U novim okolnostima koje je stvorila promjenjiva carinska politika američkog predsjednika Donalda Trumpa, zemlje svoju uspješnost ne mjere prema uvjetima vlastitih trgovinskih dogovora s SAD-om, već prema tome kako im dogovor izgleda u odnosu na trgovinske uvjete koje su postigle konkurentske zemlje.

Tijekom proteklih pet tjedana mnoge zemlje koje se suočavaju sa značajnim nametima prema Trumpovom trenutno obustavljenom planu uvođenja globalnih “recipročnih” carina najavljenom 2. travnja tješile su se činjenicom da su im nametnute carine niže od onih koje SAD naplaćuje na uvoz iz Kine.

Američke carine na robu proizvedenu u Kini poskočile su tako od ožujka do svibnja s 20 na 145 posto. S druge strane, 2. travnja SAD je najavio da će naplaćivati “recipročne” carine od 46 posto na uvoz iz Vijetnama, 36 posto na uvoz iz Tajlanda te 24 posto na uvoz iz Malezije. Navedene recipročne carine američki predsjednik dva dana kasnije obustavio je na devedeset dana, tijekom kojih se na robu iz Vijetnama, Tajlanda i Malezije naplaćuje namet od 10 posto.

S obzirom na tu komparativnu prednost, industrijska središta očekivala su da će multinacionalne kompanije još veći dio poslovanja preseliti u njihove zemlje kako bi smanjile ovisnost o Kini te tako ojačati dugotrajni trend strategije kompanija koje su ulaganja u Kinu diversificirale ulaganjem u još jedno gospodarstvo u razvoju.

Nakon što su Kina i SAD na pregovorima koji su prošli vikend održani u Ženevi dogovorile privremenu obustavu vrlo visokih carina vrativši američke namete na robu proizvedenu u Kini na 30 posto, situacija je ponovno neizvjesna.

Američke carine na uvoz iz Kine još uvijek su više od 10-postotnih nameta koje plaćaju konkurentske industrijske zemlje tijekom devedeset dana obustave Trumpovih “recipročnih” carina, ali neki stručnjaci tvrde da bi kinesko‑američki dogovor mogao usporiti nastojanja multinacionalnih kompanija da presele još veći dio opskrbnih lanaca izvan Kine.

“Pravila igre i dalje su neizvjesna”, izjavio je stručnjak za sjevernoameričku trgovinu Diego Marroquin Bitar, dodavši da će prema njegovom mišljenju kompanije odgoditi ulaganja najviše što mogu.

Već u svom prvom mandatu Trump je nastojao carinama na kineski uvoz prisiliti kompanije da proizvodnju vrate u SAD.

Značajan povratak proizvodnje na američko tlo nije se dogodio, ali tijekom proteklih deset godina kompanije poput Applea ipak su tražile alternativu Kini, usmjerivši se na zemlje koje nude relativno niske troškove rada te niže carine.

Od te strategije najviše koristi imale su zemlje jugoistočne Azije te Meksiko, ali ako se obustava kinesko‑američkih carina produlji, komparativna prednost tih zemalja mogla bi se istopiti.

Vijetnam, Tajland i Malezija trenutno pregovaraju s SAD‑om o vlastitim carinskim dogovorima. Meksiko, koji je izbjegao recipročne carine, također nastoji smanjiti zasebne carine na određene proizvode, poput automobila.

Povoljniji dogovori

Zatopljenje u američko‑kineskim trgovinskim odnosima znači da bi kompanije koje su razmatrale ubrzano premještanje proizvodnje iz Kine mogle od toga odustati, izjavio je ravnatelj Centra za američke studije na šangajskom Sveučilištu Fudan, Wu Xinbo.

“Zadržat će trenutnu situaciju, Kina će im i dalje biti glavno operativno središte, u susjednim zemljama po potrebi će organizirati dio poslovanja, ali veliku većinu poslovanja i dalje će obavljati u Kini”, izjavio je Wu.

Neizvjesnost Trumpovog donošenja politika “vrlo je mučna za kompanije” koje pokušavaju odlučiti hoće li se i u kojoj mjeri odvojiti od Kine, izjavio je Sun Chenghao, istraživač iz Centra za međunarodnu sigurnost i strategiju pri Sveučilištu Tsinghua.

“Trenutno smirivanje napetosti ne znači da se američke kompanije usude odvažno baviti poslovnim aktivnostima u Kini”, rekao je Sun, naglasivši da “svi još iščekuju mogućnost ponovnog uvođenja carina”.

Neočekivano zbližavanje Washingtona i Pekinga povećalo je pritisak na druge zemlje u razvoju da i one postignu povoljnije dogovore. Osobito se to odnosi na Vijetnam, koji je tijekom Trumpovog prvog mandata privukao i kineske proizvođače nakon što je američki predsjednik tada povisio carine na kineski uvoz.

“Uspije li Vijetnam postići povoljniji dogovor nego Kina, što je vrlo vjerojatno nakon današnjih događaja, pozicionirat će se kao privlačna alternativa Kini u regionalnim investicijskim strategijama”, izjavio je čelnik međunarodnog pravnog ureda Luther iz Vijetnama, Leif Schneider.

“Time je rezultirao i ‘Prvi carinski rat’ koji je pokrenuo prvi Trumpov kabinet”, dodao je.

Zbog trgovinskih napetosti i neizvjesnosti kompanije su već smanjile najave o ulaganjima u Vijetnamu, koje su u travnju iznosile 2,84 milijarde dolara, potonuvši za 30 posto u odnosu na ožujak, odnosno za 8 posto u odnosu na prošlogodišnji travanj.

U Meksiku je predsjednica Claudia Sheinbaum više puta naglašavala komparativnu prednost Meksika kad je riječ o američkim carinama. Prema američko‑meksičko‑kanadskom trgovinskom sporazumu (USMCA), većina robe koja se uvozi u SAD ne podliježe naplati carina, iako je Trump uveo pozamašne namete na čelik, aluminij, vozila i automobilske dijelove.

Čak i kad bi kinesko‑američki dogovor ostao na snazi duže vrijeme, multinacionalne kompanije i dalje će izbjegavati potpunu ovisnost o kineskoj proizvodnji, od čega bi Meksiko mogao imati koristi, izjavio je bivši meksički veleposlanik u Kini i konzultant za međunarodnu trgovinu Jorge Guajardo.

“Kompanije poput Walmarta, Targeta Home Depota i drugih važnih uvoznika koje su upravo prošle kroz pet paklenih tjedana cijene ovaj predah, ali traže drugi izvor opskrbe”, smatra Guajardo.