Ana Komparić Devčić

“SDP se sveo na osobno političko preživljavanje pojedinaca, zato su ga građani kaznili”

Tihana Tomičić

Ana Komparić Devčić / Foto: R. BRMALJ

Ana Komparić Devčić / Foto: R. BRMALJ

Sve svađe, previranja, nedostatak ideja, vizije, programa i smjera u kojem SDP vidi Hrvatsku u budućnosti došle su na naplatu, kaže bivša zastupnica



Riječanka, liječnica Ana Komparić Devčić, provela je u SDP-u dvadesetak godina, od ranih dana, no krajem 2018. odlučila je napustiti stranku nezadovoljna načinom kako je vodi tadašnji predsjednik Davor Bernardić i cijelo vodstvo. Često je upozoravala da nema profiliranih politika, da je liderstvo loše i da SDP na taj način ne može dobivati izbore.


Zato smo sada, kad više nije u stranci i kad više nije zastupnica u Saboru, s njom razgovarali o tome kako vidi uzroke SDP-ovog poraza na izborima 5. srpnja.


Izašli ste iz SDP-a krajem 2018. godine, nezadovoljni politikom, likom i djelom Davora Bernardića, i niste u tom trenutku bili jedini koji ste to učinili. Kako komentirate rezultate parlamentarnih izbora?




– Kada smo 2018. godine radili intervju za vaš list jedan moj odgovor tada je glasio: »Evidentno je da su građani Hrvatske i njihovi problemi ovom SDP-u u drugom planu. Sve ono zbog čega su sve ove godine davali podršku i glasali za SDP, više ne postoji. Energija se troši isključivo na pitanja osobnog političkog preživljavanja ljudi koji vode stranku, a koji su odlučili stranku dodatno podijeliti obračunavajući se sa neistomišljenicima«. Kada se taj moj odgovor iz 2018. stavi u kontekst rezultata izbora 2020. godine sve je jasno. Građani su kaznili SDP za sve ono šta se dešavalo u protekle četiri godine. Sve svađe, previranja, nedostatak ideja, vizije, programa i smjera u kojem SDP vidi Hrvatsku u budućnosti došle su na naplatu. Sve je to izostalo, nije se iskoristilo četiri godine opozicije da se to komunicira i predstavi građanima. Loš lider, bezidejnost njega i ljudi oko njega doveli su do ovih loših rezultata.


​Propuštena šansa


Uoči vašeg izlaska iz stranke, činilo se da postoji kritična masa nezadovoljstva u SDP-u, za rušenje Bernardića. Dobar dio zastupnika i načelnika potpisao je pismo u kojem se tražilo da Bernardić odstupi, svi su se skupili u Kamanju, no to se na kraju nije dogodilo. Gdje je zapelo? Je li to razlog što ste otišli?


– Točno je da je tada, te 2018. godine postojala velika šansa da se nešto napravi. Osobno sam se angažirala u prikupljanju potpisa i bila sam zagovornik akcije unutar kluba zastupnika kojom bi pokušali isprovocirati promjenu. Međutim, nešto se desilo i odustalo se od toga. Kako i zašto ja ni danas ne znam. Moram priznati da mi je jako žao da se tada nije drugačije reagiralo. Možda su se neki naprosto prestrašili reakcije stranačkog rukovodstva i posljedica. Moglo se desiti da nas svih izbace iz SDP-a, sve potpisnike, ali bi znali da smo nešto pokušali. Ovako je SDP tu gdje jest, izgubio je parlamentarne izbore, čekaju ga burni unutarstranački izbori, pa lokalni, sigurno im neće biti lako.


Je li Bernardić jedini »zaslužan« za izborni poraz? Na kraju ostavku nije podnio on, niti drugi iz vrha stranke.


– Više volim izraz »odgovoran«, jer u politici kao i u životu bitna je odgovornost. Očito je da je i kod Bernardića kao i kod ostalih, prvenstveno mislim na potpredsjednike stranke Komadinu i Ostojića, ta riječ odgovornost strana jer da su odgovorni podnijeli bi ostavke, a ne svalili svu krivnju na Bernardića i pravili se da s tim nemaju ništa, kao da se ne zna da oni i dalje vedre i oblače strankom i da su morali blagosloviti sve odluke. Očito je da je tako i danas pa čitamo po medijima što se dešava u Klubu SDP-a u Saboru. Sve je ostalo isto. Ostanu li Rajko i Zlatko u vodstvu stranke SDP, negativni trendovi se neće preokrenuti. Trebaju novi ljudi.


