Snimio Marko GRACIN
Liječnica specijalizantica koja se te noći, 14. lipnja 2012. godine, zatekla u dežurstvu Hitne, kaže da je dr. Eškinju čula tek oko 4 sata ujutro, a tek oko 7 sati došao je pogledati pacijenta Ivana Juričevića
»Pacijent je zaprimljen na lokalitet Sušak na Hitni trakt oko 22.40 sati. Bio je dosta nemiran, nije surađivao, osjetio se jak zadah na alkohol, verbalno dezorijentiran. Pregledala sam ga unutar tridesetak minuta, pronašla površinske ozljede na podlaktici. Ordinirala sam radiološke pretrage i nalaze krvi. Nisu bile moguće, bilo ga je teško fizički svladati. Nakon drugog razgovora s njim, doznala sam da je dobio nekoliko udaraca, ali na pitanje je li pao, odgovorio mi je da ne zna.
Dr. Ledić: Mobitel je bio bez vibracije i bez zvuka
Svjedočio je i neurokirurg prof. dr. sc. Darko Ledić. Ispričao je kako je drugo jutro preuzeo dežurstvo i mobitel od dr. Eškinje te je prilikom primopredaje dužnosti bilo rečeno da je jedan mladić pregledan, ali da nije bio predstavljan kao pacijent s teškim ozljedama. U drugoj polovini dana, putem fiksnog telefona, obaviješteni su da trebaju preuzeti pacijenta za šok sobu, uz opasku da dežurni mobitel nije radio.
– Uvjetno rečeno, kad smo ga zaprimili na JIL, učinio sam operativni zahvat, sve ono što pretpostavlja provođenje intenzivističkog liječenja, kazao je dr. Ledić. Na pitanje o dežurnom telefonu koji je preuzeo od Eškinje, kazao je da je bio na »fly modu«, odnosno bez vibracije i bez zvuka. I njega su, kaže, pokušali zvati, ali nije imao povratnu informaciju.
– Tek kada me predstojnik klinike dr. Bajek dobio preko fiksnog telefona, shvatio sam da je mobitel »gluh«, ali je li riječ o nekoj softverskoj grešci ili nečem drugom, ja to ne bih znao, pojasnio je svjedok.
Potvrdio je i da je bio član Povjerenstva za unutarnji nadzor KBC-a povodom tog slučaja, te da je zajednički zaključak bio da je riječ o »nepravodobnom i zakašnjelom pregledu neurokirurga« te da je, temeljem izjava svih dežurnih na Hitnom traktu te noći, dovedena u sumnju činjenica da je dr. Eškinja obavio pregled pacijenta u 23.50 sati. »No, to se može provjeriti, jer se nalaz nalazi u sustavu kao i vrijeme kada je unesen«, dodao je Ledić. Dr. Eškinja je postavio nekoliko stručnih pitanja svjedoku. Dobio se dojam da optuženi Eškinja želi usmjeriti svu pažnju na nastavak liječenja pacijenta dopremljenog u JIL, ali je sutkinja Juranović takvu raspravu prekinula i zaključila kako će te odgovore ponuditi vještaci.
Dva ili više puta je povratio, žalio se na glavobolju, ali je li zbog alkohola ili ozljede nisam znala, pa sam oko pola noći i pozvala dežurnog neurokirurga Nevena Eškinju«. Tako je dr. Tamara Petrić, liječnica specijalizantica koja se te noći, 14. lipnja 2012. godine, zatekla u dežurstvu Hitne pomoći kada je dovezen 31-godišnji Riječanin Ivan Juričević, počela svjedočiti pred vijećem sutkinje Sandre Juranović na suđenju dr. Nevenu Eškinji, umirovljenom specijalistu neurokirurgu, optuženom za teško kazneno djelo protiv zdravlja ljudi. Dr. Eškinju tereti se da je iz nehaja nesavjesno postupao i time prouzročio smrt nesretnog mladića.
(Ne)ispravan mobitel
– Prvi put sam zvala dr. Eškinju oko pola noći i to u više navrata, ali se nije javljao na dežurni telefon. Oko 4 sata ujutro zvala sam sestru na odjel neurokirurgije koja se javila na fiksni telefon i tada sam razgovarala s dr. Eškinjom. Kazao mi je da nije primio niti jedan poziv. »Možda telefon, odnosno mobitel ne valja«, rekao mi je. Rekao mi je i da će doći pregledati pacijente, ali došao je oko 7 sati. Nakon što ih je pregledao, rekao mi je da je Juričević za psihijatriju pa sam organizirala prijevoz i pratnju do lokaliteta Rijeka, do odjela psihijatrije. Prije prijevoza pacijenta, rukom sam zabilježila i posljednju intervenciju, odnosno da sam mu dala injekciju apaurina, dodala je liječnica. Na pitanje tužitelja Damira Gosića kada je prvi put vidjela dr. Eškinju, odgovorila je da se prvi put pacijentima obratio u 7 ujutro, a na pitanje je li nalaz mogao napisati kasnije, svjedokinja je odgovorila da je tako bilo do tog događaja.
