Imovina IGM Tounja bi se u stečaju trebala unovčiti, te bi se dobivenim novcem mogao namiriti prvi isplatni red, tj. radnici i država, a vjerojatno i dio vjerovnika drugog isplatnog reda. Ako se nekrentnine tvrtke ne bi vratile, nitko od vjerovnika ne bi se namirio,
RIJEKA Na riječkom Trgovačkom sudu donesena je prvostupanjska presuda po kojoj tvrtka Ri-petrol (sada Ri-most), u vlasništvu gospodarstvenika Joze Kalema, mora vratiti imovinu tvrtke IGM Tounje u stečaju, odnosno zemljište kamenoloma u Tounju, vrijedno 103 milijuna kuna, potvrdio je danas Hini stečajni upravitelj IGM Tounja, Boris Debelić.
Ističe kako Ri-petrol nije platio imovinu koju je knjigovodstveno vodio u knjigama IGM Tounja prije stečaja, tj. nakon što je Ri-petrol ušao u vlasništvo IGM Tounja u rujnu 2009. godine.
Nakon što je u studenome 2010. otvoren stečaj u IGM Tounj, tijekom 2011. pokrenuta su tri spora – odnosno pobijanje pravnih radnji protiv tvrtki koje su bile ili jesu u vlasništvu ili suvlasništvu riječkog gospodarstvenika Joze Kalema, podsjetio je Debelić.
Dva se spora odnose na postupke protiv tvrtki zbog kupoprodaje imovine koja u konačnici nije plaćena, od kojih je prvi ugovor vrijedan 103 milijuna kuna, a drugi 460.000 kuna.
Oba postupka su okončana u prvostupanjskom postupku u korist IGM Tounj u stečaju.
Jedan postupak vodi se radi pobijanja upisa hipoteke u trenutku kada osoba koja ju je upisala, nije imala pravo na upis, budući da su to pravo imali drugi vjerovnici, u vrijednosti od 89 milijuna kuna. Zalog je bio upisao Europetrol, koji sada ime naziv Petrol, nekada je bio u vlasništvu Joze Kalema, a sada je u vlasništvu slovenskog Petrola. Taj postupak još traje.
Debelić napominje da su tvrtke Ri-most, koja je prije nosila naziv Ri-petrol, a još ranije Istra-petrol, i tvrtka Europetrol u vrijeme kupoprodaje 2009. bile u vlasništvu ili suvlasništvu Joze Kalema te da je Ri-petrol 2010. promijenio naziv u Ri-most, a Istra-petrol iste godine promijenila naziv u Ri-petrol.
Također podsjeća da je sjedište IGM-a Tounj u studenome 2009. premješteno u Kastav, a da je istog mjeseca sjedište tvrtke Rudar d.o.o, koja je do stečaja vodila knjige IGM-a Tounj te i danas upravlja kamenolomom, iz Martinkovca kraj Rijeke premješteno u Tounj.
Debelić je potvrdio da je u stečajnom postupku IGM Tounja, koji se vodi na riječkom Trgovačkom sudu, prijavljeno 200 milijuna kuna tražbina, a da je priznato oko 140 milijuna kuna.
Na upit o imovini tvrtke, rekao je da je ta imovina bila procjenjena, u vrijeme kad se prodavala, na 103 milijuna kuna, te da će zatražiti novu stručnu procjenu, kao i naknadu štete zbog izgubljene dobiti.
Imovina IGM Tounja bi se u stečaju trebala unovčiti, te bi se dobivenim novcem mogao namiriti prvi isplatni red, tj. radnici i država, a vjerojatno i dio vjerovnika drugog isplatnog reda.
Ako se nekrentnine tvrtke ne bi vratile, nitko od vjerovnika ne bi se namirio, naglasio je.
Stečajni upravitelj IGM Tounja Debelić rekao je da je sjednica Odbora vjerovnika IGM Tounja, na kojoj će članove izvijestiti o okončanom prvostupanjskom postupku za zemljište u Tounju, zakazana za 26. lipnja u 13,30 u prostorima Općine Tounj.
Inače, Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu u ožujku ove godine podiglo je pred karlovačkim Općinskim sudom optužnicu protiv riječkog gospodarstvenika Joze Kalema, i njegove tvrtke, najvjerojatnije Ri-petrola, koja se po tvrdnjama tužiteljstva nezakonito okoristila za 103 milijuna kuna.
Ne navodeći ime okrivljenika i tvrtke Državno odvjetništvo je u ožujku objavilo kako se optužnicom predlaže oduzimanje nezakonite imovinske koristi od riječkog trgovačkog društva čijeg direktora tereti za prijevare u gospodarskom poslovanju i ovjeravanje neistinitog sadržaja.
U optužnici stoji da je direktor riječke tvrtke, u nakani da ostvari nepripadnu materijalnu korist, 30. srpnja 2009. u Vrbovskom s ovlaštenom osobom drugog trgovačkog društva potpisao ugovor o kupoprodaji nekretnina, ali i aneks s raskidnom klauzulom koja kupcu nameće poduzimanje dodatnih obveza od sklapanja glavnog ugovora, čime je preuzeo obveze iako je “znao da ih nema namjeru ispuniti”.
On je, po optužnici, bez znanja prodavatelja 31. srpnja 2009. zatajivši aneks ugovora podnio prijedlog za uknjižbu vlasništva pa je zemljišno-knjižni odjel suda dopustio uknjižbu na nekretninama u korist riječke tvrtke.
“Okrivljenik je 1. rujna 2009. takav izvadak predao banci prilikom sklapanja sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretninama s tom bankom, po kojemu je trgovačko društvo sa sjedištem u Rijeci sudužnik čime je tom trgovačkom društvu pribavio nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 103 milijuna kuna”, priopćilo je tužiteljstvo.