Obitelj Gonzala Atlagicha, 39-godišnjeg čileanskog Hrvata koji se liječi u Čileu od akutne limfoblastične leukemije (ALL), potragu za odgovarajućim donorom koštane srži odlučila je proširiti i na Hrvatsku. Atlagich, nažalost, pripada visokorizičnoj skupini oboljelih od ove bolesti, tako da mu hitno treba transplantacija koštane srži odnosno krvotvornih matičnih stanica sa stopostotnom podudarnošću. Dok se još nije razbolio, u više navrata su posjetili Hrvatsku, a pronašli su rođake u Zadru, na Šolti, odakle su rodom i u Splitu.

Gonzalo Atlagich, po zanimanju liječnik koji živi u obalnom gradu Viña del Mar smještenom oko 120 kilometara zapadno od glavnog grada Santiaga de Chilea, oženjen je i otac dvoje djece u dobi od šest i četiri godine. Hospitaliziran je u Sveučilišnoj katoličkoj klinici u Santiagu gdje prima kemoterapiju.

Prima kemoterapiju

– Moj brat je trenutačno na tjedan dana privremeno smješten u obiteljskoj kući naših roditelja između kemoterapija, a ponovo će ga hospitalizirati sljedećeg ponedjeljka kako bi nastavio intravensku i intratekalnu kemoterapiju, kaže nam njegova sestra Luz Atlagich Gonzalez koja sa svojom obitelji živi u Barceloni u Španjolskoj.

Supruga Gonzala Atlagicha, María José López, je u razgovoru za čileansku medijsku kuću Mercurio de Valparaíso objasnila kako je dio njegova liječenja transplantacija koštane srži. Za razliku od drugih slučajeva karcinoma »gdje prvo vide reagira li pacijent na kemoterapiju, a zatim izvedu transplantaciju koštane srži, ovdje je drugačije. Ovdje se sve mora učiniti odmah, budući da se radi o leukemiji visokog rizika, a kako joj je rečeno, ako doniraju njegovu koštanu srž, leukemija se može vratiti u bilo kojem trenutku.«

– U ovom slučaju najveća poteškoća u pronalaženju donora koštane srži je ta što donor mora biti genetski kompatibilan s Gonzalom. Stoga naša obitelj, zajedno sa zakladom Fundación de Beneficencia Pública (DKMS), koja je posvećena radu s pacijentima oboljelima od raka krvi, traži njegova »genetskog blizanca«. Brat već prolazi kemoterapiju koja slabi njegov imunološki sustav. Transplantaciju treba obaviti što je prije moguće kako bi se olakšao njegov oporavak i smanjio rizik od zaraze bilo kojom infekcijom ili bolešću protiv koje se njegovo tijelo možda neće moći boriti, napominje Atlagich Gonzales dodajući da, s obzirom na to da imaju i hrvatsku krv, pokušavaju doći do hrvatskih zajednica, do svih Hrvata ili onih iz hrvatskih obitelji, kako bi dodatno povećali šanse za pronalaženje genetske podudarnosti s njezinim bratom.

– Zbog našeg hrvatskog podrijetla puno je veća vjerojatnost da se kompatibilan donor koštane srži za mojeg brata pronađe u Hrvatskoj. Imamo kontakte s nekim članovima naše šire obitelji, ali s puno više njih nemamo kontakt, otkriva ova Čileanka.

Emigrirali pradjed pa djed

Oni koji žele istražiti svoj potencijal kao donori i imaju između 18 i 55 godina trebaju se registrirati na www.dkms.cl i zatražiti komplet za dostavu na kućnu adresu kako bi prikupili uzorak pomoću brisa sline. Ovaj uzorak zatim se mora poslati natrag u DKMS na analizu. Informacije se zatim dodaju u međunarodni registar i procjenjuje se kompatibilnost s Atlagichem. Građani Hrvatske krvotvorne matične stanice mogu darovati u osam transfuzijskih centara ili na akcijama koje organizira Zaklada Ana Rukavina. Nakon popunjavanja pristupnice i kratkog zdravstvenog upitnika, daje se uzorak krvi za HLA tipizaciju, utvrđivanje antigena tkivne snošljivosti.

– Otac mog djeda, Fabian Burić Atlagić je iz Srednjeg Sela na otoku Šolti emigrirao kad je moj djed bio beba. Emigrirao je sa svojom četvoricom braće, došli su na sjever Čilea. Puno godina nakon toga moj djed Frane Burić-Atlagić Markoč je krenuo za njim. Moj djed je bio najmlađi od braće i sestara. Dio obitelji jedne od sestara emigrirao je u Argentinu. I danas postoje potomci Fabijana i njegove braće u Čileu i na drugim mjestima, naglašava Atlagich Gonzalez govoreći o toj epopeji njezine obitelji u zemlju udaljenu od Hrvatske približno 12.300 km, a koja je počela prije više od jednog stoljeća.

– Moj djed je skratio prezime u Čileu. Izvorno je bio Frane Burić-Atlagić Markoč, a zatim se u Čileu registrirao kao Frano Atlagić Markoč. A onda su se njegova djeca ovdje potpisala kao Atlagich Cerda. To je prilično često kod stranaca u Čileu. Moj otac se zove Gonzalo Atlagich, priča ova Čileanka dodajući kako su članovi njezine obitelji i ona u više navrata posjetili Hrvatsku.

– Posjetili smo otok Šoltu i Split, i tamo smo upoznali članove naše šire obitelji. Brat Gonzalo i naš otac došli su u Hrvatsku sa mnom prije nekoliko godina. Ostale posjete sam obavila sama i sa svojim suprugom i djecom. Tijekom mog prvog posjeta sam saznala da tamo imamo rođake s kojima smo krvno povezani i da postoji stara kuća na otoku. Rečeno mi je da je to kuća mog djeda. Zapravo sam upoznala puno članova naše šire obitelji nakon tog prvog putovanja. I puno sam naučila od tada. Godinama kasnije vratila sam se s roditeljima, bratom Gonzalom i sestrom. Upoznali smo familiju na Šolti, u Splitu, Zadru i u Sloveniji, otkriva Luz Atlagich Gonzalez.

Od akutne leukemije preminula Nora Šitum

Ista ova opaka bolest, akutna limfoblastična leukemija, dijagnosticirana je u prosincu 2010. tada trogodišnjoj Nori Šitum. Kada joj se dvije godine kasnije stanje znatno pogoršalo njezina obitelj je pozvala u pomoć hrvatsku javnost da im pomognu prikupiti novac za liječenje, pa je ova hrabra djevojčica ujedinila Hrvatsku. Građani Hrvatske su za liječenje djevojčice prije 13 godina u nekoliko dana skupili milijune kuna. Nažalost je preminula 20. ožujka 2013. Ovog svibnja bi, da je živa, slavila 19. rođendan.