Mirovina za najuspješniju »plus age« hrvatsku manekenku Zvončicu Vucković, prostor je u kojem se tek počinju događati prave stvari. Zvončica Vucković, poznatija kao Zvona, manekensku je karijeru gradila diljem svjetskih modnih pista, službeno je u mirovini od kolovoza, ali kaže nije ni primijetila.

Putovanja, snimanja, dogovori, projekti… Gotovo da je teško pratiti brzinu izmjenjivanja fotografija koje objavljuje na svom Instagramu i bilježi svaki trenutak.

Blagdane je provela s unucima u Beogradu, netom prije vratila se iz Los Angelesa gdje je nosila reviju za poznatu dizajnericu i dogovarala nove poslove. U njezinom kalendaru tek započete godine već se crvene mnogi datumi. Jedino što je kod Zvone konstanta je njezin osmjeh kao najveći adut, jer, kaže, nema ljepote života bez osmijeha na licu.
Spremate se u mirovinu, surađujete s holivudskim modnim agencijama i pregovarate s filmašima, zvuči nespojivo, ali, moguće je jer ste vi – Zvona Vucković!

– Hahahah… Još bolje, ja sam u mirovini od kolovoza ove godine! Biti u mirovini ne znači nestati, već samo imati više vremena za ono što zaista volimo.

Foto: Privatna arhiva

Snimanje u LA-u

Upravo ste se vratili iz Los Angelesa, kako vam padaju prekooceanska putovanja, patite li od jet laga?

– Već odavno puno putujem. Naročito je bilo intenzivno razdoblje dok sam živjela u Kanadi i New Yorku. Kroz niz pokušaja i pogrešaka otkrila sam što mome tijelu najviše odgovara. Kod prekooceanskih putovanja jedem vrlo malo, obično samo voće, i pijem puno tekućine. Kad sletim, ovisno od toga koji je dio dana, doručkujem, ručam ili večeram. Na taj način odmah uskočim u rutinu i jet lag traje kratko.

Što ste zapravo radili u Los Angelesu?

– U LA-u sam snimala kampanju za poznatu dizajnericu @aidanovosel porijeklom iz Srbije sa stalnom adresom u LA-u. Ona kreira i plasira svoje haljine preko Ivan Bitton style house u Hollywoodu. Najpoznatije slavne pjevačice i glumice su nosile njene modele i accesoare na dodjeli Oskara, Music awards i sličnim manifestacijama. Čast mi je bila što me je izabrala za snimanje nove kampanje. O drugim razlozima mojeg boravka u LA-u zasad još ništa ne mogu otkriti.

Foto: Privatna arhiva

Spas u glumi

Glumu ste otkrili nedavno. Za vrijeme lockdowna Leon Lučev je organizirao glumačku grupu Glumac ima vremena, kojoj ste se priključili. Kako ste se odlučili na glumački iskorak?

– Gluma mi se sama nametnula. Prije susreta s Leonom Lučevom i njegovom glumačkom grupom, već sam igrom slučaja sudjelovala u snimanju nekoliko filmova što mi se, moram priznati, jako svidjelo! Kad me je Antoneta Alamat Kusijanović izabrala za »Murinu«, bila sam počašćena. Na setu se i dogodio susret s Leonom.

Kad smo svi u lockdownu počeli naginjati depresiji i neradu, Leon je osnovao glumačku radionicu i pozvao me. Najprije sam mislila da se zabunio, hahah…. Ali, to me je na neki način spasilo. Jedva sam čekala dan u tjednu kad smo imali dogovorene susretu na Zoomu. Prije dvije godine Ronald Braus me je ubacio u predstave »Vesela udovica« i »Šišmiš«.

Ovo ljeto sam bila dio ekipe predstave »Romeo i Julia« u režiji i koreografiji Dinka Bogdanića koju smo uvježbavali puna dva mjeseca. Naposljetku, premijera predstave je održana u Rovinju, pred crkvom sv. Eufemije, i bila je veličanstvena.