U međuvremenu, u Saboru ste bili ušli u klub Milana Bandića. Nazivali su vas žetončićem, kao i neke druge koji su otišli iz SDP-a. Je li Bandić vaš »istočni grijeh«?


– Nakon izlaska iz SDP-a cijelo vrijeme sam bila nezavisna saborska zastupnica. Nikada nisam ušla u BM 365 – Stranku rada i solidarnosti, kao što se to često krivo percipiralo u javnosti. Kada sam ulazila u Klub nezavisnih zastupnika u kojem je tada bilo samo dvoje zastupnika BM 365 – Stranke rada i solidarnosti, jasno sam komunicirala da ću ostati nezavisna, da ću glasati po savjesti i da neću podržavati Vladu! Tako sam se i ponašala. Nikada nisam glasala za proračun, rebalans proračuna ili za nekog ministra, a to su glasanja na kojima se iskazuje podrška Vladi. Ovo su lako provjerljive činjenice. Okolnosti koje su se kasnije dešavale u Klubu i ulasci u BM 365 – Stranku rada i solidarnosti nekih drugih zastupnika, te činjenica da sam brzo postala opozicija u klubu bili su razlog i mog napuštanja tog kluba.


Ana Komparić Devčić / Foto: R. BRMALJ

Ana Komparić Devčić / Foto: R. BRMALJ


​Gordijski čvor


Kako vidite rasplet zbivanja u SDP-u?


– Rasplet u SDP-u? Gordijski čvor! Bit će teško. Nisam više dio toga i nemam sve informacije, ali čini mi se da najveći problem SDP-a u ovome trenutku nije jedan čovjek a to je predsjednik na čiji izbor su svi fokusirani jer je naravno najzanimljiviji, nego članstvo, teren koji se je očito u ove četiri godine ovog »uspješnog« rukovodstva osuo ili samo pasivizirao, što bi kud i kamo bila bolja varijanta, jer ukoliko su ljudi napustili stranku u toj mjeri to je veliki problem.


Zašto mislite da se članstvo osulo?


– Još 2017. godine javno se baratalo se podatkom da SDP ima gotovo 36.000 članova. Nedavno je glavni tajnik stranke izjavio da na unutarstranačke izborima pravo glasa ima 7.000 članova. To znači da je veliki dio članova u zadnje četiri godine ili istupio ili prestao plaćati članarinu. Te brojke su svakako poražavajuće za sadašnje vodstvo.


Je li Peđa Grbin najbolje rješenje, možda Mirela Ahmetović, ili na kraju krajeva Rajko Ostojić?


– Činjenica je da je do sada Peđa Grbin jedini javno obznanio kandidaturu. U dosadašnjem radu je izgradio prepoznatljivost i očito je da ga i građani prepoznaju što se vidi iz njegovih preferencijalnih glasova što zaslužuje respekt. Da li on može preporoditi SDP? Ne znam. U svakom slučaju, članovi SDP-a među sobom moraju pronaći »novu snagu«. Idealan kandidat ili kandidatkinja bi trebala biti osoba sa vizijom, spremna na strpljiv i mukotrpan rad izgradnje stranke i povjerenja birača. Po mogućnosti novo lice, ali s određenim iskustvom.


Što u politikama treba mijenjati da bi SDP vratio birače?


– SDP-u prije svega trebaju nova, svježa, neopterećena lica. Tu ne mislim samo na novog predsjednika. Ta nova lica trebaju donijeti novu energiju i entuzijazam koji se vidi kod nekih drugih, novih lijevih opcija koje su dobile značajnu podršku na ovim izborima. Nadalje, SDP se također treba odmaknuti od prošlosti i ideoloških podjela. Tko nakon osamostaljenja Hrvatske i Domovinskog rata misli s »Titom« doći na vlast u Hrvatskoj, zalutao je u hrvatsku politiku. Potrebno se okrenuti i stvoriti novu, modernu i autentičnu hrvatsku socijaldemokraciju. Približiti se ponovo radnicima i sindikatima. Potrebno je, a što se posebno u ovo korona-vrijeme pokazalo, ući i u prostor »suverenizma«. Jače zalaganje za hrvatskog seljaka, za samodostatnost u poljoprivrednoj proizvodnji ili za energetsku samodostatnost. Zašto SDP nije glasan u zahtjevu za obnovu Imunološkog zavoda i svega što je on nekada bio, kao pitanja nacionalne sigurnosti?


