Uskočka istraga protiv petorke, osumnjičene za udruživanje radi davanja mita, otvorena je početkom listopada, kad je policija pretražila domove i radne prostore osumnjičenih i porazgovarala s njima. Istrazi su prethodile i tajne mjere prisluškivanja telefona osumnjičenika, pokrenute u drugoj polovici srpnja.
Prve glasove da se nešto neobično događa s predmetom Glavaš, Državno odvjetništvo dobilo je 14. srpnja 2010. godine od predsjednika Vrhovnog suda Branka Hrvatina. Hrvatin je taj dan bio na ručku na koji je došao i Drago Tadić, koji se kod njega raspitivao u kojoj je fazi predmet Branimira Glavaša. Premda nije bilo govora o novcu ili traženju ustupaka, Hrvatin je sve odmah prijavio glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću.
Na temelju tih saznanja, USKOK je ishodio dozvolu za tajno prisluškivanje osumnjičenih već 15. srpnja, no tajne mjere navodno su trajale svega devet dana. Prekinute su 24. srpnja prijavom za prijevaru koju su osječkoj policiji podnijeli Ivan Drmić i Sanja Marketić.
USKOK smatra da su optuženi pokušali skupiti oko 120 tisuća eura za mito. Vlasnik Osijek-Koteksa Drago Tadić prikupio je 50 tisuća eura, posudivši ih od vlasnika CIOS-a Petra Pripuza. Pripuz je kasnije u novinama objašnjavao da je Tadiću u više navrata posuđivao novac i da ga nije ni pitao zašto mu treba.
Ostatak od 70 tisuća eura prikupili su Ivan Drmić i Sanja Marketić, koji su, međutim, u prijavi policiji tvrdili da su prevareni, te da su stanovitom Srećku u jednom zagrebačkom kafiću predali taj novac. Ta ih je osoba, tvrde, uvukla u cijelu operaciju i uzela novac, nakon čega su oni shvatili da su pogriješili i da su prevareni.
USKOK, međutim, smatra da je ideja Drmića i ostalih bila da se odluka Vrhovnog suda u predmetu Glavaš izmijeni zbog navodne neusklađenosti sa sudskom praksom. Naime, Vrhovni sud donio je odluku nakon što je početkom lipnja održana javna sjednica u predmetu Glavaš, ali je odluka još trebala biti pismeno obrazložena i usklađena sa sudskom evidencijom. Predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin, pak, odlučio je o svom razgovoru s Tadićem obavijestiti glavnog državnog odvjetnika i zbog činjenice da u trenutku sastanka pravomoćna presuda još nije bila prošla sudsku evidenciju. Ali i zbog činjenice da je Drago Tadić banuo na poslovni sastanak predstavnika privatne tvrtke s kojom pravosuđe godinama surađuje bez znanja predsjednika Vrhovnog suda Branka Hrvatina.
