Klaudia Kežić Mrkonjić na Hrvatskoj radioteleviziji iskazala se radeći u brojnim mozaičnim emisijama. Osim što je izvršna urednica emisije „Kod nas doma“, ovu Metkovku sa zagrebačkom adresom u posljednje vrijeme gledamo ju kao voditeljicu emisije ART.
O brojnim aspektima njezinog televizijskog posla te pojedinostima iz redakcija i studija, razgovaramo s Klaudijom Kežić Mrkonjić.

Klaudia, odnedavna vas imamo prilike gledati kao voditeljicu emisije Art. Koliko je emisija Art drugačijeg karaktera od ostalih projekata koje ste kroz karijeru radili te kako ste se adaptirali na njezin format?

Mnogo toga sam prošla na Televiziji, ali moram priznati da mi je ovo prvo direktno iskustvo s programima iz redakcije Kulture. Ipak, bez obzira na projekt, stvaranje emisije ima ista osnovna pravila tako da mi se čini da sam se brzo prilagodila, što svakako ne bih mogla bez jako dobre ekipe iz Redakcije, posebice kolege urednika Krešimira Zubčića. Ono što moram istaknuti, kao netko tko je radio u različitim redakcijama i programima Hrvatske televizije, da su upravo ovakvi sadržaji i programi možda najznačajniji doprinos HRT-a, jer, u društvu koje je sve više komercijalizirano, treba biti medijskog prostora i za teme koje obogaćuju naše društvo, a nisu nužno „tvornica novca“. U samo nekoliko mjeseci upoznala samo jako puno zanimljivih ljudi koji imaju što reći i čije je djelovanje možda za većinu tiho, ali ipak jako važno. Ne želimo biti jednodimenzionalno društvo, samo zato što neke teme nemaju masovnu privlačnost, trebamo graditi društvo različitosti i zato je i uloga Hrvatske televizije, posebice Trećeg programa jako važna. Također, ono što nisam očekivala, je puno lijepih poziva i poruka od prve emisije, pa samo mogu zaključiti da ono što radimo mnogima nešto znači i da Art zasigurno ima svoju publiku i drago mi je da mogu biti dio te priče. Ovdje bih se posebno htjela zahvaliti urednici redakcije Kultura Karolini Lisak Vidović što me je pozvala da se vratim na ekran te kolegama u mojoj matičnoj redakciji Kod nas doma što me srijedom, kada ide emisija, ostave malo na miru.

Kad smo kod toga, kako otprilike izgleda vaš radni tjedan?

Trenutno sam, u prvom redu, izvršna urednica emisije Kod nas doma. Kako se radi o dnevnoj, uvijek aktualnoj emisiji koja ide uživo, svaki je dan jako dinamičan. Srećom, cijela ekipa Kod nas doma na čelu s urednicom projekta Elizabetom Biočinom je sastavljena od pravih profesionalaca i uredničkih i novinarskih tako da su i svakodnevni izazovi uvijek pod kontrolom i uvijek možemo računati jedni na druge. I moj posao je tako puno lakši. Otkada sam preuzela vođenje i uređivanje ART-a srijedom ta tjedna dinamika je postala žustrija, ali uz pravu podršku to nije problem. I Redakcija Kulture je jako uigrana, od kolega u režiji, studiju, garderobi i šminki do cijelog uredničkog kolegija koji me je dobro prihvatio i definitivno olakšao posao. Stilistica Nataša Svekler i fonetičarka Višnja Modrić nezaobilazan su dio moje pripreme za ART.

Dugo vremena radite u medijima, od čega posljednjih godina u emisijama Hrvatske televizije. Odakle ljubav prema televiziji i ustrajnost svih minulih godina? Kako je tekla vaša karijera?

Znate kako ono kažu: “Od malih nogu je pokazivao interes za novinarstvom.“ U mome slučaju nije to daleko od istine, jer se još dobro sjećam svog prvog intervjua za školske novine kada sam s kolegicom Ines Babić u osnovnoj školi intervjuirala Enu Begović. Ipak, put do televizije je bio sve samo ne direktan. Ja sam po zvanju profesorica povijesti i sociologije tako da me je čekalo mjesto u školi i novinarstvo nije bilo ni u planu. Baš u vrijeme kada sam trebala početi raditi u školi otvorilo se mjesto u dopisništvu Hrvatske televizije u mome rodnom Metkoviću i iz čiste znatiželje, prijavila sam se i završila pred kamerama.

Ta prva iskustva u dopisništvu bila su najznačajnija za moj profesionalni razvoj jer u dopisništvu nema redakcija ni biranja tema. Radi se za sve emisije, izvještaji, reportaže, javljanja uživo.  Moram zahvaliti našoj tadašnjoj maloj ekipi u Metkoviću, kolegama Peri Štrbi, Iliji Marčinku i Juri Jerkoviću, s kojima sam ispekla zanat. Kasnije sam preko Informativnog programa došla u Zagreb gdje sam radila u Hrvatskoj uživo pa kasnije u još nekim emisijama. Prije nekih sedam godina prelazim u Zabavni program, prvo kao novinarka, a nedugo zatim i kao dnevna urednica u Kod nas doma. Zadnje tri sezone sam izvršna urednica te naše popularne emisije i od veljače, jednom tjedno, voditeljica i suurednica ART-a srijedom o filmu, kazalištu i serijama.