U tom smislu, možete li dati ocjenu rada Plenkovićeve vlade?


– Plenković je po mnogo čemu netipičan predsjednik HDZ-a. Politički je, kaže, HDZ smjestio kamo pripada – u centar, ali realno pokrio je vrlo široki politički prostor od desnog do lijevog centra. Time je »izmakao tepih« ispod nogu SDP-a. Ne mogu mu se poreći određeni ekonomski uspjesi u razdoblju prije korone, gospodarski rast u zadnje tri godine, iako kumulativno manji od većine usporedivih država, suficiti proračuna, smanjenje udjela javnog duga u BDP-u, dizanje kreditnog rejtinga u investicijsku zonu, poslovno i financijsko restrukturiranje cestarskog sektora i pokretanje velikih infrastrukturnih investicija itd. Također i reakcija na korona krizu. S druge strane, brojne afere uglavnom vezane za osobnu imovinu i posljedično odlasci ukupno 14 ministara, podsjećaju na onaj stari HDZ.


Odškrinuta vrata prema politici

Na kraju, kakvi su vaši planovi, više niste u Saboru, kakav je plan za nastavak političke i osobne karijere? – Trenutno se odmaram na relaciji Rijeka-Šilo i punim baterije. Provodim vrijeme sa djecom i suprugom nakon što smo više od osam i pol godina bili na neki način razdvojeni mojim poslom u Zagrebu. Neću reći da sam potpuno zatvorila vrata politici, ostavila sam ih odškrinuta, a trenutno imam i neke poslovne opcije na stolu o kojima razmišljam. Na jesen ću odlučivati što dalje.

​Nikad se ne zna


Kad je Rijeka u pitanju, pokazalo se da Vojko Obersnel nije uspio ući u Sabor – je li to za vas iznenađenje?


– Obersnel se dugo i energično opirao bilo kakvim idejama o njegovoj participaciji u politici na nacionalnoj razini. Odlukom da se više neće kandidirati za gradonačelnika Grada Rijeke na lokalnim izborima sljedeće godine, političku karijeru je očito mislio nastaviti u Saboru. Na primjeru njegovog pozicioniranja na listi u osmoj izbornoj jedinici, kao i još nekih jakih SDP-ovih kandidata, na neprolazna mjesta na kojima su međusobno konkurirali za preferencijalne glasove, vidi se sav interni sukob u SDP-u koji je doveo do izbornog debakla. S obzirom na to kako je lista bila složena i koje područje pokriva 8. izborna jedinica, i nije neko veliko iznenađenje.


Tko su ljudi koji bi ga 2021. trebali naslijediti?


– Tko će biti kandidat SDP-a za gradonačelnika Rijeke na lokalnim izborima 2021. godine odlučit će Gradski odbor kada za to dođe vrijeme. Sada se čini da se za tu funkciju priprema sadašnji zamjenik gradonačelnika Marko Filipović, ali u SDP-u se nikad ne zna! A tko će biti sljedeći gradonačelnik Grada Rijeke, to će odlučivati građani na izborima. Činjenica je da je SDP u Rijeci u silaznoj putanji u nekoliko izbornih ciklusa. Kriza, sukobi i lutanja u SDP-u na nacionalnoj razini dodatno im otežavaju situaciju. S druge strane, bez obzira što je Plenković svojom politikom značajno repozicionirao HDZ i učinio ga puno prihvatljivijim Riječanima i Primorcima, ne čini se realno da budući gradonačelnik Rijeke bude iz HDZ-a. Možda je došlo vrijeme da to bude netko izvan kruga dviju najvećih stranaka.


Na koje opcije i kandidate mislite?


– Na nikoga konkretno u ovome trenutku. Sigurno će biti više kandidata. U mnogim gradovima su na vlasti neovisne opcije i kandidati. Možda će se u Rijeci naći netko izvan dosadašnje gradske politike, uspješan i prepoznatljiv u svojem dosadašnjem radu koji će okupiti ljude i biti podržan od Riječanki i Riječana. Takva opcija imala bi veliku šansu.