Krenuli su raditi sve »naopako« i ispalo je – ispravno. I više od toga. Doveli su ime Hrvatske i svog Dugog otoka na najprestižnije svjetske liste poput Leading hotels of the world ili Michelin, a što je možda i najvažnije, očuvalo se djedovinu i pokazalo kako kreativno promišljanje ruralnog turizma može nadmašiti i najekskluzivnije hotelske objekte…

Ruralni turizam prečesto se rezonira samo kao dvije ili tri sobe ili apartmana na seoskom imanju, međutim, ruralni je turizam pravi antipod masovnom turizmu od kojeg i Hrvatska stjecajem okolnosti, nažalost, danas mora bježati. Na Kongresu ruralnog turizma koji je u organizaciji udruge Klub članova Selo održan na Rabu, bilo je primjera koliko ustvari ponuda ruralnog turizma može biti slojevita.

LJUBAV PREMA DJEDOVINI

A taj definitivno malo drugačiji pristup turizmu s početka priče, za koji je potrebno puno upornosti, odlučnosti i vizije, imala je obitelj Morović, Nives i Goran, vlasnici fantastične Ville Nai 3.3, u Žmanu na Dugom otoku.

Na pitanje kako su uspjeli stvoriti takvu svjetski elevantnu ponudu, Goran Morović nam je uz smijeh odgovorio: »Svaki put kad je bilo kritično, mi bismo rekli – da, umjesto – ne.«

– Moji su po crkvenim knjigama više od 400 godina na Dugom otoku, no moj je otac otišao živjeti u Split gdje sam se ja i rodio. Međutim, sve praznike sam provodio na otoku.

Prije pandemije sam 70 posto svog vremena boravio u Splitu, a 30 posto na otoku, dok je danas situaciju obrnuta, kazao je Morović istaknuvši kako je otok – najbolje mjesto življenja. A pokazuje se i za razvoj obiteljskog posla.

No, naš je sugovornik otkrio kako su građevinsku dozvolu dobili tek iz četvrtog puta.

– I onda je Niko Bašić, koji je dao ogroman pečat svemu, (akademik Nikola Bašić, op.a.) rekao da bi svaki normalan čovik nakon drugog »ne« odustao, na što sam mu ja odgovorio da bi svaki normalni arhitekt nacrtao tu kuću iz prve tako da dobijemo građevinsku iz prve, ha, ha.., našalio se naš sugovornik dodajući i kako je s druge strane dobra vijest da je svijet prepoznao ovu, ljubavlju za djedovinu, protkanu priču.

Naime, u samo pet godina rada objekta, poznati Michelin je Villu Nai 3.3 odabrao među pet najbolje dizajniranih, arhitektonski osmišljenih hotela na svijetu, i to kao jedini hotel iz Europe koji je ušao u taj elitni svjetski odabir. Nakon toga su stigla i čak tri Michelinova ključa, nagrada koja je pandan Michelinovih tri zvjezdice.

Villa Nai 3.3 je jedina je u Hrvatskoj s čak tri ključa, Grčka primjerice ima samo jedan takav objekt, Austrija dva, a ogromna Španjolska njih tek pet. Isto tako, uz ostala priznanja, reći će kako je stvarno veliko iznenađenje bio i ulazak u samo jedan posto, odnosno u pet najboljih u sustavu The Leading Hotels of the World, a pritom su jedini član te prestižne svjetske organizacije koji ustvari i nije hotel.

Villa Nai 3.3 u Žmanu na Dugom otoku, Foto: NAI 3.3

OBRNUTA LOGIKA

Dodajmo i kako su Morovići ponosni proizvođači maslinova ulja najviše kvalitete što potvrđuje činjenica da njihovo maslinovo ulje lani i preklani bilo među 100 najboljih na svijetu, i to oko 30. mjesta.

Da bi se došlo na tu svjetsku rang-listu, skupljaju se bodovi na najcjenjenijim svjetskim natjecanjima, pri čemu se ne boduju se sva natjecanja jednako.

