Hrvatska radiotelevizija možda je sjajna ustanova, nasušna nam potreba kao voda što je pijemo i zrak što ga dišemo, ali ju je potrebno do temelja srušiti i nanovo izgraditi da je ono što je izjeda iznutra poput karcinoma ne bi izjelo skroz. Kažu to ljudi iznutra
Hrvatska radiotelevizija možda je sjajna ustanova, sjajna ideja, sjajan projekt, nasušna nam potreba kao voda što je pijemo i zrak što ga dišemo, ali ju je potrebno do temelja srušiti i nanovo sagraditi, da je ono što je izjeda iznutra poput karcinoma ne bi izjelo skroz.
Nije ovo novinarsko prenemaganje izrečeno onako na prvu, nekritički, maliciozno i samo zato što je glavni ravnatelj HRT-a pokazao da novinare jednostavno ne voli. Ovo je ocjena svakog dobronamjernog djelatnika HRT-a s kojim se, teškom mukom, uspjelo prošlih dana razgovarati o HRT-u, a da vas nitko pritom ne vidi da razgovarate. Jer, komunikacija svijeta koji je unutra i onog koji je s vanjske strane žice sve je više pod lupom i sve se više kontrolira, a eventualne kazne za grijeh koji se zove razmjena mišljenja, ako ne i sloboda govora, za tu drskost da se o vlastitoj kući progovara kritički, takve su da se sa službenog mobitela poruke više ne šalju. No, ono malo onih koji se nisu dali u kolo što ga je poveo glavni ravnatelj HRT-a Goran Radman, oni koji su mudro procijenili da im se ne isplati šporkavati za tisuću kuna veću plaću i mrvu nazovi statusa makar ih kredit u švicarcima vukao ka dnu, oni koji rade svoj posao i čekaju da po tko zna koji put sve ode k vragu da bi se silom popravljalo, ovih dana priznaju – ovo sve valja srušiti do temelja, zatvoriti kuću na mjesec, dva, tri, riješiti se svakog balasta pa makar se on zvao i specijalizirani kanal, i onda krenuti u stvaranje jedne posve nove, drugačije, efikasnije, poštenije javne ustanove!
Novci bez pokrića
Optika je to po svemu drugačija od one koja je HRT držala na životu za najvećih njenih kriza. Jer, vazda je tu bilo sprege između politike na vlasti i ljudstva u kući, vazda je bilo menadžerskih ugovora, provizija pri kupovini programskih sadržaja, zapošljavanja uhljebljenja radi, šikaniranja na kojekakvim osnovama, kupovine luksuznih prometala umjesto tehnike te nevladinih udruga i budalastih medija izvana koji misle da o tome valja pisati kako toga sutra ne bi bilo. Mijenjali su se zakoni, mijenjali sastavi tijela koje nadgleda rad javnog servisa, mijenjali ravnatelji onako kako su se na Trgu svetog Marka mijenjale političke opcije, trošili novci bez pokrića, živjelo dobro i vozilo u autićima sive boje, boje koju je, navodno, za autiće s HRT-ovim logom izabrao onomad baš današnji, nedavno izabran glavni ekonomist. No, uvijek je javnost, ova s ove strane barikade, naivno vjerovala da sve valja istrpjeti samo da ovome narodu ostane javno dobro koje će proizvoditi javni sadržaj. I zato je HRT opstajao. I zato mu se gledalo kroz prste. I zato je u svakoj rečenici napisanoj o HRT-u, kakva god se ona činila ravnateljima i urednicima, uz kritiku bilo i istinske želje da danas sutra dobijemo javni servis koji će nam biti na diku, neovisan i kvalitetan. I zato se Radmana dočekalo k’o spasitelja samog. Samo sve, pa i strpljenje, ima svoj kraj!
