Goran Tortić je dvaput dobio otkaz zbog »sigurnosnih razloga«, a agenti HV-a odbijaju sudu dati na uvid sporni dokument. Tortić je svojedobno bio svjedok u postupku protiv jednog djelatnika VSOA-e
ZAGREB Neću odustati. Želim doznati istinu i za nju ću se na sudu boriti dok god budem mogao«, gotovo je zavapio 57-godišnji Goran Tortić na izlasku iz Općinskog građanskog suda u Zagrebu na kojem tuži Republiku Hrvatsku i traži 350 tisuća kuna odštete zbog nepravednog rada državnih tijela. Oštećen se smatra onim što je napisano u dosjeu kojeg je prije punih 20 godina o njemu sastavila Vojna sigurnosno-obavještajna agencija. Naime, Tortić je 1993. godine dobio otkaz u MORH-u zbog »naročitih potreba službe«, a kada je pokrenuo sudski postupak zbog nezakonitog otkaza ispostavilo se da su u pitanju »sigurnosni razlozi«.
Gomila laži
Tada je doznao i da je 1993. godine Vojna sigurnosno obavještajna agencija napravila njegovu sigurnosnu provjeru jer je kandidirao za zamjenika načelnika Uprave za obranu Sisak. Do tada je, bez mrlje, radio kao načelnik Odjela za međuopćinske poslove obrane u Sisku.
– Sudski spor sam izgubio, no baš nitko nikada nije mi objasnio koji su to sigurnosni razlozi bili u pitanju, rekao nam je nakon sudskog ročišta Tortić koji je novi šok doživio 2007. godine kada je posao potražio u »Pleteru«, tvrtki za uslužne djelatnosti izdvojenoj iz MORH-a.
U Trotićevom dosjeu u kojem su se dvije stranice ticale njega, a čak četiri njegovog oca, pisalo je među ostalim da je u travnju 1993. godine radio na čak tri radna mjesta. Spominjalo se, doduše bez vremenskog određenja, da je bio nadređen oficirima KOS-a, a da mu je otac vedrio i oblačio po Petrinji, te proganjao i Hrvate i Srbe. VSOA je navela i da je odbio mobilizacijski poziv za 80-bojnu HV-a u kojoj je trebao biti zapovjednik.
– Napisali su da smo moj brat i ja nesposobni, a da smo zahvaljujući ocu koji je bio dobar sa Srbina uživali sve blagodati. Te povlastice smo navodno nastavili uživati i dalje, prisjetio se Trotić koji ima status dragovoljca domovinskog rata, ratnog veterana i pričuvnog časnika HV-a.
– Počeo sam raditi 21. travnja 2007. godine, da bi samo tri tjedna kasnije tadašnji direktor Denis Skubic rekao da mi mora dati otkaz, i to ponovno iz sigurnosnih razloga, prisjeća se Tortić koji je u međuvremenu zaključio kako je zasigurno u pitanju šlamperaj ili čak podmetanje iz redova Vojne sigurnosno obavještajne agencije, jer je bio svjedok u postupku protiv jednog njihovog zaposlenika.
– Uspio sam tada izvršiti uvid u taj svoj dosje, barem ono što je iz VSOA-e poslano MUP-u, i nisam mogao vjerovati što sam tamo pročitao. Radilo se o hrpetini laži što ih se ne bi posramile ni najveće propagandne beštije Hitlerove mašinerije. Neistine su napisali i o mom ocu, tvrdi Tortić koji je o svemu u međuvremenu obavijestio i Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija.
Naknadno je i njegov otac zatražio uvid u svoj dosje, no dali su mu, vjerojatno greškom, da pročita sinov.
– Moj otac nije osoba koja bi smjela čitati bilo čiji dosije, pa ni moj, uvjerava nas Tortić čiji je otac također tužio državu i u parnici na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu traži odštetu od 150 tisuća kuna.
Na posljednjem ročištu u tom procesu pročitan je odgovor što ga je VSOA uputila sudu. Iz njega proizlazi da sigurnosna provjera što je obavljena nad Goranom Tortićem nije imala nikakav negativan utjecaj na njegovo imenovanje na čelno mjesto Uprave za obranu Sisak, niti je zbog toga dobio rješenje o prestanku radnog odnosa.
Nesavjesni agenti
Iz VSOA-e napominju kako je i vijeće za građanski nadzor zaključilo kako nije bilo kršenja zakona u postupanju prema Tortiću, a sam dosije nisu dostavili sudu objašnjavajući kako je u pitanju klasificirani dokument.
No, Tortićeva odvjetnica Milka Savić ustrajala je u zahtjevu za pribavom dosjea.
– VSOA je to dužna temeljem Članka 27. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu sudu dostaviti tražene podatke, a ukoliko pak smatraju da je riječ o podacima bitnima za sigurnost Republike Hrvatske sud temeljem Zakona o parničnom postupku može sve sudionike obvezati na čuvanje tajnosti. Očito je da je nesavjesno postupanje djelatnika VSOA-e dovelo do duševnih boli tužitelja zbog čega sada ta služba ne želi dostaviti dosje, obrazložila je zahtjev odvjetnica Savić. Njezinu argumentaciju sud je i prihvatio te odlučio još jednom od VSOA-e tražiti Tortićev dosje.