Sve okrenete u pravom smjeru – lockdown za prihvaćanje još jednog izazova, godine kao prednost u modelingu, srebrnu kosu kao aspolutni hit, na početku karijere ste privukli pozornost i razdvojenim zubima i širokim ramenima, oduvijek ste takvi?

– Hahahah… Mislim da mi je to u DNK-u.

Foto: Privatna arhiva

Rano za autobiografiju

Na pistu ste zakoračili sa šesnaest godina, kad vas je Regina Jeger odabrala u svoj tim. Zgodna je vaša rečenica da joj se i danas čudite što vas je odabrala. Ipak, ispunili ste njezina očekivanja, jeste li ispunili i svoja?

– Na pistu sam zakoračila na nagovor Vesne i Drage Muhića. Naših vrsnih obrtnika koji su u to vrijeme imali poznati boutique »Nataša« u Zagrebu. Regina me je na njihov nagovor uzela u ekipu i nije požalila. Meni je bilo svejedno, znate ono bedasto, tipično tinejdžersko nepoštovanje. Brzo sam shvatila kako mogu raditi na sceni i pritom dobro zaraditi. Vratilo mi se samopouzdanje i volja za životom. Vrlo sam brzo otišla u Pariz, pa u Milano, zatim u Rim i tako sve dalje.

Jeste li razmišljali o autobiografiji, zaista imate zanimljivu životnu priču?

– Jesam, i dogodit će se to, ali još je rano! Imam još štošta za odraditi. (smijeh)

Družili ste se i upoznali brojne holivudske zvijezde, među njima i Grace Jones, Andyja Warhola. Je li Grace uživo bila jednako provokativna?

– O, da, družila sam se recimo s poznatima (smijeh). U to vrijeme su bili poznati, ali ne još legende kao što su danas. Grace je bila apsolutno »normalna«, provele smo večer u priči i smijehu. Najviše me začudilo što me se sjećala pri idućim susretima, čak mi je zapamtila i ime, wow! I, usput, nije visoka kao što to izgleda na fotografijama. Njezina visina je 173 cm, pa sam ostala zapanjena kad sam ustala i bila viša od nje.

Foto: Privatna arhiva

Silver razdoblje

Imali ste ljepotu, pamet, ali i sreću. Susret s fotografom Gunnarom Larsenom označio je vaš put. Je li bilo još važnih trenutaka, osoba kroz vašu karijeru koje su vam usmjerile život?

– Susret s Gunnarom je bio jako važan. Otišla sam na sigurno u Pariz, stanovala kod njega u stanu s drugim djevojkama, pazio je na nas. U Milanu sam na prvom velikom castingu upoznala Enricu Massei.

Dobila sam posao prvenstveno zbog razmaknutih zubi i širokih ramena. Radila sam za nju kao kućni model tri godine. Veliki mentor, prijatelj i majka u jednom. Nakon Enrice Massei radila sam s puno dizajnera, ali od ljudi koji su mi ostali u sjećanju je svakako Sergio koji je radio u shoow roomu Alberte Ferretti. Prepoznao je moju predanost i ljubav prema poslu. Već u drugoj sezoni zadužio me je da biram djevojke i vodim brigu što će koja nositi, a također sam se brinula i oko organizacije dolazaka i zamjena ako bi se neka od djevojaka razboljela.

To je naravno bila i odgovornost koja mi je godila, a naravno, i plaća je bila bolja. U drugom dijelu karijere, ili kako bi to nazvali »silver razdoblju«, zahvalna sam mojoj dragoj prijateljici Andrei Vrbanc koja je u to vrijeme radila styling za Marieclaire u Milanu. Prepoznala je moju tek kratko ošišanu srebrnu kosu kao apsolutni adut u modelingu i gurnula me je na snimanje u Comu za editorijal Donna Moderna. Time je započeo moj drugi dio karijere.