Na HRT-u se dakle, na žalost, nije promijenilo ništa, ali se zato promijenio živalj s druge strane ograde. Vremena su takva da se za razliku od Grčke u ime obrane javnog servisa ovdje ne bi skupila ni šačica prosvjednika. Ljudi više ne vide na ekranu dovoljno dobrih razloga da se za svoju televiziju bore. Čovjek koji probleme rješava tako da ne čita tisak koji o njemu piše loše i pravna služba koja na najbanalnije upite ne odgovara tako da se poziva na Zakon o zaštiti osobnih podataka, samo su tom posvemašnjem slabljenju emotivnih nekih veza između pretplatnika i HRT-a dali vjetar u leđa. I zato je svaka usporedba ERT-a i HRT-a bespredmetna. Jer, javnost hoće rezultate, rezultata nema, a kad ih nema selektor se mijenja koji god sport bio u pitanju. Ovaj put je samo to u igri.
– O principima, misijama, dobrim namjerama već smo dovoljno puta razgovarali. Javnost postaje nestrpljiva, jer ne vidi konkretne rezultate – kazala je tako Radmanu i ravnatelju programa HRT-a Goranu Rotimu, ni manje ni više nego članica Programskog vijeća HRT-a Neda Ritz.
Dami koja je na malom ekranu pratila kulturu da bi istu tu našu kulturu godinama promicala po Parizu, odnosno Europi, jednostavno je prekipjelo. Dojadilo slušati kako R&R dvojac ne zna ništa drugo nego kazivati da je javni servis demokratski orijentir po kojem se javnost treba ravnati, pa ga zato treba čuvati kao zjenicu oka svog i kad maglu prodaje.
Ključne slamčice
Možda je gospođu Ritz iznerviralo to što je ljudi koji su je u Vijeće delegirali zaustavljaju na ulici pa pitaju što se to, svega mu, na toj televiziji događa!? A možda joj je na živce dala činjenica da je ravnatelj zaboravio kako je HRT-u primaran posao da proizvodi program, zauzet grčevitim držanjem za dvije ključne slamčice za koje drži da će mu spasiti nevaljan mandat.
Slamčica prva – Grčka!
Trebao je, doduše, glavnom ravnatelju i opet koji dan i koja prespavana noć da shvati kako mu je mana pala s neba kad je grčka vlada odlučila zaigrati se sa svojom javnom televizijom i gasiti ERT. Pod peticiju kojom su ravnatelji europskih javnih servisa tražili spas za ERT Radman se, makar među zadnjima, potpisao. A kada su Grci odlučili dati svom javnom servisu da radi u makar kakvom obliku, naš glavni ravnatelj se požurio pozdraviti i to priopćenjem u kojem su bile dvije rečenice podrške grčkim kolegama i dvadesetak rečenica o tome kako je HRT prevažan da bi ikome palo na pamte da ga gasi i kako je 80 kuna pristojbe pljuga za ono što od HRT-a dobivamo.
– Relativiziranje važnosti i uloge HRT-a vrlo je opasno, jer bi bez HRT-a hrvatski medijski, a posebice televizijski i radijski prostor, ostao bez javnih sadržaja – poručio je među ostalim Radman, skriven iza svojih debelih kancelarijskih zidova, taman da sad svatko normalan shvati gdje to prestaje briga za grčke kolege, a gdje počinje briga za vlastitu stražnjicu.
Slamčica 2 – uhljebi!
Ovo se zove i sistematizacija, nova organizacija, menadžerska mudrost, a zapravo je promućurno stvaranje široke mreže djelatnika koji, valjda, neće podrivati sistem iznutra ako im damo titulu, mrvicu veću plaću i nazovi novu zadaću. Otkad je stupio na Prisavlje, Radman je imenovao gotovo stotinu ljudi, a svaki krug natječaja obilježio je neki skandal, bilo da su se birali kumovi, bilo da se ignoriralo mišljenje kreativnog osoblja, bilo da su se izmišljala radna mjesta za stare prijatelje iz partijskih dana, bilo da se imenovalo pripadnike bivših oporbenih prisavskih snaga ne bi li bili kuš, bilo da se iz naftalina vraćalo dokazano loš, ili iskompromitiran kadar. A kako ljudi s televizije koji veze nemaju s radijskim programom sada moraju skrbiti i o tom segmentu, baš kao što vrijedi u nekoliko slučajeva i obratno, svi su izgledi da će imenovani tražiti sebi pomoćnike i da će se broj rukovodećeg kadra poduplati u ime posvemašnjeg netalasanja.
