RIJEKA  Željko Filipić (36) provest će u zatvoru tri i pol godine ako presuda koju je donijela predsjednica vijeća, sutkinja za mladež Damira Delost, postane pravomoćna i potvrđena na Županijskom sudu. Filipić je osuđen na tri godine zbog kvalificirane teške ozljede koju je nanio maloljetnoj djevojci i dodatno na osam mjeseci zatvora zbog kaznenog djela izrečenih prijetnji. Dosuđena mu je jedinstvena zatvorska kazna u trajanju tri i pol godine. Olakotnim je sudsko vijeće cijenilo samo činjenicu da je u konkretnom slučaju bio smanjeno ubrojiv, ali u blažem smislu pri čemu se u alkoholizirano stanje doveo zbog poremećaja osobnosti što je dio njegova karaktera.

Stvar karaktera

– Dijelom njegova karaktera je i zanemarivanje i nepoštovanje prava drugih ljudi te neuvažavanje društvenih normi i zakona te nepoštovanje i ne priznavanje društvenih moralnih i zakonskih ograničenja i u odnosu na okolinu, on je bez emocionalnog investiranja, istaknula je sutkinja Delost.

– Otegotnim cijenim osuđivanost u četiri navrata, jednom zbog istovrsnih kaznenih djela zbog kojih je osuđen na bezuvjetnu zatvorsku kaznu, ali očigledno ona nije imala odvraćajući učinak. Otegotnim sam cijenila i upornost u broju zadanih udaraca maloljetnoj oštećenici pa joj je tako okrivljenik zadaje nekoliko šamara, a potom udara njezinom glavom u metalni okvir sjedala, zaključila je sutkinja kratko obrazloženje presude. Istodobno, Filipiću se u kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je do sada proveo u pritvoru, a ujedno mu je pritvor produljen te ostaje do daljnjeg iza rešetaka. Presuda je zapravo epilog uistinu ružnog, neugodnog, traumatičnog i bolnog događaja koji je doživjela maloljetna oštećenica krajem listopada prošle godine kada joj je Filipić bez ikakva povoda i razloga teško naudio i tjelesno ozlijedio.

Vozio se s njom u autobusu linije 29 na relaciji Kraljevica – Križišće.

Napad bez razloga

 Zbog činjenice da je riječ o maloljetnoj žrtvi, njezino je svjedočenje reproducirano putem videolinka i nije bilo niti jednog razloga ne povjerovati njezinom svjedočenju koje je doduše potkrijepilo i nekoliko svjedoka. U prvom redu vozač autobusa, prijatelj žrtve koji se također vraćao iz škole te večeri i još nekoliko njezinih prijatelja koji su posvjedočili da je Filipić bio vidno pripit prije ulaska u autobus. Stoga nije bilo potrebno dodatno je ispitivati, žrtva je konkretno i jasno opisala događaj, vijeću nije dvojbenim ostavila niti jedan detalj.

Tijekom suđenja je ispitana i sudska vještakinja psihijatrijske struke koja je zaključila da Filipić ima poremećaj ličnosti, ne i duševnu bolest, te da je takvo ponašanje dijelom njegova karaktera. Najprije je Filipić udario žrtvu kišobranom po stražnjici prije ulaska u autobus, potom je i tijekom vožnje nastavio s maltretiranjem i prijetnjama. No, nije mu bilo dosta, »snažnim i jakim« pokazao se tek kada ju je nekoliko puta ošamario i glavom udarao u metalni naslon autobusne stolice. Tijekom suđenja ne samo da nije priznao djela, nije priznao niti njezinu ozljedu, prigovarao je sudskom vještaku medicinske struke da prijelom nosa s pomakom ne može biti teška ozljeda, no sudsko vijeće je zanemarilo  njegove primjedbe držeći ih neutemeljenim.