Najpopularniji humoristični serijal

POSLJEDNJA VEČERNJA Gostovanje u petak u Centru Zamet: ‘Sve što nam treba već je u nama’

Ivana Kocijan

Foto: DAVOR CURIĆ

Foto: DAVOR CURIĆ

Postoji strahopoštovanje prema publici, a to nas motivira i daje nam mentalnu snagu za predstavu i uz samokritičnost koju imamo u razumnim količinama mislim da će biti sve dobro, kaže Željko Pervan



Najpopularniji humoristični serijal svih vremena – »Večernja škola« nakon 15 godina ponovo okuplja svoje junake i kreće na turneju širom Hrvatske nazvanu »Posljednja Večernja«.


»Posljednja Večernja« zaigrat će i u Rijeci, o to ovog petka u Centru Zamet, s početkom u 19.59. Željko Pervan alias profesor Maksimilijan Jure Kučina i njegovi učenici Blaž (Damir Folnegović), Antimon (Ahmed El Rahim), Denis (Mladen Horvat) i Aljoša (Zlatan Zuhrić-Zuhra) vraćaju se u školske klupe.


Željko Pervan, zaštitno lice »Večernje škole«, kaže da će im ovo biti oproštajna turneja te da nema namjeru nastavljati s novim nastavcima.




Ulaznice za »Posljednju Večernju« u Rijeci moguće je kupiti u sustavu Eventim te u Dallas Music Shopu u Rijeci.


Reakcija na događanja


Zašto opet »Večernja škola«? I je li stvarno posljednja?


– Jeste li se upitali zašto opet Dnevnik, Potjera… Riječ je o formi u koju se mogu ulijevati razni sadržaji. Ime, kao i u mnogim slučajevima, traje doživotno osim nekih izuzetaka, recimo iz Marije u Ingrid i sl. Grupni stand-up na zadanu temu je rijedak i zato traje dugotrajno zanimanje šire društvene zajednice. Možda je uistinu posljednja, mi to ne možemo znati, sudeći po godinama i stanju žive sile… Hmmm…


Zašto baš u ovom trenutku nakon toliko vremena?


– Ne postoji odabrani trenutak, više je riječ o taloženju, reakciji na događanja oko nas. Budući da je sve uglavnom postalo relativno, ne morate imati znanje, iskustvo, potvrdu za ono što tvrdite, a to je nama prirodno stanište. Samo se priklonite struji koja vam odgovara i koju shvaćate, što će vam vlastiti uvid i promišljanje o nečemu kada je sve već ponuđeno. Švedski stol mišljenja, samo biraš što ti odgovara, a zatim to gorljivo braniš. Čisti užitak za ljude koji gledaju iz prikrajka.


Čija je to bila ideja?


– Ničija ponaosob, oformila se, materijalizirala za vrijeme seanse. Sjedili smo oko stola i držali se za ruke, kad odjednom…


Je li bilo, i ako je, koliko teško, nagovoriti sve »učenike« na ponovni dolazak u školu?


– Ma nije, naravno. Rasuti po svijetu dobili smo dokaz da smo vrlo rijetke pojave, velebitske degenije.


Što su rekli na prvi poziv?


– Rekli su, citiram: D«a? Može, super, baš dobro!« Eto to su rekli, baš tim riječima. Ništa više nisu rekli, da jesu, ja bih vam to sada ponovio, ali nisu.


Foto: DAVOR CURIĆ


Ljudi odlučuju


Što gledatelji mogu očekivati?


– Gledatelji, kao obično, očekuju puno od nas. Mi se trudimo opravdati očekivanja, zaista se trudimo. Postoji nekakav strah, strahopoštovanje prema publici, a to nas motivira i daje nam mentalnu snagu za predstavu i uz samokritičnost koju imamo u razumnim količinama mislim da će biti sve dobro. Onda fino kupanje na Pećinama.


Hoće li biti novih sadržaja ili je sve miks nekadašnjih »Večernjih škola«?


– Toliko procesa novih, neobrađenih u našim glavama, vječnih tema, muško-ženskih odnosa, muško-muških odnosa, žensko-ženskih odnosa… Kome treba ponavljanje? Godine 175. prije Krista pjesmuljak rimskog patnika »…ja tebe gledam, a ti meni pogleda ne uzvraćaš.« Što se je promijenilo, osim mikrovalne pećnice, u čovjeku? Dobro, Žabica će biti nova, ali unutar nas, sve je isto.


Je li vas iznenadilo što se ulaznice tako brzo prodaju i što je »Večernja škola« još uvijek tako popularna?


– Ne znam što bih rekao. Nisam ja sam sebi mjera, ljudi odlučuju.


Postoji li šansa da »podebljate« ovu turneju ili je ponovite nekad u budućnosti?


– Već se deblja, ali ne valja pretjerati. Pitanje mjere je u mnogočemu vrhunsko pitanje. Ne znam što donosi budućnost, niti prošlost nije definirana kod nas, tako da postoje planovi, petoljetke, možda se najbolje baciti u maticu, plutati, pa što bude. Manje planova, manje suza.


Garantirano zadovoljstvo


Osjećate li nekakvu tremu što se vraćate svi u »Večernju školu« nakon toliko vremena?


– Ne. Sve što nam treba je već u nama. Rođenjem dobiveno. Ne možete prestati niti postati biti duhovit. Postoji osjećaj odgovornosti prema publici, ali to nije trema, nego poticaj.


»Večernja škola« je uvijek bila odraz vremena. O čemu sada »podučavate«?


– O čemu vi pišete, ljudi razgovaraju, vlada na zatvorenim sjednicama razglaba o problemima svakog dana svih ljudi. Moramo vidjeti ono što je većini u mrtvom kutu.


Koliko mlade generacije znaju o »Večernjoj školi«? Možemo li očekivati nekog novog, mladog učenika?


– Mladi su u velikoj većini na našim predstavama možda baš zato što ne znaju o čemu se radi. Ne treba neko predznanje. Likove zaista znaju, možda preko roditelja, od djedova usmenom predajom, ne znam. Godinama sanjam o nekom mladom članu škole, duhovitom, brzom na mozgu, verbalno obdarenom, vlastitih stavova, rendgenskih očiju zaista bih bio sretan. Iskoristio bih, besplatno, vaš list da pozovem na razgovor one koji su se prepoznali u prije navedenom. Plata nije velika, ali je zadovoljstvo garantirano. Poželjno bi bilo da je žensko, ali nije obavezujuće. Spol, seksualna orijentacija nije bitna kao i politička usmjerenost, može biti i Istrijan, Klana, Pasjak, Kikovica, Matulji, nije bitno porijeklo vrsta.