Vratolomije u visinama

Top Gun: Maverick – Emotivno nabijeni akcijski spektakl

Ervin Pavleković

Foto: Tom Cruise i Jennifer Connelly

Foto: Tom Cruise i Jennifer Connelly

Kvaliteta filma nedvojbeno leži u emociji koju posjeduje.



Nakon trideset i šest godina od prvoga filma »Top Gun« iz 1986. godine, njegov nastavak »Top Gun: Maverick« vratio se na veliko platno, i to s Tomom Cruiseom koji je još jednom odlučio zaigrati kapetana Petea Mitchella zvanog Maverick. Novi »Top Gun« pravi je emotivno nabijeni akcijski spektakl iznimne produkcije koji je opravdao i nadišao sva očekivanja.


Naime, »Top Gun: Maverick« trenutačno je najgledaniji i najunosniji film godine sa zaradom od vrtoglavih milijardu dolara, čime je iza sebe ostavio film »Doctor Strange u multiverzumu ludila« koji je zaradio 943 milijuna dolara.


Prvi film iz 1986. godine napravljen je s budžetom od 15 milijuna dolara, a film je zaradio nešto manje od 353 milijuna dolara, što je pozamašan iznos za film onoga vremena. Uz dobru zaradu, film je glumce lansirao u zvjezdano nebo omogućivši im, posebice Cruiseu, dobro plaćene poslove i uloge.




Film je nedvojbeno stekao status klasika osamdesetih godina, što potvrđuje i činjenica da se taj film od 2015. godine čuva u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu kao filmsko nasljeđe koje ima kulturnu, povijesnu i estetsku vrijednost. Popularnosti filma svakako je pripomogla i upečatljiva filmska glazba, pjesme »Danger Zone«, »Take My Breath Away« i druge, koja je postala prepoznatljiv znak osamdesetih.


Najuspješniji ovogodišnji film


Nakon što je redatelj prvoga filma Tony Scott u 2012. počinio samoubojstvo, režija novoga »Top Guna« dodijeljena je ne toliko razvikanome Josephu Kosinskom, redatelju koji potpisuje filmove »Tron: Legacy« (2010.), »Oblivion« (2013.), »Only The Brave« (2017.), inače je poznat po sklonosti akcijskome žanru, kao i upotrebi kompjutorske grafike, što i ne čudi s obzirom na to da na Fakultetu za arhitekturu, planiranje i očuvanje u dijelu radnog vremena podučava 3D modeliranje i grafiku. Scenarij potpisuju Ehren Kruger, Eric Warren Singer i Christopher McQuarrie, a temelji se na priči Petera Craiga i Justina Marksa. U glavnim su ulogama Tom Cruise, Miles Teller, Jennifer Connelly, Jon Hamm, Glen Powell, Ed Harris i Val Kilmer.


Film je otprilike do 20. lipnja ove godine zaradio na globalnoj razini oko 900 milijuna dolara, a nepunih tjedan dana kasnije zlatnu granicu od milijardu dolara zarade u konačnici je i prešao, čime je postao najuspješniji ovogodišnji film.


Film »Top Gun: Maverick« donosi priču o Mavericku koji, iako ima postignuća i kvalitete, te je mogao značajno napredovati, i dalje je samo kapetan. Nakon što se, unatoč zapovijedi, odluči pokušati te i uspije probiti brzinu od 10 maha, dobiva novu priliku da pokaže svoju izvrsnost, tako da podučava dvanaest najboljih američkih pilota.


Tu priliku dobiva isključivo zahvaljujući bolesnome Icemanu (Val Kilmer), koji mu je nakon prvotnog rivalstva postao prijatelj te je jedan od rijetkih koji zna prave Maverickove kvalitete i sposobnosti. Među dvanaest mlađih osoba koje Maverick mora obučiti, a potom i svesti na brojku od samo šest, je i Bradley Rooster Bradshaw, sin pokojnog Goosea Bradshawa. Odabrani piloti morat će otići na tajnu misiju u neodređenu zemlju te uništiti postrojenje uranija koje, kažu američki vrhovni zapovjednici, prijeti SAD-u.


S obzirom na iznimno dobru vojnu zaštićenost toga područja, misija je izuzetno zahtjevna te iziskuje vještine preciznoga manevriranja borbenim avionima, kao i postizanje određene brzine na niskim visinama, među vijugama planinskoga tjesnaca koje vode do cilja koji treba uništiti.


