Za ove slike nisam dobio ništa više od onog što sam inače mogao očekivati, kaže Grdić
RIJEKA Ukupni prihodi mene i supruga u posljednjih 17 godina iznose ukupno četiri milijuna kuna. U to spadaju osobna primanja, nasljedstva i primanja što su dokumentirana u sudskom postupku.
Od 52 umjetničke slike (koje su im zaplijenjene, a nisu vraćene, op. n.) kupili smo sve one od Claudija Franka i Solisa, neke slike su od kćerke, a par slika naslijeđeno je o muževih roditelja. To što je u natječaju za poslovni prostor u Trpimirovoj ulici dodana djelatnost »za atelier« nema nikakve veze s dvije slike koje mi je donio Klas Grdić. Što je Klas želio s prvom slikom koju mi je donio? Ništa, zapravo. Došao je s njom kako bi pokazao kako slika. Žalio se na nedavnu izložbu na kojoj nije ništa prodao.
Izjavila je to danas u nastavku svoje obrane suspendirana ravnateljica Direkcije za poslovne prostore Grada Rijeke Željka Marković (61), koja se, uz ostalo, optužuje da je akademskom slikaru Klasu Grdiću (50) obećala sanaciju gradskog poslovnog prostora kojeg ima u zakupu, pa mu namjestila natječaj za prostor u Trpimirovoj, za što je, tvrdi optužba, od Grdića kao protuuslugu primila dvije umjetničke slike, ukupno vrijedne 7.700 kuna. Marković se tereti za primanje, a Grdić za davanje mita.
– Za onaj vlažni podrum sigurno se Željki Marković ne bih trebao zahvaljivati slikom. Ona bi meni trebala dati slike – naglasio je u svojoj obrani šestooptuženi Klas Grdić. – Meni nitko ništa nije pogodovao, niti što tražio. Ne znam kako je to gospođa Marković mogla meni pogodovati. Moram se sada braniti od nečega što nisam ni mislio napraviti. Dvije slike sam Željki Marković predao kako bi ona i njen suprug, za kojeg sam čuo da je ljubitelj umjetnosti, pomogli mi u promoviranju mojih slika, da ih prodam.
– Jeste li poslije dobili povratnu informaciju o tim slikama? – nadovezala se pitanjem sutkinja.
– Da, povratna informacija bila je da sam završio na ispitivanju na USKOKU-u – ciničan je bio Grdić.
Opisujući što je prethodilo davanju dviju slika Željki Marković, Grdić se prisjetio da je imao izložbu slika koju je pogledalo 700 ljudi, ali nitko nije ništa kupio. Istodobno je u poslovnom prostoru imao toliko vlage, da u njemu nije ni mogao skladištiti slike.
– Možeš samo šampinjone tu uzgajat’, rekao mi je čovjek iz Grada koji je došao to obići. Rekao je da sanacija o bilo čijem trošku nema smisla, da je zgrada na nasipu. Došao sam na ideju da mi u ovakvoj situaciji pomogne netko tko bi mogao promovirati moj umjetnički rad – podvukao je Klas Grdić i nastavio:
– Imam prijatelja slikara koji je kućni prijatelj obitelji Marković, napomenuo mi je da je Željkin muž veliki prijatelj umjetnosti. Najavio sam joj da imam poklon za nju, tada gospođu zapravo nisam ni poznavao. Tek kada sam došao u njen ured rekao sam da imam sliku za nju, da bi bilo dobro da promovira moj rad. Donio sam sliku u novinskom papiru. Nije očekivala tako nešto, iznenadila se – kazao je Grdić, dodajući da su zatim govorili o njegovom vlažnom poslovnom prostoru i rješenju tog problema. Željka Marković mu je rekla da će u sljedećem natječaju biti prostora za atelje, da su to prostori koji nisu ranije izlicitirani.
Objašnjavajući činjenicu da joj je dao i drugu sliku, Grdić je pojasnio da je prva slika bila izuzetne umjetničke vrijednosti, ali laicima dosta nerazumljiva, pa je donio drugu sliku, razumljiviju – klasičan pejsaž.
– Drugu sliku donio sam nekoliko dana nakon prve – prisjetio se Grdić. – Uostalom, meni nitko ne može oduzeti pravo kome ću ja poklanjati slike. Za ove slike nisam dobio ništa više od onog što sam inače mogao očekivati, postojao je samo razgovor da će biti oglašeno davanje u zakup dvaju poslovnih prostora – naglasio je Grdić. Svoju obranu zaključio je dosad neviđenim načinom u riječkoj sudnici: recitiranjem pjesme, sugestivnog naziva »Kaput«, za koju je objasnio da je uradak irskog pjesnika.
Suđenje se nastavlja u petak završnim riječima tužiteljice USKOK-a i odvjetnika šestero optuženih.