Kvalitetni glumci dokazuju se ponajviše u dijametralno suprotnim ulogama. Engleska glumica Ruth Wilson od 2014. do 2019. godine oduševila je mnoge briljantnom ulogom Alison Lockhart u sjajnoj američkoj dramskoj seriji “Preljub” (“The Affair”) osvojivši 2015. godine nagradu Zlatni globus za najbolju žensku ulogu u kategoriji drame.

Njena kreacija psihički i emocionalno nestabilne žene nesvjesne iznimnog erotskog potencijala priskrbila je i seriji najveće moguće nagrade, a nju samu, pomalo i neželjeno, pretvorila u svojevrsni seks-simbol žene srednjih godina. Četiri godine po završetku te izvrsne serije Wilson se na velika vrata vraća u svijet TV serija, ali ovog puta od erotike nema gotovo pa ništa. Ali Ruth Wilson je iznova briljantna.

Dvoje mrtvih

Šestodijelna serija “The Woman in the Wall” BBC-ja One (svaka epizoda od 53 do 59 minuta) započinje dvama mrtvim tijelima. Četrdeset i koju godinu stara Lorna Brady (Ruth Wilson) koja živi u Kilkinureu, gradiću na irskoj obali, tog se jutra iz svojih košmarnih snova budi i u svojoj kući nalazi tijelo mrtve žene koju ne poznaje i nije joj jasno što se dogodilo. No, budući da je godinama muči teška nesanica (usput i mjesečari) zbog čega joj se često miješaju stvarnost i priviđenja, ona odlučuje nikome ništa ne reći već “sakriti” to mrtvo tijelo tako što će ga ugraditi u zid.

Istodobno je u kojih stotinjak kilometara udaljenom Dublinu u jednoj crkvi pronađeno tijelo starog svećenika Perceya koji je, potvrđuju to ozljede, očigledno ubijen. Na mjesto zločina dolazi policija, a među njima je i detektiv Colman Akande (Daryl McCormack) koji je itekako motiviran riješiti slučaj.

Kolektivna tajna

Naime, ubijeni svećenik čovjek je koji mu je iznimno puno pomogao tijekom odrastanja u domu za siročad. No, nikakvih tragova nema i policija nema od čega krenuti. Jedino što je neobično je da pred crkvom nema svećenikovog automobila. Dan kasnije stiže u dublinsku policiju vijest kako je automobil sletio s ceste i pronađen je nedaleko gradića Kilkinurea. Naravno, detektiv Akande kreće prema tom gradiću u kojem, sudeći po prvim izjavama, nitko nema pojma tko je bio otac Persey te kako i zašto se njegov automobil našao izbačen s ceste kraj njihova mjestašca.

No, uporni detektiv ipak nalazi jednu pukotinu u tom općem “nemamo pojma” stavu. Polako postaje sve jasnije kako gotovo svaki stanovnik mjesta, čak i šef policije, itekako zna tko je bio otac Persey. Štoviše, dublinskom detektivu sve očitije postaje kako cijeli gradić krije neku tajnu i štiti nekoga, ponajprije emocionalno pa i psihički očigledno neuravnoteženu Lornu. Detektiv Colman nastavlja tražiti…

Kontroverzna tema

Naravno, dalje nema smisla prepričavati sadržaj, ali treba reći da će svaki ljubitelj dobrih kriminalističkih zapleta te još i više drame utemeljene na istinitim događajima uživati u ovoj TV seriji koja se temelji na devedesetih godina prošlog stoljeća iznimno aktualnoj i vrlo kontroverznoj temi tzv. Magdaleninih praonica ili Magdaleninih podruma.

Pod tim imenom (u originalu Magdalene asylums, Magdalene laundries) u nekim je državama Zapada (Irska, Švedska, SAD, Engleska, Kanada, Australija…) protestantska crkva još u 18. stoljeću počela osnivati posebne samostanske odjele u kojima bi poslove pranja rublja obavljale djevojke i žene koje su neželjeno zatrudnjele i nisu imale partnera, odnosno njihove im obitelji nisu željele pružiti podršku pri rađanju. Već u 19. stoljeću taj “posao” (žene su često u zatvorskim uvjetima besplatno prale rublje za brojne korisnike izvan samostana) preuzima Katolička crkva.

U osnovi vjerojatno dobra namjera vezana uz pomoć ženama u nevolji vremenom se, posebno u nekim državama, pretvorila u poprišta iživljavanja nad tim nesretnicama pri čemu vrhunac nije bilo to što su besplatno radile, a novac od zarade uzimala je crkva, nije to bilo čak ni često fizičko nasilje i zlostavljanje, već činjenica da su njihova djeca, neposredno nakon rođenja, prodavana drugim obiteljima, onima čiji je život, po mjerilima Katoličke crkve, bio primjereniji od načina na koji su živjele njihove majke.

Neviđeni skandal

Povremene pobune pojedinki i njihove tvrdnje kako se u tim “podrumima” događa neshvatljivo nasilje i degradacija žena kao majki, tumačene su kao krajnja nezahvalnost prema dobročiniteljima iz redova svećenstva i časnih sestara. No, priče su, razvojem demokracije, bile sve češće i provokativnije, a kad je 1993. godine u Irskoj (Dublin) otkriveno poveće groblje novorođenčadi u jednoj od tih ustanova, izbio je neviđeni skandal tijekom kojeg je reagirala čak i UN-ova Komisija za prava djece, a istragu je provela i irska vlada koja je 2013. godine uputila javnu ispriku ženama koje su prošle torture tih “praonica” te osigurala 60 milijuna eura za naplatu štete. Posljedice za Katoličku crkvu u Irskoj bile su dugosežne i dramatične, kao i za cijeli taj sustav praonica od kojih je posljednja u svijetu zatvorena 1996. godine.

Gleda se u dahu

Upravo neka od zbivanja iz jedne od takvih ustanova temelj su ove dojmljive TV serije koja je odličan spoj kriminalističkog žanra i moćne drame utemeljene na istinitim događajima. Gledatelji i detektiv Akande polako će početi shvaćati kakav je pakao prošlo nekoliko žena iz tog izmišljenog gradića, a priča o ubojstvu polako će padati u drugi plan i zamijenit će je Lornina potraga za djevojčicom koju su joj “časne” sestre oduzele drugi dan nakon što ju je rodila. Pritom Ruth Wilson glumi zaista izvrsnio potvrđujući još jednom kako joj uloge krajnje odlučnih, ali i ranjivih žena izuzetno odgovaraju. Sjajan je i Daryl McCormack u kreaciji detektiva Akande koji istražujući zločin otkriva iznimno puno i o vlastitoj prošlosti, a vrlo upečatljiv lik odigrao je i Simon Delaney koji glumi šefa policije Aidana Masseya. Naime, za zlo koje su destljećima činile časne sestre prema nesretnim trudnicama kriv je i policijski sustav te država općenito, a baš kroz lik Masseya, svojevrsnog pokajnika, to je uočljivo i vrlo jasno. Sve u svemu, “The Woman in the Wall” moćna je priča koja se gleda u dahu za što su svakako zaslužni i Joe Murtagh te režiser Rachna Suri.