RIJEKA  Završio sam srednju školu za zidara, radio u građevnom poduzeću Jadran i tu upoznao Milovana koji je bio tesar. Kad sam se razveo, radio sam na više lokacija i po raznim mjestima, pa iz Umaga došao u Rijeku početkom devedesetih godina. Moj prijatelj Esad uputio me na Milovana i s njim sam potpisao ugovor o radu, a negdje prije desetak godina prestao me plaćati.

Jedno sam vrijeme stanovao na Pulcu, ali kratko, pa mi je Milovan dao garažu na Krnjevu da se u nju smjestim. Donosio mi je hranu, ali ne i novac za izvršene građevinske poslove.

Tako je jučer svjedočio 63-godišnji D. D. kojega je više od deset godina,  kako piše u optužnici, iskorištavao Milovan Gozdenović, optužen za trgovanje robljem, odnosno da je iskorištavao  položaj nesretnika, držao ga u garaži bez vode i prozora, a ovaj je zauzvrat radio na izvođenju građevinskih poslova koje bi Gozdenović ugovorio. »Zlouporabom teškog položaja, odnosa ovisnosti, primio je osobu radi iskorištavanja njezinog rada putem služenja i tako počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva trgovanja ljudima«, stoji u optužnici.

– Takav je dogovor bio među nama, nastavio je svjedok koji je, nakon što je događaj otkriven i policija kazneno prijavila Gozdenovića, jedno vrijeme boravio u sigurnoj kući, a sada živi kod sestre u Labinu.

– Ja sam sve svoje dokumente predao okrivljeniku da mi čuva. On je na mene prepisao i svoj automobil, premda ja ne znam voziti, a meni su dolazile i neke prijave zbog auta, nastavio je svjedok. 

– Znao je Gozdenović ponekad i prespavati u toj garaži, a ja bih tada spavao na podu. Kupovao mi je svaki dan suhu hranu, odjeću kvartalno. Meni okrivljeni nije uplaćivao mirovinsko osiguranje, a kad sam ga pitao, dobio sam od njega nejasan odgovor, odgovarao je svjedok na postavljena pitanja zamjenika Općinske državne odvjetnice Damira Gosića. Na pitanje Gozdenovićeva odvjetnika Tomislava Tatića je li se on osjećao kao rob, svjedok je rekao da – nije.

– Vozio me s posla i na posao. Kad mi je sestra došla jednom u posjet, slagao sam joj da mi je to privremeni smještaj. Prijava policiji nije potekla od mene, premda sam ja na policiji potpisao svoj iskaz, pojasnio je svjedok potvrdivši da bez dozvole Gozdenovića nija mogao tražiti drugi posao, te je susjedima na Krnjevu znao počistiti vrt, a oni su mu  uslugu plaćali hranom.

– Jedino što tražim od njega je da mi upiše mirovinsko i staž, nadalje je nastavio oštećeni. Na pitanje predsjednice vijeća sutkinje Sandre Juranović da opiše garažu, svjedok je spremno odgovorio da nije bilo prozora, već samo ventilacijski otvor.

– Zbog štakora sam morao na ventilaciju staviti mrežicu. Vodu sam nabavljao u kanisterima iz susjedstva, odgovorio je svjedok.

»Rekli ste da ste pristali na rad bez novaca«, upitao je nadalje odvjetnik Tatić.

– Da, jer je bila takva situacija. On je meni rekao da će štedjeti moj novac i kupiti mi garsonijeru. Zato sam i pristao stanovati u garaži, a to da nisam primao novac bila je moja slobodna volja. Nisam imao mogućnosti odlaska od njega jer nisam imao novac, bio sam vezan, ali se nisam osjećao kao rob. Pristao sam raditi bez novaca i nije mi bila ograničena sloboda kretanja, nitko me nije ograničavao, ali ponavljam, nisam imao novaca da odem, ponovio je svjedok, a zatim zaključio:

– Jedino što mu zamjeram je činjenica da mi nije platio mirovinsko osiguranje.

Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Novog lista…