Bojan Đurđević, Foto: PRESS
Kroz četiri skladbe i 26 minuta glazbe član bendova Garage in July, Detroit Groove Gang i Rust Red Romance, zabilježio je čisti trenutak emocionalnosti i promišljanja o jednom od najbitnijih trenutaka u životu svakog čovjeka, osjećaju očinstva
povezane vijesti
Kroz četiri skladbe i 26 minuta glazbe Bojan Đurđević, znan kao član bendova Garage in July, Detroit Groove Gang i Rust Red Romance, na svom debitantskom minialbumu »Za Cvitu« pokušao je iskazati ljubav prema tek rođenoj kćerkici, odnosno što bolje opisati i izraziti kroz glazbu i stihove dio svog života.
Ovaj minialbum otvara naslovna tema »Za Cvitu« čiji stihovi govore dovoljno sami za sebe: »Svemir, svemir cijeli u oku tvom se širi/ život, život silan iz oka tvoga oka viri/ne može ga, ne može ga uhvatiti pjesma«.
Gotovo cijeli tekst je odšaptan i izgovoren tišim tonalitetom, što je i logično budući da je riječ o svojevrsnoj uspavanci voljenoj kćerkici, skladbi okrenutoj zvukovlju prog rock i jazz ozračja.
Slijede dvije pjesme tekstom okrenute samom autoru pa tako kroz razigrani funky jazz rock »Svjetionik« svjedočimo metafori vezanoj uz život i osamljenost te pobjedi nad takvim stanjem, da bi u temi »Pluća«, u kojoj mu vokalno pomaže Mirna, progovorio o odrastanju, zrelosti, odgovornosti, ali i želji da se napreduje, razvija.
»Krv je mlada, krv je vruća/ puno mi toga stane još u pluća/Puno sam toga držao u sebi, ali još je gladan ostao moj nemir«, pjeva Đurđević.
Foto: Press
Za kraj se Đurđević iznova vraća voljenoj Cviti te kroz temu »Garjak« kroz recitiranje i polupjevanje praćeno tišim zvukovima saznajemo kako je »najljepše je najljepše imati obitelj i kad ti netko bude prijatelj/ najviše ja najviše volim svoju Cvitu/a kad kažem najviše, mislim najviše na svijetu.«
»Za Cvitu« je čisti trenutak emocionalnosti i promišljanja o jednom od najbitnijih trenutaka u životu svakog čovjeka, osjećaju očinstva. Način na koji je to Đurđević izrazio možda se zbog ne odveć nježne glazbe i sklonosti k eksperimentiranju te garage rock i prog rock okvirima nekome i neće dopasti jer nije uobičajen.
No, Đurđević na to ima puno pravo pa upravo s tog stajališta i treba gledati na ovaj zanimljiv i nesvakidašnji album posvećen najljepšoj i najdražoj Cviti.
RođendanO albumu koji je objavljen na njegov rođendan, 4. srpnja, Đurđević je rekao: »Biti tata mi je najljepše i najintenzivnije iskustvo koje sam dosad imao u životu! Shvatio sam da je njezino rođenje bilo i moje ponovno rođenje. Podizati i odgajati dijete je ujedno i ponovno podizanje i odgajanje samoga sebe. Puno sam puta doživio da ja zapravo od nje puno učim i taj me osjećaj preplavljuje zahvalnošću i srećom. Kako su oko nas stalno glazbeni instrumenti i ona sama voli po njima prčkati, palo mi je na pamet snimiti album koji će biti moj dar njoj. Tata radi to što inače radi, ali sad sa sviješću da će i Cvita to slušati. Ona sad ima godinu i pol, i kad čuje neku od tih pjesama, samo uzvikne: »Tata!« i počne plesati ili se vrtiti u krug. Sad reagira na ritam, a možda će, kako bude rasla, reagirati i na riječi. Kako ona bude rasla i razvijala se, tako će joj i te pjesme uvijek nešto drugo govoriti i to je ono što mi je najljepše i najnevjerojatnije od svega! Kao knjiga kojoj se često vraćaš.« |