Koje najuzbudljivije trenutke vam je donio posao novinarke?

Mnogo je tu zanimljivih trenutaka. Posao novinara je sve osim dosadan. Ipak, neke stresne situacije s početka karijere su mi se urezale u pamćenje. Sjećam se da sam se kao mlada novinarka javljala u središnji Dnevnik HRT-a što je bila velika stvar. Javljanje je bilo iz Ploča sa neretvanskog Maratona lađa. Pobjednička ekipa koja je upravo ušla u cilj, u svom slavlju, nije bila fokusirana na moje pozive da krećemo s javljanjem. Stajala sam sama, i baš kada je trebao biti fijasko, neki dobri čovjek, ne sjećam mu se imena nažalost, ali u mom je srcu  ostao upamćen kao „dobar čovjek“. Uglavnom me on me pitao što se događa i onda je dovukao  cijelu ekipu oko mene 20 sekundi prije javljanja.  I bude baš javljanje uživo kako treba biti. Takvi trenutci nekada mogu usmjeriti cijelu karijeru, a ja sam imala tada sreće da je dobar čovjek bio tu negdje blizu, a čini mi se da me to prati i dalje s većinom kolega s kojima sam radila.  Uzbudljivo mi je bilo i prošlo ljeto kada sam, na poziv urednice Diane Roko vodila svoju prvu studijsku emisiju-Prizmu.

Foto Matko ŠVARC

Što ste naučili o sebi, drugima, svemu ostalom za duge profesionalne karijere?

Mislim da prethodni odgovor, dijelom odgovara i na ovo pitanje. Jednu stvar uvijek brzo naučiš, a to je da sam ne možeš mnogo, posebice u poslu kao što je televizijsko novinarstvo. Kada gledatelj gleda emisiju fokusiran je na voditeljicu ili voditelja, a sigurno ne razmišlja o tome koliko je ljudi iza kamere. Urednici, redatelji, snimatelji, novinari, montažeri, osvjetljivači, šminka, garderoba, tehnička podrška, svi oni odrade svoj posao, tako da sve na ekranu funkcionira kako treba i upravo oni čine sve ono što treba da se njihov posao, na neki način, ne primjeti. I ako imate dobru ekipu, mislim da ovo vrijedi i za mnoge druge profesije, posao postaje lakši i rezultat bolji. sad se ježim od sreće kad se sjetim kolega kao što je Vesna Luković Žarn koji su mi došli pružiti podršku na prvom snimanju Arta.

Tko vam je tijekom karijere dao najbolji savjet? Kako je on glasio?

Napravila bih veliku nepravdu kada bih izdvojila samo jedan savjet. Radila sam, posebice u informativnom programu, s nekim od najvećih novinarskih i uredničkih imena u Hrvatskoj. Tu je bilo izvrsnih voditelja redakcija, urednika Dnevnika, kolega novinara, voditelja i u svakoj interakciji s njima nešto naučiš i tako gradiš svoj put. U svemu tome, nekada naučiš i ono što ne treba ili kako ne treba raditi, ali tako se gradi profesionalna osobnost. Čini mi se da danas imamo sve manje vremena i strpljenja saslušati tuđa iskustva, naučiti nešto iz iskustva drugih, a to zna biti dragocjeno. U vrijeme procvata tehnologija, komunikacija postaje sve više jednosmjerna i neosobna. Ne trebamo zaboraviti slušati, to je možda dobar savjet.

Pokraj ozbiljnih izraza lica, prisutnih u informativnom programu, njegujete li dijete u sebi? Na koji način? Što radite s velikim entuzijazmom?

Kao što zabavni program nije samo zabava ni informativni ne znači biti samo ozbiljan. Svaka redakcija ima svoju dinamiku i odnose, „šaku suza vriću smija“. Bez toga ne bi bilo ni posla. Ja osobno uživam u interakciji s kolegama, kada je ta komunikacija pozitivna i malo više od posla. Imam sreću da radim u takvoj redakciji i još kada se poklopi neka tema koja me posebno zanima, djevojčica u meni pleše.

I za kraj, kada ne proizvodite televizijski program, uz koji se TV sadržaj opuštate u slobodno vrijeme?

Nekada mi je najlakše spojiti ugodno s korisnim i poslijepodne pogledati Kod nas doma i opustiti se jer uvijek ima zanimljivih tema, a usput se, podsvjesno, analizira emisija i gleda što bi moglo biti bolje. S druge strane volim pogledati dobru seriju ili film na HRT-u ili na nekom streaming servisu. Na kraju krajeva, s obzirom da ART srijedom uključuje i filmsku umjetnost to je opet dio posla iako ga ja ne vidim kao takvog.

Također, moram to reći, čest je stav da na televiziji „nema ništa“, ali mislim da gledatelji nekada jednostavno propuste neke kvalitetne sadržaje kojih na HRT-u ima dosta. Od dokumentarnog programa, zabavnog programa, kvizova, filmova, krimi petka ili, na kraju krajeva cijelog trećeg programa koji obrađuje mnoge nekomercijalne, ali zanimljive teme od književnosti, kazališta, plesa i filmske umjetnosti.