Postoje procjene da u našoj zemlji ima oko 320.000 legalnih komada oružja i između 450 i 600 tisuća komada ilegalnog oružja, pa pogledamo li broj slučajeva ozljeđivanja iz te perspektive zapravo imamo jako malo nesreća pri rukovanju s njime
Možda se treba podsjetiti da se nešto slično dogodilo prije desetak godina u Zagorju, kada je u dječjoj igri stradao desetogodišnjak. Tada je jedan od »kolovođa« političkog pritiska da se postrože zakoni o držanju oružja bila tadašnja opozicijska zastupnica, a naknadno ministrica i premijerka Jadranka Kosor. No, zakoni su tada ostali jednaki te se zapravo ništa po tom pitanju nije radikalno mijenjalo u posljednjih 15-ak godina. Zapravo, možda i ponajveća promjena je svježeg datuma, jer uvođenjem oporezivanja osobnog naoružanja za očekivati je da neki odustanu od posjedovanja pušaka i pištolja.
Gordan Bosanac iz Centra za mirovne studije kaže kako se protive bilo kakvom držanju oružja »za po doma«.
– Centar za mirovne studije protivi se bilo kojem obliku posjedovanja oružja ili eksplozivnih naprava, a posebno da se oružje i eksplozivne naprave drže u domaćinstvu. Ne vidimo opravdani i proporcionalni razlog zašto bi bilo koja civilna osoba mogla posjedovati oružje u kući. Trenutni Zakon o oružju kaže da prilikom zahtjeva za posjedovanje oružja osoba mora navesti opravdani razlog za posjedovanje oružja. Nažalost, dovoljno je da u tu rubriku upišete »samoobrana« i dobit ćete dozvolu, kaže Bosanac, koji drži da bi samo državne institucije smjele imati naoružane ljude. Dapače, izuzetno je restriktivno stajalište o ljudima koji bi ilegalno imali oružje.
– Razbojnikom bi se trebao percipirati svatko kome padne napamet nositi tj. posjedovati oružje. Na taj način bi se vjerojatno i smanjio broj oružanih pljački. Zbog velike ubojitosti oružja ono mora biti pod striktnim nadzorom državnih institucija, smatra Bosanac.
Potpuno drugačije mišljenje ima Dubravko Gvozdanović, vještak za oružje.
– Samo si postavite dva pitanja. Koliko je bilo incidenata s legalnim oružjem i što su stroži zakoni uopće postigli? Kad si odgovorite na ta dva pitanja, sve će vam biti jasno. Problem u Hrvatskoj je s ilegalnim oružjem, a time se Zakon o oružju uopće ne bavi. Zakon je jednostavno promašio srž i bit, kaže Gvozdanović, koji se i sportski bavi streljaštvom. Stoga ističe i problem regulacije koja više sportašima ne dozvoljava samostalno punjenje metaka, što je neuobičajeno za sve moderne države.
– Znate, meni se više zgadilo objašnjavati ljudima. Uzme se neki incident, najbolje ako je s djecom, i onda se krene udarati po svim vlasnicima oružja. To što je ilegalno odgovorno, nitko to ne uzima za bitno. Dojma sam da se borim s vjetrenjačama, jer sustav jednostavno ne valja i loše je riješen, smatra Gvozdanović.
Što se samog slučaja u Generalskom Stolu tiče, policija i Državno odvjetništvo još uvijek dovršavaju sve potrebne izvide. Za sada ne izlaze s previše informacija, što je logična odluka obzirom na okolnosti i tragičnost slučaja. Sve dosadašnje indicije upućuju da je jedno od djece u igri opalilo puškom koja se nalazila gdje nije smjela te da je nesretna 8-godišnjakinja tako stradala. Kako god bilo na kraju, tragedija se dogodila, djevojčica je stradala i ništa je ne može vratiti.
Američke priče
Ovakvi slučajevi, koji se gotovo periodički, svakih godinu ili dvije događaju u Hrvatskoj, svakako se ne mogu stavljati u isti koš s događanjima u Sjedinjenim Državama, odnosno također skoro periodičko divljanje luđaka s oružjem po školama i trgovačkim centrima. Razlika je enormna – u našim slučajevima radi se o klasičnoj nepažnji, dok kod Amerikanaca osobe planski idu najčešće s hrpom naoružanja u svoje kaznene ekspedicije. Za napomenuti je da su Sjedinjene Države zemlja s najvećim brojem primjeraka naoružanja kod privatnih osoba. Stoga svaki put kada se dogodi neki slučaj poput posljednjeg u Newtownu s Adamom Lanzom, dio američke javnosti traži strože zakone o držanju oružja. Vjerojatno s razlogom, jer su Amerikanci do sada pokazali da još uvijek nisu dovoljno demokratski razvijeni da bi baš tako lako mogli imati oružje kod kuće.
I tu je sva tajna, bitna je kultura, odnosno nekultura držanja oružja, bilo da se govori o SAD-u ili Hrvatskoj. Koliko god Amerikanci sebi voljeli tepati da su najveća demokracija (a nisu), Hrvati su se do sada iskazali kao mnogo normalniji kad je oružje u pitanju. Zapravo, zabilježen je samo jedan pravi slučaj da je netko uzeo automatsku pušku, došao na mjesto puno ljudi i počeo ubijati. No, čak i taj slučaj nema ništa s američkim pričama. Naime, dogodilo se to 1993. godine, u jeku Domovinskog rata, a počinitelj je bio vojnik koji se u kafiću posvađao oko neke djevojke. U pijanom stanju je tada stvari razriješio pucnjavom iz kalašnjikova, što je završilo sa šest mrtvih osoba. Klasično besciljno hodanje i ubijanje može se »zalijepiti« samo Ivanu Koradeu, koji je svoj divlji život zaključio višednevnim haračenjem po Zagorju i s metkom u tijelu.
Zanimljivo je kako najčešći problemi s oružjem budu kod osoba koje se profesionalno bave njime. U posljednjih pet godina najčešće ozljede s oružjem zbog nepažnje, njih dvoznamenkast broj, imali su policajci, vojnici i zaštitari.
span