Na toj svjetskoj rang-listi ulje Nai je u prošloj godini najbolje plasirano maslinovo ulje iz Hrvatske. Isto tako, njihova Drobnica Nai 3.3. jedino je ulje iz Hrvatske koje je odabrano na rang-listu najboljih ekstra djevičanskih maslinovih ulja na svijetu (TOP 100 EVOOs of the world).

Na pitanje u čemu je tajna, Goran Morović će lijepo sumirati – stvar nije u riječi luksuzu, nego u riječi autentično.

– Gosti prepoznaju da je naša obitelj tu već 400 godina i da imamo tradiciju maslinarstva. Tu je i činjenica da je, kada smo krenuli u investiciju, projektni zadatak glasio da ispod istoga krova želimo imat proizvodnju maslinovog ulja, kušanje maslinovog ulja, a ono prostora što ostane neka bude smještaj po najvišem standardu.

Tako da smo i tu išli nekom obrnutom logikom i sada imamo samo tih osam soba. Stvar je u tome da moja obitelj zapravo više od 400 godina na ovoj lokaciji proizvodi ulje i sada smo to samo željeli raditi malko različito nego što to možemo u nekoj uobičajenoj proizvodnji, pojasnio je vlasnik Ville Nai 3.3 te dodao kako danas gosti dolaze ciljano upravo u ovaj objekt te uz njega obiđu, primjerice, Dubrovnik i vraćaju se kući na drugi kontinent.

Goran Morović

SALATA K’O BAKINA

Najveći broj gostiju imaju, ipak, iz Hrvatske, nakon njih po brojnosti slijede gosti iz SAD-a, Velike Britanije pa Švicarske. Mnogi dolaze radi vizualnog dojma, no ubrzo shvate da je tu hrana drugačija, domaća.

– Jedan gost iz Njemačke je rekao da je zadnji put takvu salatu jeo dok mu je baka još bila živa. Jer mi smo, opet zahvaljujući tome što imamo samo osam soba, u stanju proizvesti ono što gost jede u našoj kući.

Na udaljenosti od nekih dvadesetak metara od kuće imamo koke, u selu postoji obitelj Žampera koja uzgaja koze pa od njih nabavljamo meso, a isto tako su tu lokalni ribari koji su zaslužni za to da da gost jede lokalni ulov ribe.

Ove godine smo već održali dva gostovanja poznatih hrvatskih chefova, uskoro nam slijedi i treće, no nikad ne objavljujemo meni unaprijed iz jednostavnog razloga jer ne znamo što će ribari toga jutra uloviti.

Isto tako, u momentu kad beremo, odnosno prerađujemo masline, naši gosti koji se tada nađu u kući, mogu kušati mlado maslinovo ulje u trenutku prerade, pojasnio je Morović.

Kazao je kako im sezona u principu traje cijelu godinu, osim nekih mjesec i pol dana pauze zimi radi godišnjih odmora. Dodao je i kako je život na otoku kroz čitavu godinu itekako kvalitetan.

– Na nama je da objasnimo ostatku svijeta da smo jednako dobri ili bar malo bolji zimi nego ljeti. Jasno, trebat će neko vrijeme, kao i za sve, ali može se, zaključio je ovaj vizionar.

USRED SLAVONSKE RAVNICE

S plavih prostranstava, priča o ruralnom turizmu, odvela nas je na ona – zelena. Do hotela Materra u Čepinu otvorenom prije dvije godine. Riječ je o investiciji Žito grupe koja je spojila taj ruralni habitus s vrhunskom turističkom ponudom, ali i zdravstvenim turizmom u turistički proizvod kojim je stvoren preduvjet za cjelogodišnje poslovanje hotela.

Da se ovdje radi o malo drugačijem promišljanju ruralnog turizma, pokazuje to da je sam hotel sagrađen – usred slavonske ravnice.

– Znamo reći kako nemamo plavo more, već imamo »more ravnice«. Pokušali smo iskoristiti taj potencijal i u mirnom okruženju stvoriti turistički proizvod kakav je u Slavoniji nedostajao i radi kojeg će gosti ciljano dolaziti u Slavoniju, pojasnila je Nina Dumančić, direktorica hotela Materra.