Odnosi među likovima


U cijelu priču o Mavericku i borbenim zrakoplovima morala je biti, jasno je, uključena i ženska figura koja je u ovome slučaju riječima Laure Mulvey ukras i/ili dodatak akcijskome okviru, a dolazi kao Penny (Jennifer Connelly), vlasnica bara u koju zalaze marinci. S obzirom na samu priču koja povlači naracijske silnice iz prve priče, to jest filma, valja naglasiti kako likove možemo promatrati u glavnim i bitnim okvirima odnosa Maverick-Rooster, Maverick-Penny, Maverick-glavni zapovjednik, Maverick-Iceman koji cijelu priču konturiraju nostalgičnošću, emocijama i romantikom.


Odnosi među likovima općenito su nabijeni emocijom i nostalgijom, u slučaju i odnosu Mavericka i Roostera nepovratnim žaljenjem za izgubljenim, kompetitivnošću i rivalstvom među mladim pilotima te ljubavnim iskrama i neizrečenom žudnjom među Maverickom i Penny. Treba reći i da je odnos među Maverickom i Roosterom, uz nepovratno žaljenje za izgubljenim, isprepleten osobnom zamjerkom Roostera Mavericku zbog njegova povlačenja dokumentacije, što je Roosteru oduzelo nekoliko godina karijerne progresije.


Štoviše, Rooster mu djelomično zamjera i očevu smrt, što nije potpuno izrečeno, već implicitno saznajemo u izjavi kako je njegov otac Mavericku previše vjerovao. Treba istaknuti i kako je vrlo dobro izvedena dirljiva scena Mavericka i Icemana, nekada dvaju oponenata, a sada prijatelja, i to ponajviše zbog činjenice da je Kilmer, koji već godinama boluje od raka grla zbog kojeg jedva govori, sada utjelovio Icemana koji također boluje.


Ta je scena, naime, s vrlo malo dijaloga od Icemana, svega nekoliko riječi, uz tekstualne poruke pisane po računalu, donijela dovoljno značenja.


Vratolomije u visinama


Scene u kokpitu zrakoplova izvedene su u zraku, čemu gledatelj može posvjedočiti zbog facijalnih ekspresija likova na koje utječe gravitacija, a svakako pridonose realističnosti vratolomija u visinama. Sve redom scene u borbenim avionima F-18, kao i u ostalim avionima, bilo scene vježbanja ili borbene scene, izvedene su besprijekorno, kao što je besprijekorna i sama produkcija koja je na visokoj razini, a uključuje i žanrovski pripadajuću kameru.


Ovdje možemo govoriti o dramaturškoj strani nauštrb tehničke strane, no cilj nije niti bio ponuditi neko slojevito i složeno ostvarenje, već prenijeti atmosferu začetu prvim filmom, dodatno je zapakirati nostalgičnošću, zabaviti te adrenalinski i empatijski uključiti prosječna gledatelja, u čemu je Kosinski svakako uspio. Na kraju, već i sad bez kakvih nagrada ovo je njegov, kao i Cruiseov najuspješniji film.


Kvaliteta filma »Top Gun: Maverick« nedvojbeno leži u emociji koju posjeduje, u adrenalinu, akcijskim scenama, kao i vratolomijama borbenih aviona koje su izvedene besprijekorno, u vješto skiciranim odnosima među likovima koji se temelje na prošlosti i na prvome filmu, u izvrsnoj originalnoj glazbi i soundtracku, a u konačnici i na samoj pozadinskoj priči o prijateljstvu i rivalstvu općenito, o povjerenju i vjeri u drugoga te o tome kakvu smo žrtvu spremni podnijeti. Pretenciozno, ali ono što je svjetskoj svekolikoj publici očigledno trebalo – dobar akcijski film koji za nas nostalgično priziva neka prošla vremena.


Pjesma »Hold My Hand«
Lady Gage

Već uvodne scene u filmu vraćaju nas originalnom glazbom iz prvoga filma u neka prošla vremena, a ta se intencija većinski novokomponiranom glazbom velikoga Hansa Zimmera nastavlja sve do kraja filma. Ono što napravi Zimmer, teško da može razočarati i nagrditi film, no u ovome slučaju, uz akcijske scene i vratolomije borbenih aviona, glazba je u potpunosti začinila te ga učinila gotovo epskim.


Uz to, treba svakako nadodati kako se soundtrack filma, pjesma »Hold My Hand« Lady Gage, javlja u samome filmu jednom kao prizorna glazba, a na samome kraju pojavljuje se kao izvanprizorna u odjavnoj špici u sceni novoga početka i/ili ponovnoga spajanja dviju ljubavi. Inače, pjesma »Hold My Hand«, energična i emotivna balada s rock elementima, mogući je pretendent za razne nagrade, među ostalima za Zlatni globus za najbolji soundtrack, a Gaga je mogući i vrlo izgledni kandidat za Oscara u dvjema kategorijama, za najbolji soundtrack i originalnu glazbu, s obzirom na to da uz Zimmera supotpisuje većinu skladbi.