Za to je potrebno izgraditi najmanje 10 i pol tisuća stambenih jedinica, dodao je.

Bačić se nakon sjednice Vlade osvrnuo na niz kritika, prije svega, na Zakon o prostornom uređenju u prvom čitanju. Istaknuo je da je Vladin cilj omogućiti priuštivo stanovanje, a da bi se to postiglo nužno je da javni investitor, a to su država, županije i gradovi, izgradi 10 i pol tisuća stambenih jedinica. Zato se uvodi model urbane komasacije.

Bez izmjene zakona nema ni priuštivog stanovanja

“Ako ne izmijenimo zakone o prostornom uređenju, ako ne omogućimo instrumente ubrzane izmjene prostornih planova i ubrzano ishođenja građevinskih dozvola, mi taj cilj nećemo dohvatiti, a i dalje ćemo tvrditi kako nam nije dostupno priuštivo stanovanje. To su bili razlozi zašto smo prihvatili taj model kako bismo u jednostavnijoj proceduri mijenjali prostorne planove i za potrebe priuštivog stanovanja gradili te stambene jedinice”, rekao je ministar Bačić.

Osvrnuo se i na kritike da se može graditi na zemljištu koje trenutno nije građevinsko. Kako je objasnio, da bi se brzo mogle realizirati nove stambene jedinice za priuštivo stanovanje moguće je da putem urbanističkog projekta na takvom zemljištu koje je infrastrukturno opremljeno odnosno komunalno, prometno i energetski, počne gradnja. Istaknuo je kako to nikako ne znači da se zakonom omogućava širenje građevinskog zemljišta.

“Ne može se širiti građevinsko područje nigdje u Hrvatskoj ako postojeće građevinsko zemljište nije komunalno opremljeno. To je moj odgovor svima onima koji govore da pridnosimo devastaciji prostora i širenju građevinskog zemljišta, novoj betonizaciji i novoj apartmanizaciji Hrvatske. To je moj odgovor. S obzirom na važnost priuštivog stanovanja, sada je moguće izići iz okvira građevinskog zemljišta samo za potrebe priuštivog stanovanja i samo ako je investitor javni investitor”, poručio je Bačić.

Bačić je pojasnio i zašto se zakonom omogućava da se brže realiziraju planovi građenja drugih investitora što je također izazvalo velike polemike. Kako je rekao, ako se prostornim planovima propisuje građevinsko zemljište, onda ta osoba, vlasnik zemljišta ima legitimna očekivanja da mu se tu omogući gradnja. Da bi mogao graditi, nastavio je, mora čekati i urbanistički plan uređenja.

Primjerice u Zagrebu, Generalni urbanistički plan donesen je 2007. i utvrđeno je što je građevinsko zemljište. Od tada je proteklo 18 godina. Taj plan nije donesen dinamikom kojom se donose ti planovi da bi omogućili našim sugrađanima građenje, pa bi se potpuna realizacija dobila tek 2053. godine, što znači da bi 48  godina neki stanovnik Zagreba trebao čekati da na zemljištu, koje je još 2007. proglašeno građevinskim, može graditi”, objasnio je Bačić.

Ako je JLS proglasila zemljište građevinski, mora ga i urediti 

U odnosu na prvo čitanje, sada se umjesto dvije godine, stavlja rok od tri godine kada jedinice lokalne samouprave moraju donijeti urbanistički plan građenja odgovarajući tako na prethodno pismo namjere investitora da mu se omogući gradnja. Ako jedinice lokalne samouprave urbanistički plan uređenja ne donesu u tom roku, prema prijedlogu zakona, ima mogućnost “obratiti se ministarstvu koje onda radi prometnu studiju, definira trasu buduće prometnice, da se ta prometnica izgradi i on ishodi građevinsku dozvolu”, rekao je Bačić.

To je, kaže, najmanje što Vlada koja je odgovorna za provođenje zakona u Republici Hrvatskoj može napraviti da bismo našim sugrađanima omogućili da njihovo građevinsko zemljište doista bude građevinsko zemljište i da na njemu mogu ishoditi građevinsku dozvolu za gradnju obiteljskih kuća, poduzetničkih centara, više stambenih zgrada. To je izazvalo prijepor tvrdnjama da time Vlada preuzima ovlasti jedinice lokalne samouprave. A moj je odgovor da Ustavom i zakonom jedinica lokalne samouprave je nadležna i ima pravo uređivati prostor koji je u njezinoj nadležnosti, ali isto tako ima i obvezu, a to je ono na čemu inzistiramo  – kad je već jedinica lokalne samouprave proglasila zemljište građevinskim, da ga onda mora urediti da se tamo može graditi”, poručio je Bačić.

U Vladi su svjesni da jedinice lokalne samouprave možda za infrastrukturu nemaju novac, zato se omogućava investitorima o čijem je zemljištu riječ, da sami, ako su za to financijski kapacitirani, to naprave, ali da im se za taj iznos umanji komunalni doprinos koji plaćaju jedinici lokalne samouprave.

Bačić je podsjetio i kakva je odredba sada na snazi. Ako grad nije donio taj plan nižeg reda za zemljište kojeg je isti grad proglasio građevinskim, po sili zakona, nakon sedam godina to zemljište prestaje biti građevinsko.

Zbog otvorenog pisma, Bačić pozvao članove HAZU-a

“E pa sad ja postavljam pitanje svima onima koji se protive ovakvoj odredbi kako bi se osjećali naši sugrađani kojima je prostornim planom, primjerice GUP-om Grada Zagreba, zemljište proglašeno građevinskim, a zbog toga što jedinica lokalne samouprave, konkretno u ovom slučaju Grad Zagreb nije donio urbanistički plan uređenja da im to zemljište više nije građevinsko. Pa vi jednim potezom pera na zemljištu koje vrijedi sto tisuća, dvjesto tisuća, milijun eura, zbog zbog toga što taj grad ili općina, nije donijela taj plan ne mogu graditi, ne mogu realizirati svoju obiteljsku kuću ili neki drugi projekt. To vam je sada na snazi”, naveo je.

Bačić je odgovorio i na otvoreno pismo HAZU-a koji je tražio povlačenje zakona ocjenjujući da zbog zbog niza nedostataka u njima Hrvatska riskira dugoročan gubitak prostornog identiteta i kontrole teritorija. Rekao je da će o tome biti riječi na zajedničkom sastanku u Ministarstvu graditeljstva.

Ponovio je stajalište da se zakonom čuva prostor “jer se bez njegova donošenja u ovom trenutku omogućava da se etažira sve i da umjesto turizma cvjeta nekretninski biznis”. U tom smislu očekivao je, kaže, da će i Komora arhitekata i član HAZU-a, akademik Nikola Bašić koji je poslao pismo, podržati zakon.