Nadolazećeg četvrtka u programu Nove TV započinje nova, devetnaesta sezona emisije Provjereno. Dugovječni domaći istraživački Magazin u novoj sezoni donosi promjene u vizualnom identitetu, no i u novoj sezoni ukazivat će i otkrivati mnoge priče koje, kako kažu, moraju biti ispričane.

Povodom nove sezone Provjerenog, u našem televizijskom prilogu donosimo intervju s Emom Branicom. S voditeljicom i reporterkom razgovaramo o pojedinostima nove sezone, njezinom i općem odnosu prema istraživačkom novinarstvu i drugim temama.

Ema, pred nama i vama je nova sezona magazina Provjereno. S tolikim odjecima i značajem Provjerenog u nas, kakvu sezonu najavljujete?

Bit će svega, to vam mogu garantirati. Veselimo se svakoj sezoni i u svakoj dajemo baš sve od sebe pa će tako biti i u ovoj! Uporni, profesionalni i saveznici onih čiji se glas treba čuti!

Ovo ljeto je i Provjereno postalo meta prevaranata i to onih sofisticiranih koji su ukrali lik i naše djelo kako bi varali ljude, uskoro ćete više detalja saznati i o tome.

Govoreći o dugovječnosti Provjerenog na malim ekranima, kako su se domaće boljke i problemi mijenjali kroz vaše profesionalno razdoblje?

Dugo sam razmišljala o odgovoru na ovo pitanje jer ne želim biti negativna i reći da se ništa nije promijenilo. Svaka dekada nosi nešto svoje i promjena ima.

Mijenjaju se zakoni, a time i prava. Ponekad se čini da se promjene događaju puževim korakom. U Hrvatskoj ima toliko mjesta za napredak i toliko toga što valja ispraviti da mi je teško ovako nabrajati. Uostalom nema toliko mjesta.

Koje probleme smo kao društvo nadvladali, a koji su nam kronični kroz godine pa i dan-danas?

Često razmišljam kako je naše društvo lako zavesti pa se raspravlja o prošlosti, a ne o budućnosti. I mislim da nismo baš puno toga nadvladali kao društvo, dapače mislim da smo u krizi.

Nasilje u obitelji i vršnjačko nasilje je u porastu, kultura dijaloga lagano hlapi, imamo ekonomsku, socijalnu i moralnu krizu… Mogla bih nastaviti niz u nedogled.

Nastavno na to, budući da se u novinarskoj profesiji ne bavite radosnim temama, dopuštate li da teške teme preuzmu vaše raspoloženje?

Trudim se da negativa ne preuzima raspoloženje i recimo mi redakciji često koristimo smijeh kao terapiju, vjerojatno bismo poludjeli da nismo baš takvi.

Smijemo se, šalimo, radimo smicalice kao osnovnoškolci. Bez toga bilo bi puno teže. S teškim temama živimo 24 sata na dan do emitiranja, a i nakon emitiranja do raspleta ili pomaka slučaja.

Sve nas to pojede, zato se trudim što više u slobodno vrijeme opuštati, svaki dan se smijati i hodati što više da razbistrim misli.

Kakav je odnos javnosti i vlasti prema istraživačkom novinarstvu? Ponovno se aktivirao slučaj vaše kolegice iz redakcije Danke Derifaj, stoga kako ste kao redakcija reagirali na njezin slučaj?

Općenito govoreći, mi novinari smo često glavni krivci i mete za uvrede, ali kad ljudi dožive probleme ili nepravdu onda nas vide kao jedini spas.

Vlast deklarativno podržava istraživačko novinarstvo, no ne i ako su oni i njima bliski tema. Uvijek ćemo podržavati sve one koji časno i profesionalno rade novinarski posao baš kao što Danka radi.

Obrušavanje na one koji rade u javnom interesu i ukazuju na bespravnost je sumrak bilo kojeg društva.

Koliko su se vaša poslovna svakodnevica i koraci koje poduzimate tijekom razrade određene teme mijenjali tijekom godina? Je li se promjenom konzumacije medija promijenio i vaš pristup istraživačkom novinarstvu ili način obrade teme?

Postulati istraživačkog novinarstva se nikada ne mijenjaju, koraci su uvijek isti. Sada je više alata i više javno dostupnih podataka i općenito podataka na internetu.

Možda je malo lakše naći nečiji kontakt, ali ne i ući nekome u trag. Mi smo televizijski format pa tu uvijek postoji briga oko kako mi kažemo „slike“, nije dovoljno samo napisati činjenice i ono što smo otkrili već priča mora biti vizualno i zvučno upečatljiva.

I to je uvijek bilo tako u televizijskom svijetu i bit će, svaki naš prilog je kao mali dokumentarac i to se ne mijenja. Ono što me veseli što puno mladih ljudi prate Provjereno i putem drugih kanala, naših društvenih mreža i portala pa me nije strah za budućnost. Potrebe za istraživačkim novinarstvom će uvijek biti.

Što ste tijekom televizijske karijere naučili o sebi, drugima, svijetu oko nas, svemu ostalome?

Svijet je jedno okrutno mjesto, ljudi također, ali dobro je jače od svega. Uvijek treba vjerovati u dobro.

Imate li ideju čime biste se bavili da niste novinarka?

Da imam ideju možda ne bih bila više novinarka? Šalim se, zaista se ne vidim nigdje drugdje.

U našem intervjuu otprije dvije godine kažete da volite more, brodove, ribarenje, maslinarstvo… Kako ste proveli ljeto na zalazu?

Strastvena sam obožavateljica ljeta, to mi je najdraže godišnje doba! Provela sam ga sa partnerom i obitelji. I uvijek mi je premalo ljeta, premalo mora, premalo brodova i ribarenja. Ali tu su masline i veselim se tom razdoblju. Taman kad se zahukta sezona, bijeg na dva dana u maslinik pravi je dar.

I za kraj, budući da je ovo intervju za naš Tv Prilog, kada ne proizvodite televizijski program, uz koji se sadržaj opuštate u slobodno vrijeme?

Obožavam dokumentarce, posebice o životinjama i našoj planeti. Ipak najčešće se opuštam uz krimi- serije, kao da mi nije dosta kriminala i tmurnih priča.

Ponekad se pitam je li u redu da me baš to opušta. Onda sam shvatila u čemu je kvaka, svaka krimi-serija ima sretan kraj i pravda bude zadovoljena.