Foto: Ivan Buvinić, Amazon MGM Studios
Domaći film koji obara rekorde gledanosti i američki uradak koji malo tko gleda
povezane vijesti
S jedne strane »Svadba« Igora Šeregija, s druge strane »Melania«.
S jedne strane domaći film koji ne prestaje u kinima obarati rekorde gledanosti, s druge strane američki uradak koji nitko, ili malo tko, gleda, kako u nas tako i u inozemstvu. S jedne strane komedija, s druge sve vuče na »tragediju«.
A u »Svadbu« uloženo koliko se već u nas uložiti može, dok je u »Melaniju« milijunaš Bezos uložio na desetke milijuna dolara. Nije, očito, sve ni u pari, no dade li se uopće uspoređivati ova dva filma, a onda i izvući kakav zaključak zbog čega se »Svadba« gleda, a film o supruzi predsjednika SAD-a ne gleda, ne gleda čak ni u njenoj rodnoj Sloveniji!?
Različiti filmovi i publika
– Teško je uspoređivati uspjeh »Svadbe« i neuspjeh »Melanije« u kinima jer je riječ o zaista jako različitim filmovima i jako različitim publikama. »Melania« je dokumentarni film, a dokumentarci se tek sporadično pojavljuju na kinorepertoaru s neusporedivo manjom gledanošću od igranih filmova, veli filmski kritičar Igor Tomljanović.
Poneka iznimka ipak postoji, priznaje, poput prošlogodišnjeg hit-dokumentarca »Fiume o morte!«, no i te iznimke su tu ponajprije da potvrde pravilo.
– Ipak, razlika u interesu publike za ova dva filma zaista je golema: u prvom tjednu prikazivanja u Hrvatskoj dokumentarac o Melaniji pogledalo je 1.318 gledatelja, dok je u istom razdoblju »Svadbu« pogledalo nešto više od 188.000 gledatelja, što u zbroju s onima od tjedna ranije čini više od 420.000 gledatelja.
Ne treba podcjenjivati neomiljenost aktualnog američkog predsjednika kod hrvatskih građana, to je sigurno donekle utjecalo na slabu posjećenost filma o Melaniji, no čak i da nije tako, teško je zamisliti kojoj se demografskoj skupini film obraća.
Za razliku od »Svadbe« koja doseže vrlo širok krug gledatelja, mlade i stare, ruralne i urbane, obrazovane i neobrazovane, gledatelje iz Hrvatske, ali i iz zemalja regije, ne postoji jasno definiran segment gledatelja za koji bismo mogli pretpostaviti da će otići u kino pogledati film o Melaniji. Na televiziji bi ga mnogi pogledali, no dići se sa sofe, kupiti kartu i izaći iz kuće da bi pogledao »Melaniju«, takvu osobu ne poznajem, kaže Tomljanović.
Osoba bez karizme
Sadržajno, film ne pruža mnogo dok prati bivšu i buduću Prvu damu tijekom posljednjih 20 dana uoči druge inauguracije Donalda Trumpa. Najveći dio filmskog vremena potrošeno je na njezine modne odabire, odluke o protokolima, dizajnu interijera i cvjetnim aranžmanima što teško da može predstavljati mamac za gledatelje.
– Doduše, Trump je u svom stilu film nazvao »nevjerojatnim«, no filmska je kritika unisona u najnižoj mogućoj ocjeni te ga naziva »PR kirurgijom«. A tu je i poteškoća sa samom osobom koja je glavni lik filma, ona naime nije kalibar politički samosvjesnih i aktivnih Prvih dama poput Hillary Clinton ili Michelle Obama, da Eleanor Roosevelt i ne spominjemo.
Stoga se može pretpostaviti da dio ljudi zanima pogledati film o supruzi Donalda Trumpa, no gledatelje koje zanima film o Melaniji Trump, rođenoj Knavs, može se pobrojati na prste jedne ruke, mama, tata i sestra. Za razliku od svog supruga, Melania je naprosto lišena bilo kakve karizme, makar i one negativne, ističe Tomljanović.
I dok se »Svadba« pokazala kao zdrav i uspješan komercijalni projekt, problem s »Melanijom« je što je nastala iz svih mogućih pogrešnih razloga, kaže Tomljanović.