Slamčica jedan i slamčica dva utkane su tako u novu, obrambenu taktiku glavnog ravnatelja. Cilj je pokazati kako je čak i detroniziranje očito lošeg menadžmenta udara na neovisnost, odnosno cilj je pokazati kako bi nam opet valjalo prijeći preko svega jer u protivnom dobit ćemo opet destabilizaciju. Destabilizaciju!? Kao da je ovo što sada imamo stabilno! A tko god krene s kritikom, bit će jalnuški diletant koji udara u temelje demokracije i za nijansu podebljane platne vrećice u svekolike mase urednika, rukovoditelja, pomoćnika rukovoditelja, glavnih meteorologa, ekonomista, ili pak ljudi biranih i kad iza sebe imaju neriješene sudske procese i tvrtke koje su ostavili u dugovima. Tko god se usudi dovesti u pitanje proteklih šest mjeseci na Prisavlju, bit će optužen da je autor koji piše poluistine i zaboravlja kako, makar na papiru, HRT jedini vodi brigu o mladima, braniteljima, invalidima, manjinama. Nema veza što u praksi svi spomenuti odavna bježe s HRT-a na konkurentski kanal gledati što rade Fazlinovići.
Brod tone
Rijeka. Fiumanka. Regata na kojoj HRT uredno sudjeluje. Veliki ljubitelj jedrenja Goran Radman također je tu. I brod s logom HRT-a je tu. I Vanja Sutlić, bivši ravnatelj i ljubitelj jedrenja je tu. I Josip Popovac, bivši ravnatelj HRT-a je tu. A slika govori više od tisuću riječi! Ako se u jednom trenu i činilo da će HRT-om zapuhati neki novi vjetrovi, sada je posve jasno da je ovo što novi glavni ravnatelj radi, samo i isključivo ona dobro znana hrvatska politika kontinuiteta! HRT se vratio unatrag i samo je pitanje dana kad će Marija Nemčić kupiti neku novu sapunicu Huljićevu te nas uvjeravati da će Dnevnik bit opako gledan sad kad imamo u Dnevnik dobar ulaz!
Elem, u dane kad svi odosmo u EU, pa i HRT, činjenično stanje je otprilike to da ljetne sheme nema, a i jesenska visi, da malo tko zna kako će se u novoj organizaciji stvarati programski proizvod, i tko je kome odgovoran, i tko je zašto odgovoran, da je Nadzorni odbor nezadovoljan planom restrukturiranja glavnog ravnatelja, da je Programsko vijeće sito fraza, da čelništvo Etičkim kodeksom guši aktivnost na facebooku ali pušta djelatnike da ga krše radeći u fušu, da se jedri dok brod tone. Samo, sve su to ionako brige koje je glavni ravnatelj gurnuo i gura na niže razine i daleko od sebe. Ono što bi, međutim, i njega moglo brinuti jest šuškanje kako je politici svega dosta, makar je odluka ne rješavati ništa preko koljena. Čeka se samo kakvo redovno izvješće o radu, a onda, kom obojci, kom opanci i što bude bit će.
E, da, Hrvatska radiotelevizija možda je sjajna ustanova, sjajna ideja, sjajan projekt, nasušna nam potreba kao voda što je pijemo i zrak što ga dišemo, ali ju je potrebno do temelja srušiti i nanovo izgraditi, da je ono što je izjeda iznutra poput karcinoma ne bi izjelo skroz. Samo, ne govori to maliciozni novinar. Kažu to ljudi iznutra kojima se, tko zna zašto, čini da ovako loše nije bilo baš nikad.
