Svidjela mi se ideja da pokušam odigrati majku 18 godišnje djevojke, ženu koja je rodila s istih tih 18 godina i probila se kroz život sama. Nije lako, ali nije ni teško, bilo mi je zanimljivo
Iza nje su uloge u predstavama »Na tri kralja ili kako hoćete« redatelja Aleksandra Popovskog, »Višnjik« Vite Taufera, »U znaku vage« u režiji Helene Petković, Ivana Plazibata i Olje Lozice, »Michelangelo« Tomaža Pandura, Magellijev »Na dnu« i Dolenčićeva »Luđakinja iz Chaillota«.
Prije četiri godine dobila je Nagradu hrvatskog glumišta za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do dvadeset i osam godina za ulogu Helene Vasiljevne Kuragine u predstavi »Rat i mir« Lava Nikolajevića Tolstoja, u režiji pokojnog Tomaža Pandura i izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, čija je članica pet godina. Dobitnica je i Zlatne arene za sporednu žensku ulogu u filmu Dalibora Matanića »Čaća«.
Ona je Iva Mihalić i trenutno ju gledamo kao majku glavne junakinje u seriji »Prava žena« što se emitira na RTL-u. Ovo nije njeno prvo iskustvo s ovakvom vrstom serije, već je glumila u »Vatrama ivanjskim«, također prikazanoj na RTL-u.
Serija »Prava žena« drugi je vaš angažman u jednoj dugometražnoj seriji. Zbog čega ste pristali glumiti lik Aleksandre Bogdan?– Svidjela mi se ideja da pokušam odigrati majku 18 godišnje djevojke, ženu koja je rodila s istih tih 18 godina i probila se kroz život sama…
Koliko se Iva koju vidimo na malim ekranima razlikuje od Ive u svakodnevnom životu? – Puno, jako puno.
Glumite majku tinejdžerice, a budući da sami nemate djece, koliko je teško bilo uživjeti se u ulogu?– Nije lako, ali nije ni teško, bilo mi je zanimljivo igrati majku osamnaestogodišnjakinje i jako čudno jer se i sama osjećam kao da još uvijek imam tih 18, a onda se okrenem i shvatim da je prošlo 13 godina otkad ih više nemam.
Dobra inicijativa
Kakva je atmosfera na snimanju, imate li slobodnog vremena?– Atmosfera na setu je dosta ležerna. A slobodno vrijeme? Nije da ga imam baš previše, počele su probe i u kazalištu za novu predstavu »Ljudi od voska«, u režiji Janusza Kice po istoimenom, izuzetno zanimljivom tekstu Mate Matišića.
Imate i ulogu u redateljskom prvijencu Anđela Jurkasa »Zbog tebe« koji je opisan kao film o ljubavi, ljudima, zvijezdama, pištoljima, gluposti, pop kulturi, vjeri, sexu, izborima, Balkanu… Koja je vaša uloga?– Odvjetnicu Ivu, koja ima vrlo zanimljiv susret s pljačkašem i nimalo konvencionalan kraj priče.
Kako je bilo raditi na tom projektu?– Jako lijepo. Cijenim, poštujem i volim dobru inicijativu, ideju i entuzijazam pri realizaciju, Anđelo je imao sve od navedenog.
Imate li nešto novo na filmskom planu?– Nažalost, nema trenutno.
Volim duge šetnje
Film, kazalište, televizija. Kojim redoslijedom bi ih vi poslagali i zašto?– Zapravo nemam redoslijed, to se međusobno ne isključuje već upotpunjava. Svaki medij je prilika. Izuzetno mi je drago da sam imala prilike raditi i jedno i drugo i treće.
Prije dvije godine kupili ste vlastiti stan. Jeste ga u međuvremenu uredili i uselili u njega?– Jesam. Poseban je to gušt, ali ne bez muke. Doduše ima tu još detalja za urediti, ali pomalo.
Stan je na Gornjem gradu, zašto ste odabrali baš taj dio Zagreba?– Oduvijek volim taj dio grada, tamo čovjek dođe s namjerom. Volim tu izoliranost, a opet blizinu svih sadržaja i ono što je najvažnije, blizinu šume, volim duge šetnje. Tuškanac, Cmrok, Dubravkin put, Rokov perivoj… divota.
Još prije godinu dana vaš zaštitni znak bila je duga kosa, je li vam bilo teško skratiti ju? Zašto ste se odlučili na tu promjenu?– Zapravo nije, bilo mi je olakšanje. Nekako je došlo vrijeme samo po sebi. Kažu da kosa pamti, došlo mi je zapravo kao svojevrsno pročišćenje.
Prije dvije godine bili ste u Kini i Japanu. Čitala sam da ste dugo štedjeli za to putovanje. Jeste li sada skupili novac za neku drugu daleku destinaciju?– Da, dugo sam imala želju otići tako daleko na istok u proljeće, štedjela sam neko vrijeme. To mi je jedno od najdražih putovanja. Voljela bih proći route 66 jednom, a voljela vidjeti i Australiju i Novi Zeland. Vidjet ćemo…, a i Kina i Japan, opet… ne bih imala ništa protiv.
