Vrhovni sud prihvatio je žalbe Ivice Bubića i Tomislava Lukačića podnesene protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 4. srpnja kojom su bili oglašeni krivima za prošlogodišnje »filmsko« razbojstvo od 31. kolovoza nad zaposlenikom crikveničkog Jadrana kod Kačjaka, a kojim su se domogli velike svote novca, od oko 855 tisuća kuna. Tom presudom je 55-godišnji Bubić bio nepravomoćno osuđen na šestogodišnju zatvorsku kaznu, a Lukačić na pet godina zatvora. Prihvativši žalbe optuženika, Vrhovni sud je odlučio pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim sudskim vijećem.

Priznali, ali…

Bibiću i Lukačiću sada će se ponovo suditi pod optužbom da su oko 8.40 sati u Dramlju, na Kačjaku, zajedno i dogovorno s nepoznatom osobom oboružani pištoljem i elektrošokerom, presreli zaposlenika crikveničke tvrtke Jadran. Prepriječili su mu put automobilom i onemogućili mu daljnje kretanje službenim vozilom. Razbojnici su ga nasilno izvukli iz vozila, vezali mu ruke na leđima te ga posjeli na stražnje sjedište automobila kojim su nastavili vožnju u smjeru Rijeke. Dolaskom do poslovnice HP-a u Dramlju zaposlenik trgovačkog društva uspio je iskočiti iz automobila, dok su razbojnici s ukradenim novcem nastavili vožnju. Bubić je u velikoj policijskoj akciji uhvaćen na Krku, a Lukačić na zagrebačkom području. Pronađeni su i predmeti, pištolj i elektrošoker, koje su koristili u razbojničkom prepadu, kao i automobil koji su tada vozili. Razbojstvo kod Kačjaka izveli su u maniri pravih holivudskih filmova i to je, po visini materijalne štete, jedno od najvećih razbojstava u Primorsko-goranskoj županiji unatrag desetak godina. Pritom su se lažno predstavili kao policajci.

Obojica su se tijekom suđenja bili izjasnili kako se osjećaju krivima, ali ne za ono što piše u optužnici. Obrana je čitavo vrijeme zastupala tezu kako optuženici nisu postupali u cilju otimačine novca i izvršenja razbojstva, već da im je pravi razlog presretanja zaposlenika bio taj da s trećom osobom razriješi određene nesuglasice i navodne dužničke odnose vezane uz crno tržište oružja. Bubić je u obrani bio naveo da tog trećeg čovjeka koji je bio s njima kod Kačjaka i kojeg su spominjali svjedoci, poznaje godinama. Naveo je i kako je tom trećem akteru dugovao novac te da je to razlog zbog kojeg je pristao na to presretanje, ali da je dogovor bio da pretraže automobil i vozača zbog navodnog oružja i eksploziva. Kad je uvidio da ga je taj treći čovjek iskoristio, posvađali su se, tvrdio je Bubić. Kazao je i kako mu je plan bio vratiti taj novac i ostaviti ga negdje pa nazvati anonimno policiju da dođu po njega i da potom rješavaju tko stoji iza svega.

Lukačić je ustvrdio kako je samo htio pomoći prijatelju iz djetinjstva, Bubiću, a da ga je ono što se dogodilo zbunilo i šokiralo. Obrana je bila predlagala sudskom vijeću da se kao svjedok pozove taj treći čovjek, navodeći kako im je poznato njegovo ime i prezime, ali sud taj dokazni prijedlog nije prihvatio. Tužiteljstvo je isticalo da je nesporno da je u događaju sudjelovala i treća osoba, koja je za optužbu nepoznata te da su izvidi po tom pitanju u tijeku.

Ostaju pritvoreni

Pored ukidanja presude, Vrhovni sud je ispitao postoje li i dalje razlozi za istražni zatvor u kojem se nalaze obojica optuženika. Ocijenili su da je istražni zatvor i dalje nužan jer se relevantne okolnosti u međuvremenu nisu izmijenile. Iz podataka u spisu proizlazi da je Bubić višestruko osuđivana osoba zbog teških krađa, nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih tvari, prikrivanja, zlouporabe opojnih droga te izrade i nabavljanja oružja i sredstava namijenjenih počinjenju kaznenog djela. Nadalje, da je između ostalog, osuđivan i na dugogodišnje kazne zatvora. Optuženi Lukačić je prema izvatku iz kaznene evidencije također osuđivana osoba i to zbog nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih tvari te zlouporabe opojnih droga, a za ovo posljednje kazneno djelo osuđen je na kaznu zatvora u trajanju pet godina.

S obzirom na dosadašnju kaznenu evidenciju, Vrhovni sud smatra kako sve navedeno ukazuje na kontinuitet optuženika u činjenju kaznenih djela, kao i da do sada izrečene kazne nisu utjecale na optuženike da ponašanje usklade s društvenim normama. Posebice što su sada osnovano sumnjivi za razbojstvo koje načinom počinjenja i visinom imovinske koristi ukazuje na upornost i viši stupanj kriminalne volje. Pored toga, optuženici su nezaposleni i bez redovnih prihoda pa je opravdana bojazan da bi boravkom na slobodi nastavili s počinjenjem istih ili sličnih kaznenih djela.