– Nakon te situacije u sustavu je izmijenjen način upisivanja tijeka liječenja, odnosno, ako zatražim pomoć neurokirurga, odmah šaljem uputnicu gdje se automatski vidi i upis vremena – objasnila je svjedokinja. Na pitanje odvjetnika Milenka Škrleca koji zastupa optuženog Eškinju je li nekome palo na pamet da ode po dežurnog neurokirurga ili da pošalje nekoga u ne tako udaljen odjel neurokirurgije, svjedokinja je odgovorila negativno: »Ne, ne smijem napuštati Hitni trakt, kao ni sestra ili bilo tko od zaposlenog osoblja«.
Na pitanje zašto je zvala dežurnog neurokirurga, svjedokinja je kazala da je sumnjala na ozljedu glave pa je zvala neurokirurga koji je mogao predložiti CT mozga. Negativno je odgovorila i na pitanje je li moguće da je dr. Eškinja pregledao pacijenta u 23.50 sati, a da ga nije vidjela te je kazala kako ga je »na pacijente uputila u sedam sati ujutro, pred kraj smjene«.
Ispitan je i dr. Marko Legac, specijalist neurolog, tada zaposlen na na riječkoj neurologiji, koji danas radi u Danskoj, no odazvao se pozivu za svjedočenje. Prisjetio se tog dana, kada je dežurao s mlađom kolegicom, asistenticom.
Stručno prepucavanje
– Pacijent je sa Sušaka upućen na psihijatriju, ali zbog sumnje na neurološko događanje prebačen je na Hitni trakt Rijeka gdje ga je pregledala kolegica i opisala mi slučaj. Čini mi se i da je spomenula da ga treba poslati na CT. Potom sam se i ja spustio do pacijenta i odmah napravio CT, rekao sam kako nemamo što čekati. Gledao sam snimanje direktno na monitoru, dečko je imao krvarenje u glavi. Zvao sam Sušak i rekao da pacijent ima traumu, zvao sam i obitelj kazavši im da će im sin hitno na Sušak – ispričao je dr. Legac.
Dr. Župan: Preminuo je od sekundarne ozljede
Na kraju je dr. Eškinja upitao dr. Župana jesu li sve dijagnostičke i terapijske mjere poduzete prilikom liječenja pacijenta u JIL-u. Svjedok je odgovorio da jesu, a Eškinja ustvrdio da nisu, pa je to ušlo u sudski zapisnik kao optuženikova primjedba. Na dodatno pitanje tužitelja Gosića od čega je Juričević preminuo, svjedok je odgovorio da je preminuo od sekundarne ozljede, dodavši da je to »njegovo osobno mišljenje zbog tijeka bolesti utemeljeno na stručnoj literaturi kao liječnika intenzivne skrbi«.
Na pitanje je odgovorio da o operativnom zahvatu odlučuje neurokirurg te da ga je on pregledao. Nije vidio vanjsku ozljedu, ali je pacijent bio, kazao je, »poremećene svijesti, pretučen i jako uznemiren«.
– Pacijent mi je bio »crveno svjetlo«, bio je hitan slučaj. Nije bio pri punoj svijesti, nije odgovarao na naša pitanja, a prošlo je i puno vremena. Ako imate sumnju na traumu, sačekate malo i odlučite, to je klinička procjena svakog liječnika. Nitko ne može zabraniti da se napravi CT ako to liječnik procijeni, rezolutno je dopunio iskaz svjedok dr. Legac. Tijekom dvodnevnog suđenja, ispitan je i liječnik specijalist kliničke medicine, prof. dr. sc. Željko Župan, tadašnji pročelnik Zavoda za intenzivno liječenje, koji je kazao da su se oni uključili u liječenje Jurčevića dan poslije, nakon Hitnog trakta Rijeka i odjela psihijatrije gdje je bio prevezen.
– Kod nas je zaprimljen s teškom ozljedom mozga koja je zahtijevala daljnji tijek liječenja, odnosno riječ je o traumatskoj ozljedi glave i mozga – kazao je dr. Župan. Tada je započelo »stručno prepucavanje« između optuženog Eškinje i svjedoka, postavljanje pitanja i odgovaranje na njih, služenje stručnim medicinskim izrazima, dijalog o stupnju svijesti pacijenta u različitim vremenskim razdobljima u tih 24 sata, što u sudnici nitko nije razumio. Tenzije je »spustila« sutkinja Juranović kazavši da će sva pitanja, jasnim rječnikom, objasniti vještaci.