– Kad znamo da je Amazon MGM u film uložio 40 milijuna dolara, zatim dodao još 35 milijuna marketinškog budžeta, što je troškove podiglo na ukupno 75 milijuna dolara, te da je Melania izvršna producentica koja je zadržala potpunu kontrolu nad sadržajem, jasno je da nije riječ o klasičnom komercijalnom projektu, odnosno da film ima neke sasvim druge, nefilmske ciljeve. Ne treba biti posebno domišljat za zaključak kako šef Amazona nije uložio tolike novce zato što vjeruje u film, već je riječ isključivo o uvijek rizičnom odnosu s hirovitim predsjednikom. Jeff Bezos očito je zaključio kako investicija u dobar odnos s njim vrijedi mnogo više od tričavih 75 milijuna dolara, veli Tomljanović.
Film osuđen na bruku
A sudbina filmova koji nastaju iz pogrešnih razloga vazda je ista.
– Filmovi koji nastaju iz pogrešnih razloga, osobito iz političkih, osuđeni su na sudbinu kakvu je imala »Melania« u Americi ili, recimo, svojedobno »Gospa« u Hrvatskoj, na bruku i sramotu. Pa ne čudi da Amazon sad panično povlači film iz nekih američkih kina jer je postao predmet sprdnje samih kinodistributera. Iz hrvatskih će se kina očito povući spontano, i to vrlo brzo, ne sumnja Tomljanović.
Novinar i urednik Hrvatskog radija Ivan Žaknić kazat će ponajprije kako je kod »Svadbe« sve jasno.
– Hrvati se smiju Hrvatima, Srbi Srbima, Hrvati Srbima, Srbi Hrvatima, svi se smiju svima. A to što je snimljen za malo para je zapravo nevažno jer je to prosječna cijena hrvatskog filma. Samo šta je Šeregi shvatio da je najbolje lovu potrošiti na poznate glumce. S druge strane, zašto bi »Melaniju« itko gledao? Dokumentarac o potpuno nezanimljivoj osobi u koji je Bezos uloži pare da bi se umilio Trumpu. Elem, »Svadba« je sve ono što »Melania« nije, i obrnuto. »Svadba« je film snimljen sredstvima poreznih obveznika pa ga isti ti obveznici sad i gledaju. »Melania« je film snimljen za privatne novce koji će gledati samo okorjeli štovatelji Trumpa, kazuje Žaknić.
I to, štono bi se reklo, nije sve.
– »Svadba« je film koji hoćeš-nećeš pridonosi normalizaciji barem u našoj regiji. »Melania« produbljuje nenormalizaciju u koju je Trump ugurao svijet. Izbor nije težak. Ljudi biraju normalno. Tako da onako kako je publika reagirala na ova dva filma daje prostor nekoj nadi, ističe Žaknić.
Ugodno zatečen
Ne treba, očito, podcjenjivati publiku. A baš je publika ono što je zamijetio i pisac Ivica Prtenjača. Sve je tu, reklo bi se, do čovjeka.
– Slučajno sam se zatekao u centru u kojem je za tu večer bila zakazana premijera »Svadbe«. Toliko ozarenih lica u iščekivanju mogućnosti da se nasmiju dugo nisam vidio. Ljudi su hrlili, gospođe su odjenule bunde i haljine, svirao je nekakav sastav, brdo šarenih balona svuda. Ostao sam zatečen, ali ugodno. Kasnije ću i ja pogledati »Svadbu«. Film ima nekih mana, naravno, ali je u svojoj biti punokrvna komedija u kojoj nitko ne ostaje pošteđen. A kad me pitate za tzv. dokumentarni film »Melania«, otpočetka je jasno svakome tko hoda po zemlji da će ovo biti nevjerojatan fijasko.
Jeste li možda čuli da supruge Renea Bitorajca, Igora Šeregija ili Dragana Bjelogrlića otimaju predsjednike, batinaju imigrante ili kidišu na okolne zemlje? Da vrijeđaju sve redom i da su odavno skrenule s pameti? Niste naravno, to ste čuli samo za slavnog supruga gospođe Melanije. Zašto bismo je voljeli, bolje je možda pitanje kako uopće? Cijeli svijet je okrenuo glavu od te obitelji. A oni pokušavaju nešto prašine ili možda suzavca baciti tome svijetu u oči. Ne ide. Srećom, veli Prtenjača.
»Svadba« ili »Melania«!? Nema tu dileme. Na svadbama je, kakve god bile, uvijek veselije.