Reći će kako se nije bilo lako boriti sa skepsom oko uspjeha ovakvog objekta u Čepinu, dakle, području koje nije turistički razvijeno. Međutim, dokazali su suprotno.

Vlasnik je okupio mlade ljude koji su vjerovali u taj projekt i koji su vrlo rano uključeni u stvaranje ovog hotela, praktički od početka gradnje.

– Vrlo rano u tom procesu smo zaposlili djelatnike koji su svojim idejama i sugestijama od početka gradili tu našu priču. Mislim da je ta kombinacija kvalitetne vizije vlasnika i entuzijazma djelatnika dovela do toga što danas imamo, a to je da je sve što radimo – iskreno, i to gosti cijene.

Nakon dvije godine imamo stvarno izvrsne rezultate te već velik broj lojalnih gostiju koji nam se vraćaju, rekla je Dumančić.

Nina Dumančić, direktorica hotela Materra, Foto: Nikola Blagojević

PREKRASNA OKOLINA

Hotel je otvoren kroz cijelu godinu, ima 60 smještajnih jedinica, a specifičnost objekta je wellness i wholeness koji se prostire na 1.500 metara kvadratnih, na prvom katu hotela. Prostori wellness &spa zone staklenim su stijenama otvoreni prema okolici te ustvari pružaju mogućnost uživanja u pogledu na ravnicu i povezivanja s prirodom.

– Ideja arhitekata je bila upravo da se ta naša prekrasna okolina, priroda koja okružuje, »upije« u sam prostor, dodala je direktorica hotela Materra.

Reći će kako su ih odlični rezultati, kao i već čitav niz nagrada koje je hotel dobio u samo dvije godine poslovanja, čak i malo zatekli. Naime, Materra je osvajala nagrade za zelenu održivu gradnju, najbolji wellness hotel u 2025., najsigurniji hotel i slično.

Novi se hotel tako doista vrlo brzo pozicionirao na tržištu, posebno među domaćim gostima koji čine većinu od nekih 80 posto ostvarenih noćenja. No, otvaraju i strana tržišta, u pravilu dolaze im gosti iz bližih zemalja poput Mađarske, Bosne i Hercegovine ili Srbije, a otvorili su i poljsko tržište.

Naime, vrata ovom velikom europskom emitivnom tržištu odškrinuli su lani, zapravo, vrlo logičnom strategijom, a to je da su potencijalnim gostima hotel predstavili kao mjesto na kojem mogu predahnuti na putu do mora.

– Posebno me raduje i to što se i kroz ovaj projekt počelo više govoriti o Slavoniji u kontekstu turizma i toga koliko je ovo područje u tom smislu posljednjih godina napredovalo. Sami gosti nam znaju reći kako su ciljano došli u naš hotel, ali da nisu ni znali koliko ponude sadržaja, osim u samom hotelu, ima u našem okruženju, kazala je Dumančić.

OD POLJA DO STOLA

U okviru projektu je izgrađena i suvremeni Internacionalni medicinski centar Priora tako da određeni postotak gostiju dolazi vezano za zahvate u ovoj zdravstvenoj ustanovi pa ili oni sami ili s obiteljima ujedno borave i u hotelu Materra.

Tu je i poznati restoran Crna svinja pa je tako u Čepinu ustvari stvorena doista zaokružena turistička priča.

– Isto tako, jako lijepo surađujemo s Turističkom zajednicom Osječko-baranjskom, kao i lokalnim dionicima. Naime, surađujemo sa svim lokalnim OPG-ovima, a Žito grupa ima svoju proizvodnju suhomesnatih proizvoda pod brendom Dobro kroz koji je implementiran koncept »od polja do stola«.

Od malih lokalnih dionika, pak, nabavljamo voće i povrće tako sa smo zaokružili cijeli taj lanac dobave kvalitetne lokalne namirnice, pojasnila je naša sugovornica.

Hotel ima 50 zaposlenih, sve redom lokalno stanovništvo.

– Često kažem kako imamo sreće da su mnogi naši sugrađani godinama odrađivali sezone na moru tako da smo imali već iskusan kadar, a i djelatnicima se pružila prilika da više radi posla ne moraju svake godine seliti daleko od doma, zaključila je Dumančić.