Ovoga tjedna u kina je došao horor “Anđeo tame” koji donosi priču o majci i ovisnici o drogama povučenoj u sebe, nakon nestanka njezina sina, zbog čega se suočava s golemim osjećejam krivnje.

Stvari može ispraviti i saznati što se dogodilo, kaže ponuda koju dobiva, no jedino ako je i sama spremna platiti zastrašujuću cijenu. Pitanje je koliko je spremna dati za iskupljenje! U glavnoj je ulozi Anna Camp, a u ostalim ulogama pojavljuju se John Ales, Jennifer Lafleur, Travis Hammer, Eduardo Campirano, Ritchie Montogmery, Kenneth Ford, Alicia Mason, Ian Casselberry te drugi.

Redatelj filma je Thomas Marchese, a na ovome filmu, uz Jessuba Flowera, supotpisuje i scenarij filma.

U RAZGOVORU za Movie Web glumica Anna Camp je istaknula da joj je uloga Core pružila priliku za dublje istraživanje lika, s mnogo emocija, što je za nju bilo iznimno uzbudljivo.

Ističe kako nije bilo moguće pripremiti se za ulogu žene koja je proživjela nestanak vlastitog djeteta, ali je koristila iskustva i poznanstva s ljudima koji su prošli kroz slične situacije kako bi bolje razumjela lik koji tumači.

Također, kao glumica dugo je čekala priliku da dobije ulogu ženskog lika koji je emocionalno obojen, a sve to u zanimljivoj priči. Camp napominje da je ovo vrlo netipičan horor koji se na metaforičkoj razini bazira na tuzi, krivnji te sramu.

Na pitanje o najizazovnijoj sceni koju je snimala za film Camp je odgovorila da je to bio fantasy trenutak u kojem njezin lik Core vidi što se zapravo dogodilo s njezinim sinom te kako je nestao. Scena se snimala na pustopoljini, a emotivno nabijeni trenuci izazvali su snažne reakcije cijelog filmskog tima.

Kako je opisala, upravo su te scene, kada gledatelji saznaju što se točno dogodilo s njenim sinom, srž filma, i zbog toga je bilo izrazito teško snimiti tu scenu.

Kritika nedostacima

KRITIČAR Rogera Eberta Simon Abrams film “Anđeo tame” opisao je kao mračnu priču o gubitku i traumi. Kako navodi, radnja filma započinje kada policajka ulazi u napuštenu kuću na poziv 911, a dok istražuje kuću, otkriva mnogo tragova krvi.

Pritom upoznajemo i vlasnicu kuće, Coru Lowen, koja je očajna majka i bivša ovisnica te saznajemo da je pokušala dozvati demona kako bi vratila svog pokojnog sina, ali Abel, vođa grupe za podršku ožalošćenima, predlaže joj nekonvencionalan način ponovnog susreta s djetetom. Kroz film se, govori, prepliću trenuci prije i poslije rituala, istražujući temu tuge i traume.

Međutim, kritičar primjećuje i nedostatke u filmu, i to one povezane s realizacijom emocija i uvjerljivosti samih likova. Smatra da su predoslovni u svojim emocijama, a režija, simbolika i glazba previše forsiraju tužne i strašne osjećaje.