ZAGREB – Sanja Kolovrat i Don Markušić! Oni su među prvima pohrlili ranjenom policajcu, pružili mu pomoć i bili mu podrška i ako treba tražiti istinske junake suludog čina što se jučer dogodio na Trgu svetog Marka, to su oni.

Sanja Kolovrat vodi trgovinu Dione, jedinu na Gornjem gradu. Čula je pucnjavu, istrčala van, vidjela ranjenog mladića i krenula mu pomoći.

– Ja i još dvoje smo pritrčali u pomoć. Donijela sam mu vodu, bila moralna podrška – priča nam Kolovrat još uvijek pod dojmom svega što je proživjela i što se dogodilo.

Ranjenom policajcu je, kaže, ime Oskar.

– Borio se za život, boljelo ga je, gotovo je iskrvario, vikao je »boli me, boli, umrijet ću« – prepričava Kolovrat.

O počinitelju, kaže, nije kazivao ništa. Zato je stalno pitao kad će stići hitna.

– Hitna uopće nije došla, hitnu smo čekali 25 minuta. Bila sam jako ljuta, jer se hitna nije pojavila. Vozilo saniteta se tu slučajno zateklo. Kad smo ga vidjeli, vikali smo policiji da ga zaustavi. Slučajno se vozilo tu našlo. Čovjek u vozilu je rekao da je sam, a mi smo mu rekli da stavi čovjeka na nosila i vozi ga jer mu je potrebna pomoć što prije – veli Kolovrat.

A ima li nakon svega straha!?

– Nema. Samo me malo pušta adrenalin i sad mi je zima – veli nam Kolovrat.

Don Markušić živi »tik« do zgrade Vlade, u Mletačkoj ulici. Odvjetnik je i dok je hodao do zgrade Vlade, nazvala ga je kolegica iz ureda i rekla za pucnjavu.

Metak u zidu

– Vidio sam policajca koji leži na podu i ljude koji mu pomažu. Znate li kako je on? Je li dobro? – propitkuje novinare Markušić, dok oni od njega traže da im posvjedoči kako je to jutrom izgledalo.

– Gospođa iz trgovine s njim je jako lijepo razgovarala. Bio je tu i čovjek iz Vlade koji se bavi tehničkim stvarima. Napravili su dobar posao – priča Markušić.

I njega novinari pitaju kad je došla hitna. Kaže, teško je reći, svaka minuta se u ovoj situaciji činila jako duga. Počinitelja nije vidio, ali ga je vidjela njegova kolegica kako bježi Mesničkom ulicom. Inače, jedan je metak završio i u zidu kuće u kojoj živi. Markušić je povratnik iz Australije, čini mu se, tamo se ovakvo što i ne bi moglo dogoditi jer su pred ovakvim institucijama mjere osiguranja velike i jake. Stoga je po povratku pomalo bio u čudu da uopće može živjeti u kući tako blizu zgrade Vlade. Ljudi su mu, kaže, znali govoriti da živi u najzaštićenijoj kući u gradu. Ovaj ponedjeljak sve je međutim govorilo tome suprotno.

Netom nakon pucnjave na Gornji grad se praktički nije moglo, pogotovo ne vozilom. Brojni pripadnici policije radili su svoj posao, baš kao i brojne novinarske ekipe, zrakom je letio helikopter, prošla su trgom i jedna vatrogasna kola. Javnosti su se promptno obratili premijer te ministar unutarnjih poslova. Nametnulo se i pitanje je li i ovo voda na mlin onih koji tvrde da Vladu i Sabor treba izmjestiti negdje drugdje. Mate Laušić, stručnjak za sigurnost, ne misli tako.

– Ne, pozicija je jako dobra, štićeni objekti su na okupu, to je prostor koji je vrlo lako štititi tehničkim i ljudskim resursima – smatra Laušić.
Propust je, kaže, što kod uređivanja Markova trga, kada je raščišćeno parkiralište koje je prije bilo na prostoru ispred crkve sv. Marka, nisu ugrađeni tehnički sustavi poput antivandalskih stupova, ili antivandalskih prepreka koje imaju mogućnosti prepoznavanja registarskih oznaka. Inače, sam prostor je, kako kaže, jako branjiv. Znači li to da je netko ili nešto u ovom slučaju ipak zakazao, pitamo.

Puno pitanja

– Mnoge se verzije sada mogu postaviti; je li to vuk samotnjak koji je želio doista napraviti teroristički čin pa mu je policajac bio prepreka, je li to netko tko je ogorčen na nešto posve drugo, ili treće, pa je to učinio iz tog ogorčenja u stanju psihičke rastrojenosti, ima li protiv samog policajca kao osobe nešto pa je sve prema njemu bilo usmjereno. Puno pitanja se otvara, ali ja uvijek kažem da sve ovakve situacije treba sagledati i u kontekstu nečeg što treba popraviti – ističe Laušić.

Pritom dodaje kako se ni Downing Street nije štitilo kako ga se danas štiti, već se to učinilo tek nakon što je IRA napravila napad. Tako i ovdje, smatra Laušić, treba pojačati cijelu zonu mehaničkim zaštitnim sustavima, pojačati ljudstvo u osiguranju, pojačati opremu.

Na Gornjem gradu stanuje i Snježana Banović, kazališna redateljica, teatrologinja. Sin ju je jutrom nazvao u panici čim je čuo za pucnjavu. Ona rafalnu paljbu čula nije, ali je vidjela strku, automobile koji žurno voze u svim smjerovima.

– Manifestacija je to društvenih patologija. Jadni ljudi – reče nam Banović.

A u onoj trgovini Dione iz koje je istrčala Sanja Kolovrat njene kolegice se trude raditi svoj posao usprkos svemu.

– Samo da toga ne bude još – velimo.

– Mislite da je početak? – vele nam.

Sliježemo ramenima. Valjda nije.

– Čuvajte se – kazujemo im umjesto pozdrava.

– Moramo, tu smo blizu – vele nam trgovkinje jedine gornjogradske trgovine.