Tonči Žužić prilikom privođenja na sud / snimio V. KARUZA
Tonči Žužić je osuđen zbog događaja koji se zbio 30. svibnja ove godine, kad je pokušao spriječiti policajce da interveniraju nad njegovim ocem Petrom koji je u međuvremenu preminuo
Tonči Žužić, 32-godišnjak iz Šila na otoku Krku, nepravomoćno je osuđen na deset mjeseci bezuvjetnog zatvora. Bio je optužen da je silom pokušao spriječiti policijsku intervenciju nad svojim ocem, 59-godišnjim Petrom, koji je u međuvremenu preminuo. Stoga je sutkinja Mladenka Paro Rudić obustavila sudski postupak protiv preminulog, a sinu je, nakon što ga je oglasila krivim, produljila istražni zatvor uz mogućnost da ga može zamijeniti položenim jamstvom u iznosu od trideset tisuća kuna. Epilog je to sudskog postupka nakon provedenog dokaznog postupka ispitivanjem svjedoka, policijskih službenika koji su intervenirali, svjedoka koji se nalazio zajedno s optuženima u automobilu kritične zgode te iznošenjem obrane optuženog.
Zamahnuo rukama
Riječ je o događaju koji se zbio 30. svibnja ove godine u večernjim satima na krčkoj magistrali nedaleko Njivica. Petar Žužić, upravljajući audijem, u kojem su se nalazili Tonči Žužić i još jedna osoba, vrludao je kolnikom pa ga je policijska ophodnja pokušala zaustaviti. Unatoč svjetlosnim i zvučnim signalima kojima su policijski službenici pokušavali zaustaviti vozilo, to se nije odmah dogodilo, tek nakon tri kilometra vrludave vožnje Petar Žužić je skrenuo na makadamsku cestu i zaustavio se. Sa stražnjeg sjedala je izašla jedna muška osoba, a Petar Žužić je još vozio nekih dvadesetak metara pa tek onda stao i izašao iz vozila.
Čim je izašao, počeo je galamiti na policijskog službenika koji ga je upozorio da čini prekršaj i izdao naredbu da prestane. No, Petar Žužić je zamahnuo rukama prema policijskom službeniku s namjerom da ga udari. Policajac je vješto izbjegao udarac i primijenio mjere prisile kako bi spriječio napad. Tada im je prišao Tonči Žužić i uhvatio policajca rukama za ramena. Povlačio ga je kako bi ga odvojio od oca, a sve u namjeri da spriječi policijskog službenika u provođenju službenih ovlasti. Sva trojica u naguravanju su pala na tlo. Uz pomoć drugog policajca svladali su sina i oca uporabom paper-spreja, vezali im ruke lisicama i odveli u policijsku postaju.
– Mi smo još u Omišlju, prije incidenta, zamijetili predmetno vozilo ispred Konzuma u Omišlju parkiranog na mjestu za invalide pa smo mu ispod brisača ostavili kaznu, a vrlo brzo ugledali optuženika da izlazi iz obližnjeg kafića i ulazi u auto s još jednom osobom. U tom smo trenutku bili kod kružnog toka, a kada su i oni stigli, krenuli smo za njima i slijedili ih neka tri kilometra. Poznajem oca optuženog, radio je kamene zidove i kad je trijezan on je sasvim normalan prema policiji. Kada smo ih konačno zaustavili na makadamskom putu izašao je najprije optuženik, pa ovaj svjedok koji je sjedio na stražnjem sjedalu. Vidio sam da je pokojni Petar mahao rukama, nešto je komentirao, a mog kolegu je optuženik držao rukama za tijelo govoreći mu da mu »pusti oca«. Čuo sam pogrdne riječi koje je vikao poput »balavci, murjaci, žandari« iako je kolega vikao da ga pusti, no on je nastavio pa ga je kolega uhvatio za ruke i pošpricao paper sprejem, svjedočio je policajac.
Držao ga dvije minute
– Optuženik me povukao na tlo, došao mi je iza leđa, a u tom trenu sam bio zaokupljen njegovim ocem koji me vrijeđao, mahao rukama. Optuženi mi je govorio da pustim oca, držao me oko dvije minute sve dok mi kolega nije priskočio u pomoć. Tada smo se hrvali na podu. Primijenio sam paper sprej prema ocu optuženika jer je mahao rukama prema meni s namjerom da me udari, kazao je drugi policijski službenik, pozvan da svjedoči o okolnostima incidenta.
– Tog dana išli smo iz Omišlja prema Njivicama. Vozio je otac Petar, na mjestu suvozača je sjedio Tonči, ja na zadnjem sjedištu. Sjećam se da je policija išla za nama s upaljenom rotacijom pa smo krenuli prema jezeru. Rekao sam vozaču da stane, izašao sam iz vozila, dok je Petar još nekih dvadesetak metara nakon toga vozio i stao. Izašao je iz vozila i svađao se s policijom, ali sam se ja maknuo, nisam se htio miješati. Optuženi Tonči je bio kod oca i naguravao se s policijom, ali zašto su se naguravali, pojma nemam, bili smo pijani, jer smo do tog vremena radili u Pušći, rekao je svjedok. Kada mu se predočio zapisnik iz policije, svjedok je rekao da su u policiji »nadodali« malo više nego što je rekao. »Jesam potpisao zapisnik, ali nisam slušao diktat, uostalom u policiji se može svašta reći, na sudu samo istina«, iznio je svoje mišljenje svjedok.
– Nisam vidio da se optuženik tukao s policijom. Ja jesam vidio naguravanje i mahanje rukama jednih prema drugima, ali sam stajao malo dalje, a bio je i mrak pa ne znam detalje, znam da se špricalo sprejem…, prisjetio se svjedok, radnik koji je bio u automobilu tom prilikom.
Upaljene rotirke
– Nakon obavljenog posla popili smo piće i sjeli u auto. Iza nas su vozili policajci s upaljenim rotirakama, rekao sam ocu da stane, ali nismo mogli odmah jer je bila ravna cesta bez proširenja. No, moj otac nije skrenuo udesno, već ulijevo pa onda stao. Izašao je iz vozila, vidio sam da se raspravlja s policajcima, ne znam što je govorio, vjerojatno ih je vrijeđao jer je bio pijan, ali nisam čuo. Kad je pijan, moj otac maše rukama kad govori i tada sam vidio da obojica policajaca kreću prema njemu pa sam izašao iz vozila i krenuo prema njima. Osjetio sam udarac u glavu, nakon čega sam pao na pod. Tada se više nisam dao vezati već sam im rekao da mi puste oca. Kad sam pao na trbuh, policajci su skočili na mene pokušavajući mi vezati ruke. Vozili smo prikolicu pa nisam vidio oca, on je bio s druge strane prikolice. Da li je i otac bio na podu, ne sjećam se, sve mi je u magli. Nisam htio nasrnuti na policajce već sam pokušavao smiriti svog oca jer je upravljao vozilom pijan i to je bio prekršaj. Ne znam kada su me pošpricali sprejem, kazao je između ostalog u svojoj obrani optuženi Tonči Žužić.
Njegov odvjetnik Marko Kuvač u završnim riječima je naglasio da provedeni dokazni postupak ne upućuje na zaključak da je Tonči Žužić postupao s namjerom odvlačenja policijskog službenika u provođenju policijskih ovlasti već s ciljem odvajanja od njegova oca s namjerom da smiri konfliktnu situaciju, a i »moj branjenik je izrazio žaljenje zbog čitavog događaja«, kazao je odvjetnik Kuvač.