U programu RTL-a ovog će ponedjeljka zazujati „Divlje pčele“. Riječ je o novoj dramskoj seriji i hrvatskoj inačici istoimenog grčkog predloška. Serija tematizira društvene odnose u fiktivnom selu Vrilo tijekom pedesetih godina prošloga stoljeća.

Glavni tris čine Katarina, Zora i Cvita; tri sestre iz obitelji Runje. Uloge spomenutog terceta igraju glumice Lidija Kordić, Lidija Penić-Grgaš te Ana Marija Veselčić s kojom razgovaramo u današnjem izdanju televizijskog priloga.

Vinkovačka glumica s dugogodišnjom splitskom adresom iza sebe ima uspješnu godinu, a uloga u „Divljim pčelama“ dolazi kao med kraju. O ulozi Katarine Runje, brojnim pojedinostima iz serije te o karijeri na filmu razgovaramo s Anom Marijom Veselčić.

Ana Marija, uskoro ćemo vas gledati u novoj dramskoj seriji „Divlje pčele“ u kojoj ćete igrati glavnu ulogu Katarine Runje. Dok serija ne započne s emitiranjem, recite nam što gledatelji mogu očekivati od lika Katarine. Je li ona pozitivac ili negativac?

Uzbuđena sam i optimistična oko početka emitiranja serije. Katarina je divno napisana, stvarna je, ima lice i naličje te svoje kvalitete i slabosti kao svako predivno ljudsko biće.

Zavoljela sam je, a nadam se da će pronaći put i do srca gledatelja. Ona je čvrsta i stamena mlada žena koja svu svoju snagu koristi da zaštiti obitelj, svoje sestre Cvitu i Zoru te da im omogući miran život i sreću.

Lik cure iz Zagore

Radnja serije smještena je u Dalmatinsku zagoru. Kako ste vi kao Vinkovčanka sa splitskom adresom prionuli stvarati lik cure iz Zagore i jeste li pritom tražili savjet od nekoga?

Živim u Splitu jako dugo, tako da mi dalmatinski mentalitet nije bio nepoznanica, a običaji i način života u seriji vrlo je sličan pričama i uspomena moje bake, koja je bila veliki dio mog djetinjstva.

Također, imam prijateljicu iz Sinja, kolegicu Katarinu Romac, nju sam godinama slušala i kombinacije ovih dviju stvari uvelike mi je pomogla da lik Katarine učinim što stvarnijom.

Isto tako, mještani okolnih naselja Sinja, na lokacijama gdje smo snimali, rado su nam davali savjete i pričali s nama o običajima koje pamte.

Hrvatska inačica serije dolazi iz istoimenog grčkog predloška gdje je vašu ulogu igrala glumica Maria Kitsou. Jeste li pogledali grčku verziju i hoće li domaća inačica biti drugačija u nekim pojedinostima?

Pogledala sam njihove promo materijale i istražila glumicu, koja je vrlo istaknuta grčka umjetnica i shvatila kolika je čast da igram upravo tu ulogu. Htjela sam također doprinijeti nečime svojim pa nisam gledala sve epizode.

Također, želim da me razvitak radnje u poodmaklim epizodama i iznenadi, kako budemo dalje napredovali u mjesecima koji nadolaze. Stvaranje ove uloge je maraton i idem polagano.

Vaša radna adresa je na daskama splitskog HNK. Kako kombinirate rad u kazalištu s ostalim glumačkim izrazima te zašto volite svaki od njih?

Moje kazalište mi je izašlo u susret, stoga neću biti u novim podjelama dok traje ova kazališna sezona, a predstave koje su na repertoaru igramo u dogovoru i po prethodno složenom rasporedu.

Sretna sam što sam dobila priliku dodatno se usavršiti. Ova uloga došla mi je u pravom trenutku, a u kazalištu su to prepoznali. Nakon ovog iskustva, bit ću spremna na još veće izazove u „svojoj kući“.

Hrvatski film pronalazi svoj put

Ovog ljeta osvojili ste nagradu za najbolju izvedbu na filmskom festivalu u Locarnu za ulogu u filmu „Bog neće pomoći“. Kako opisujete tu nagradu i suradnju s redateljicom Hanom Jušić?

Ne mogu si još riječima opisati tu sreću i ponos na cijeli film i sve ljude koji su na njemu radili. Nagrada u Locarnu ogromna je potvrda da se trud isplatio, a novo poznanstvo i suradnja s Hanom jedno je od najznačajnijih trenutaka u mom životu, naučila sam toliko toga i upoznala predivne ljude, poput glumice Manuelle Martelli, i to ću iskustvo nositi sa sobom kroz život.

Hrvatska premijera bit će na ZFF-u; jako se radujem i nadam se da će i u kinima dobro proći.

Nastavno na to, i svojim primjerom promičete uspjeh hrvatskog filma koji je, čini se, posljednjih godina sve glasovitiji na festivalskim pozornicama. Uz oskarovsku nominaciju „Čovjeka koji nije mogao šutjeti“, recentni „Fiume o morte“, ranijih uspjeha „Murine“, „Zbornice“, „Strica“, kakav je moderni hrvatski film i ima li zasluženog odjeka u široj domaćoj javnosti?

Čini mi se da hrvatski film polako, ali sigurno pronalazi svoj put. Dolaze novi ljudi s divnim i drugačijim idejama i lijepo je biti dio toga. Film „Fiume o morte“ najgledaniji je hrvatski dokumentarni film i moja topla, topla preporuka. Mislim da nema straha za hrvatski film.

Koji vam je najbolji domaći film/filmovi unazad pet godina i zašto?

Neke od njih ste već naveli – „Zbornica“ i „Fiume o morte“, a moram nadodati i „Sigurno mjesto“ Jurja Lerotića, gdje se ono najljepše ljudsko i najljepša umjetnost isprepliću i ne mogu razaznati gdje jedno završava, a drugo započinje. Divan film.

Koju biste slavnu osobu, povijesnu ili živuću, voljeli utjeloviti na filmu i zašto?

Ne znam, iskreno nisam o tome razmišljala, no sad kad me pitate, neka to bude Marija Jurić Zagorka ili Agatha Christie!

Budući da je ovo intervju za naš televizijski prilog, uz koji se televizijski sadržaj opuštate kada ne proizvodite televizijski program?

Rado gledam „Vrtlaricu“ na HRT1. Emitira poslije emisije „Dobro jutro, Hrvatska“, kada sam najčešće doma, a tu su i „Potjera“ te sadržaji na Netflix i HBO kanalima.