Moram podsjetiti da je životnu ulogu odigrala i novinarka Sanja Muzaferija koja je napisala intervju o meni u Globusu, a ja sam tek bila zakoračila u Hrvatsku. Tek sam bila preselila iz Italije i bila sam doslovno izgubljena. Jednu večer su me Jelena Peršin i Mara Bratoš izvukle na neki event gdje me je Sanja vidjela i odvela do glavnog urednika, a ostalo je povijest. Kao što sam već u više intervjua naglasila, sve su to, čini se, bili sudbinski trenuci, iako moram reći kako sudbinu krojimo sami.

Kakvi ste bili na pisti, iza scene, općenito na zadatku?

– Vreva, nemir, djevojke sve sjede na podu, čekamo kad će kucnuti čas da se počnemo odijevati, neke su već našminkane i s frizurom, neke čekaju i nervozne su… Ja sam uvijek imala neki unutarnji mir, držala me je trema do pred sam izlaz, a onda kad bih zakoračila na pistu, nastupio bi apsolutan mir i spokoj, valjda mi je to ostalo od kazališnih dasaka.

Što biste savjetovali današnjim mladim kolegicama koje kreću u modni svijet? Što je najvažnije za karijeru u svijetu modelinga?

– Mlade kolegice moraju imati sjajnu agenciju i agenta koji ih plasira i podučava, mentora i naravno roditelje koji to podržavaju.

Negdje sam pročitala da ne volite nositi odjeću s potpisima, je li to istina?

– A ne, volim nositi odjeću s potpisom i imam puno jakni i odijela od Jean Paul Gautiera, a nosim i Moschina. Možda sam nekad negdje nabrojila neka imena koja ne bih nosila kao što su Fendi i Biagiotti, jer jednostavno to nije moja moda.

Tajna dobrog izgleda

Uvijek kažete glasno što mislite?

– Nažalost, da. Što sam starija, može se dogoditi i da ponekad prešutim, jer unaprijed shvatim da bi svaki komentar bio suvišan i neshvaćen.

Živite sami u Zagrebu sa svojim ljubimcem vajmarskom ptičarkom, osim dugih šetnji krijete li još neku tajnu dobrog izgleda?

– Joga, povremeno jahanje, druženje s mladima, briga oko unuka i na prvom mjestu smijeh.

Svugdje hvalite svoju majku kao sjajnu kuharicu, jeste li usvojili neke od njezinih recepata? Recimo čime dočekujete svoje goste?

– Naravno, recepti se prenose s koljena na koljeno, ja sam učila od moje bake Marice i mame Ljubice. Danas baku Ljubicu, moju mamu, zovu moje kćeri Petra i Gala, a bude često i razmjene recepata uživo, preko videopoziva.

Vaša gospođa majka vrlo je informatički potkovana, u tim godinama videopoziv s unukama, divno!

– (Smijeh) Ah, da, moja mama Ljubica ima devedeset i dvije godine i vrlo je aktivna na društvenim mrežama, Facebooku i Instagramu. Dopisuje se i razgovara s unukama i praunucima Edoardom, Dylanom, Kalinom i Đurđom. Familijarni recepti su tajna, pa ih dijelimo samo unutar obitelji, a svoje goste dočekujem zagrljajima i osmijehom od uha do uha.

Prava Zvončica

Ime ste dobili po Zvončici iz dječije bajke »Petar Pan«, jeste li se zaista prepoznali u tom liku ili biste radije bili Wendy?

– Zvončica sam po imenu i stavu, mora da su me prepoznali od prve hahahah… Volim putovati, nikad nisam na mjestu, mrzim bilo kakvo uskraćivanje sloboda, ali sam vjerna i lojalna, a nažalost ponekad i naivna.

Udavali ste se tri puta, prvi put formalno, drugi put iz ljubavi, a onda i treći put… Što biste rekli danas o muškarcima u vašem životu, priželjkujete li četvrti brak?

– Kao da je važno koliko se puta udaješ! U obitelji su me ozbiljno osudili za drugi brak zbog kanadskih papira. Ipak, i danas bih ponovila sve što sam napravila u mladosti!

Vjerujem u brak i u to da svatko može biti sretan. Tako se nitko neće začudili ako se i četvrti put udam! (smijeh)