo cijeli Mali Lošinj zna za njegove, u najmanju ruku vrlo neobične objave po društvenim mrežama, u kojima je govorio o raznoraznim zavjerama, korupcijskim hobotnicama, ali i slao prijetnje kako će »oni« učiniti ovo ili ono kako bi spriječili neke valjda imaginarne neprijatelje. Sve skupa, zajedno s kaznenim i prekršajnim prijavama koje je skupio, uz sklonost alkoholu i drogama, učinilo je da velika većina mještana s njim nije htjela imati posla, ali se postavlja i pitanje zbog čega sustav nije prepoznao da se radi o očito psihički bolesnoj osobi sklonoj nasilju te zašto nisu poduzete mjere da ga se ili pošalje na liječenje ili na neki drugi način makne iz okoline. Možemo mi sad pričati ovo ili ono, ali jedna poštena i vrijedna obitelj je izgubila dijete, na najstrašniji način, pred očima njene majke, a to se nije smjelo dogoditi, da je počinitelj bio tamo gdje mu je mjesto. Koliko puta se ovakve priče ponavljaju po Hrvatskoj, da nasilne, psihički nestabilne osobe, koje su već poznate i policiji i centrima za socijalnu skrb i psihijatrijskim ustanovama, na kraju počine nasilan zločin, a da nitko ne reagira prije i spriječi da uopće dođe u priliku da napravi ovako nešto, rekli su nam Lošinjani.


Dani žalosti


Na malološinjskoj rivi razgovarali smo i s gradonačelnicom Anom Kučić, koja je proglasila dva dana žalosti, otkazavši sve manifestacije koje su se trebale odigrati ovog vikenda.


– Svi smo u šoku. Poznajem obitelj ubijene djevojke i ne mogu ni zamisliti što oni prolaze. Grad je doslovce zavijen u crno, jer ovdje se manje više svi znamo, svi su znali i ubojicu i njegovu žrtvu. Ovom tragedijom na vidjelo je izašlo da se svi koji smo dio sustava društva u kojemu živimo moramo pokrenuti i surađivati na prevenciji sličnih tragedija koje se najčešće događaju kada dio sustava zakaže. Problematični pojedinci prečesto upadnu u procjep sustava, između institucija koje bi trebale učiniti sve da da do ovoga ne dođe. Ne želim u nikoga upirati prstom, ali sigurno je da institucije moraju naći načina za bolju suradnju i poduzimanje mjera za sprečavanje ovakvih užasa, jednako kao i svi mi, građani i pojedinci. Često se neke stvari odrađuju samo na formalnoj razini, poput oformljavanja Vijeća za prevenciju kriminaliteta, koje u Malom Lošinju jest osnovano, ali nikad nije funkcioniralo, barem ne na razini višoj od one formalne, da se zadovolje propisi.


Svakako moramo učiniti više, kaže gradonačelnica.


Razgovarali smo i s nekima od susjeda ubijene djevojke i njenog ubojice koji je, inače, živio u stanu u suterenu zgrade nekoliko desetaka metara udaljene od mjesta ubojstva. Nitko od njih nije bio pretjerano raspoložen za razgovor, no svi se slažu da je ubojica bio čovjek od čijeg je nepredvidljivog ponašanja strahovalo cijelo susjedstvo.


– Znala sam i ubijenu djevojku i čovjeka koji ju je ubio. Što da vam kažem, da je jedna poštena obitelj ostala bez svoje kćeri, sestre i unuke, zbog toga što policija, sudovi, centar za socijalnu skrb i liječnici nisu obavili svoj posao. Eto, to mislim. Da se sve skupa nije ni smjelo dogoditi, rekla nam je žena koja se nije htjela predstaviti.