Zadatak je u isti čas i lagan i krajnje zaguljen, i jednostavan i krajnje nezahvalan, i ambiciozan onoliko koliko je i bezobrazno osoban. Elem, pregled televizijske 2015. godine, ove što samo što završila nije. Što god da čovjek napiše, naći će se netko tko misli posve drugačije. I to je posve u redu. Lako to, nego je teško i sjetiti se svega kad svaki novi dan gricka onaj dan prije, taman da ti se čini da prije jedva da je ičeg i bilo. A bilo je, jer godina je duga.

E, pa kad je već tako, kad je posve osobno, ajde da kritičar načas iskoristi blagdansku blagost, pa batali na tren svekoliku korektnost i jednostavno prizna da je svaki dan gledao samo jedno – Horvatove! E da, serijal RTL Televizije, serijal koji se dugo dvoumio žanrovski što je, serijal u kojem je bilo neuspjelog humora koliko i lošeg, serijal kojeg su odnarođena kritičarska pera odmah uzela na volej, ne kužeći koliko široko zahvaća među gledateljstvom. A zahvatio je sve redom, svakakve profesije i svakakva godišta tek da se vidi koliko je gledateljstvo željno lagane zabave koja će im se lagano dirati svakodnevna života.

MILIJUN je tu stvari moglo biti bolje, prije svega po kvalitete serije bilo bi bolje da se nije išlo na sapunjarskih 70 epizoda već da se snimalo više kraćih sezona kao što su to u originalu radili Španjolci. Ali, nije ta serija vrijeđala nikog. A što se onog osobnog tiče, jest djevojčicu Terezu glumi tu potpisniku ovog teksta jamačno najdraže živo biće na ovom planetu. I ne glumi uopće loše, baš kao što ni ostali klinci u seriji nisu bili uopće loši.

No, priznati i ponoviti valja, stvar je prije svega osobne naravi i nije spomenuta serija obilježila godinu na izmaku. Vrag će ga znati je li je u televizijskom smislu obilježilo išta makar smo primjerice vratili u život realitye, imali izbornu noć, bilježili izbjegličku krizu, žudjeli za kulinarskim formatima. Big Brother i Farma. Nitko ne gleda, svi sve znaju. Mika i Giba koje će teško biti zaboraviti, ili pak pobjednici čija smo imena već zaboravili. Sve se tu odvijalo po uhodanoj špranci, dakako da su reagirali na čas i Pravobraniteljica za djecu i Vijeće za elektroničke medije, da bi se sve smirilo i da bi Antonija Blaće pokazala da će za vazda ostati jedina sudionica BB-a koja je od te svoje avanture znala napraviti karijeru.

JAVNI servis klasičnog realitya nije imao, ali je pokazao posvemašnju žudnju da se i sami uključe u taj šareni svijet zabave. I radili su to dobro, pjevački spektakl The Voice bio je taman toliko dobar da će ići i opet. Nina Kraljić je iznimna pjevačica, ali, tko zna zašto, kad je na komercijali komercijalno više se gleda. Show Maestro je tako sušti primjer pristojne zabave, pa mu je gledanost u drugoj sezoni pala, ali to ne priječi nikog da na HRT-u radi i Ja to mogu, i BezVeze dok snovidi kakav talk show, recimo s Tarikom Filipovićem u glavnoj ulozi. Na jednu stranu potreba za zabavom, a na Drugu stranu ili Drugom programu, potreba za kuhanjem! Nema tu čega nema, od uskrslih Krušaka i jabuka, do Slatke kuharice. I dobro je to i lijepo je, ako volite kuhanje. A ako ne!? E, onda šaraj malo brate, štono bi kazao ex premijer.

Spas i dalje na trenutke nosi Trojka, odlasci u tu oazu svega kulturnoga ako ništa daju čovjeku iluziju da je za koplje iznad svojih susjeda, makar da pojma nema lete li i oni na Treći vidjeti po stoti put omiljeni filmski klasik, ili šahovski komentar. S obzirom koliko smo visoko ispolitizirana zemlja, izvjesnije je da susjedstvo leti na HRT 4, barem od nedavna otkada je Četvorka dobila Studio 4 i odlučila biti čim sličnija pravom news kanalu. I jest, tamo je Diana Roko, ali ima li dovoljno naroda da ga se upregne u ime Četvorke baš cijeli dan!?

Informativa! Mislav Bago i društvo koji se i dalje najviše gledaju, Zoran Šprajc na RTL-u da zada koji Direkt konkurenciji, Togonal i Novokmet na HRT1 da za izborne noći potjeraju sve svoje goste iz studija na Trg Svetog Marka pa da mrznu jedno pet sati televizičnosti radi. Ili pak saga o Mostu, kampiranje ispred Mostova zagrebačkog stožera u Smičiklasovoj ulici, hrvatski »Borgen« koji nije serija, Maja Sever koja zna zašto valja manekenskim korakom hodati put kamere kad se Mostova bratija čeka za izjavu.

KRAJ svega toga lako se zaboravljaju neke važnije stvari, poput primjerice humanitarnog angažmana Hrvatske uživo i iste te Maje Sever, ili svih onih reportera koji su izvještavali iz prihvatilišta i s granica s puno razumijevanja za prognanike na putu za boljim životom, ili vrijedna televizijskog angažmana za tragedije u Parizu. A da televizija može i mora puno, zna svatko tko je na Novoj TV pratio priču iz Provjerenog, priču o Milanu i Matiji Basarcu, priču o ocu i sinu i zemlji u kojoj ipak ima ljudi spremnih pomoći.  

Vremenska prognoza kao najbolji televizijski format, a prognozeri kao velike televizijske zvijezde!? Zašto ne! Sretna nam Nova 2016.!