Da je grupa Elemental, posebno Mirela Priselac Remi i Luka Tralić Shot, konstantna kvaliteta u hrvatskoj suvremenoj glazbi skoro tri desetljeća, nije nikome tko se u glazbu razumije potrebno dokazivati, a potvrđuje to i njihov deveti studijski album »Dobra djeca« koji nastavlja sve ono dobro što smo o ovom sastavu, kao i o spomenutim istaknutim članovima, već i znali.

Drugim riječima, Remi i Shot nastavljaju kroz kombinaciju elektronike, suvremenih plesnih izraza, repa i općenito klupsko plesno ozračje, stvarati melodije koje su idealne za ples, ali tekstovima bitno nadilaze te odrednice čiste zabave, odnosno donose slušateljima ono što svaki ozbiljni autor i mora stvoriti – stavove i ideje.

Jedanaest pjesama

Drugim riječima, Elemental su i ovom prilikom stvorili pjesme, u slučaju ovog albuma to je njih jedanaest, kroz koje istodobno progovaraju o sebi i svom životu, ali i društvu u kojem žive i koje itekako ima utjecaj na njihov život. Remi i ekipa to čine glazbom koja najviše odgovara njihovom senzibilitetu, odrastanju i ukusu i koja, na žalost ljubitelja čvršćeg izraza, nije rock, ali su zato tekstovi itekako rokerski, britki i društveno kritički te su s te strane na razini onoga što rade i radili su najznačajniji strani i i domaći rock kantautori. Drugim riječima, ovaj »nerock« itekako mogu slušati i u njemu uživati i iskreni ljubitelji rock oštrine.

Već je uvodna »Grli me« pravi mali biser u kojem je spojeno osobno i opće. »Nismo ovo zaslužili«, pjeva Remi konstatirajući kako su bili dobra djeca, ali im je »ranu mladost uzeo rat, ono kasnije uzele su krize… a za sutra stvarno nas je strah!«. I u tom kolopletu negativnosti ljubav ostaje kao jedina utjeha u životu koji je uništen tuđom voljom pa stoga Remi i pjeva »Grli me, sve što boli će me proći! Grli me k’o da sutra nećeš moći!«

Taj eskapizam itekako je osjetljiv i u sjajnoj »Vodi me u mrak« gdje se kroz želju za odlaskom »tamo gdje ne postojimo, vodi me u mrak negdje da svijetlimo«, odnosno u slučaju ove pjesme na plesni podij, traži isključivanje iz svijeta negative i predaja plesu i uživanju. O nezadovoljstvu općim stanjem, posebno nedovoljnom količinom reakcije na negativnosti, govori također vrlo dobra »Zamisli«, kao i naslovna tema »Dobra djeca« s gorkom porukom kako, često i ne svojom krivicom, svojoj djeci ne ostavljaju dobar svijet.

Na razinu osobnih odnosa, mada su i oni određeni općim stanjem i prevelikom količinom za naše doba normalnog egoizma, odnosi se »Nisi ti ja sam«, pomalo tipična ljubavna rasprava tijekom koje sukobljene strane postaju svjesne kako baš zbog tih općih okolnosti često griješe jedni prema drugima. Na tom je tragu, ali uz veću količinu optimizma, i »Bit ću dobro« koja u vjeri u vlastitu snagu i čvrstinu pronalazi spas koji može donijeti uživanje u ljubavi kakvu nudi lijepa ljubavna »Rujan septembar«.

Društvene negativnosti

Najdojmljiviji niz pjesama su svakako one vezane uz osvrte Mirele Priselac na društvene negativnosti. Pritom je najmoćniji trenutak albuma žestoka feministička »Ovo je moje tijelo« s jasnom porukom svim ultrakonzervativcima i, kako stihovi kažu, »sirovinama« koji u ime vjere koju smatraju najbitnijom žele upravljati drugima.

Na tom je tragu isto tako moćna »Srce moje« i to kroz dobru poredbu muškog i ženskog srca, muških i ženskih suza koje, pjeva Remi, nemaju spol. Suprotnost tom mračnom okruženju svakako je pjesma »Kuća« kroz koju se, pomalo utopijski i uz blago podsjećanje na »Zemlju« EKV-a, govori o kući u koju su dobrodošli svi, kuću u koju »ulaz otvara otvoreno srce«, kuću »u čija četiri zida nema mržnje ni stida«. Šteta je što je takvih kuća, već poduže i predugo, premalo. Baš stoga za kraj albuma tu je mračna »Za crne dane« koja nimalo optimistički govori o budućnosti čovječanstva koja je upitna jer nas ova »plava kugla neće još dugo trpjeti«.

Zaključno, »Dobra djeca« svake su pažnje vrijedan album kojim Elemental još jednom pokazuju hrabrost, znanje, kreativnost i umjetničku vrijednost onoga šo rade. Dvadeset i osam godina proteklo je od osnivanja sastava koji je uvijek ostao vjeran sebi i svom pozitivnom pogledu na svijet, širini stavova i urbanog pristupa temama. »Dobra djeca« sve to potvrđuju.