Subota u kojoj je cijeli Zlobin pjevao, plesao, zabavio se i pucao od ponosa

Zlobinjarska događanja počela su sajmom autohtonih proizvoda i suvenira ovog kraja, nastavila se kulturnim programom u mjesnoj crkvi, a završila urnebesnom mikovskom večeri

ZLOBIN – Zlobin je u subotu pucao i po šavovima, i od ponosa. Već davno nije njime prošlo, propjevalo i dobro se zabavilo toliko ljudi koliko tog dana. Tristotinjak stanovnika, koliko ih Zlobin »običnim danima« ima, u najmanju se ruku utrostručilo, a sve to zahvaljujući događanju nazvanom »Karolinsko konačište na Fili«, što ga je u sklopu programa »Ljeto na Karolini i Lujzijani 2011« upriličila Udruga za poticanje razvoja kulturnog turizma Lujzijana iz Delnica.

Čak ni kiša što se na Zlobin, Zlobinjare i njihove goste strusila, pa sva planirana događanja s otvorenih prostora preselila u zatvorene, nije organizatore, ni suorganizatore, a bogme ni pokrovitelja čitave manifestacije – Grad Bakar, nije omela u ostvarenju zacrtanog cilja, a taj je bio da na Zlobinu načine pravi kulturno – zabavni happening.

Ča? Poprhnjača!

      Kad se Zlobinjarske ruke slože, sve se može, sve se može…, tako nekako bi mogli opisati domjenak što je uslijedio nakon nastupa mikovaca. Naime, na zlobinjarskoj trpezi našlo se svega i svačega, od palente i sira, preko krumpira, specifične zlobinjarske jote do kolača i kolačića svake vrste. Sve to priredile su Zlobinjarke, a prezentiralo osoblje konobe »Na Fili«. Nije bilo čega nije bilo, pa su se mnogi po prvi put upoznali s autohtonim zlobinjarskim jelima, sve pitajući – a ča j ovo, a ča j ono. Ča ste rekli da j ovo – poprhnjača? Na domjenak su svratili i dečki iz Klape Kastav koja je imala nastup u obližnjim Fužinama, a moramo reći i da je poseban gušt bilo vidjeti sve te narodne nošnje što su se domjenkom prošetavale. Posebnu pažnju plijenile su dame, članice Bakarske gospode. Baš kao da smo uronuli u neko prošlo vrijeme, u neke prošle dane.    

Vagun zadovoljstva i ponosa

      Posebno zadovoljstvo zlobinjarskom začudnom subotom iščitavalo se na licu bakarskog gradonačelnika, inače Zlobinjara Tomislava Klarića, kao i na licu direktorice TZ Grada Bakra Sonje Jelušić. Klarićeva jedna rečenica kazala nam je sve. Naime, prvi čovjek Grada Bakra pomalo zamišljeno kazao je – čini mi se, da ćemo morati poraditi na proširenju ovog doma.

   Andrej Baša, direktor Festivala Melodije Istre i Kvarnera nije krio zadovoljstvo gostovanjem na Zlobinu. Između brojnih pohvala izdvojit ćemo onu koja glasi – ovakvo nešto može samo Zlobin.

   Mirjana Bobuš, u ime mikovaca – Alenovih kolega zahvalila je publici na toplom prijemu, te obećala reprizu iduće godine. Nama je pak rekla da joj je srce kao avion jer je Zlobin dokazao da u ovom sluludom svijetu još ima zajedništva, topline i normalnih ljudi i sredina.

   A Alen Polić, mali sa Zlobina koji kud god kroči o svom rodnom Zlobinu priča, čija je sve ovo i bila ideja, samo je uzdahnuo i rekao – trudan san kod pas, ma zadovoljan i ponosan na svoj Zlobin. Hvala svima, neću nabrajat da koga ne pozabin. Ustvari, najbolje mi j reć – fala mikovcon ča su došli, KUD-imi, Krimjeksimi feštarimi, oštarije »Na Fili«, sen goston, fala svim udrugama koje djeluju na području Zlobina i mjesnom odboru, fala Gradu Bakru ča j pomogal i ča vavek pomore, i do neba fala mojen Zlobinu i Zlobinjaron.

Isti je počeo oko 15 sati kad se u mjesnom domu kulture na štandovima našlo sve ono po čemu su goranski i primorski kraj prepoznatljivi u cijelom svijetu. Posjetitelji su se mogli upoznati, a i kući ponijeti brojne gastro delicije specifične za razmeđu Gorskog kotara i Primorja kojom Zlobin već stoljećima caruje, kao i brojne, vrlo maštovite i zanimljive suvenire.   

Bježi kišo s prozora

– Bilo bi bolje da je ovaj dio današnjeg programa kao što je to prvotno i zamišljeno bio na otvorenom prostoru, jer to daje poseban štimung, no kiša je viša sila, pa je i ovako dobro, komentirali su brojni posjetitelji.

   Istovremeno se u crkvi sv. Ivana Krstitelja odvijao kulturno-umjetnički program uobličen u koncerte kulturno-umjetničkih društava s područja Primorja i Istre. Publici natiskanoj u jednu od najljepših crkvi našeg kraja predstavili su se KUD Žažara iz Zlobina, KUD Lanterna iz Kraljevice i ansambl riječkog Društva Ukrajinaca i Rusina »Kaljina«. U međuvremenu se i nebo smilovalo pa je program iz crkve preseljen na otvoreno, točnije »pod kostanj« kraj crkve. Tamo su članovi delničkog KUD-a izveli dijalektalnu humoresku »Saka vanjska, bolj je fanjska«, da bi se potom čitava svita uputila ka pučkoj šterni, onoj istoj na kojoj su nekad furmani pojili konje i odmarali od puta »raštimane kosti«.

Kako je to nekad bilo, i kakva je važnost tih šterni razasutih uz Karolinu i Lujzijanu, dvije ceste što su stanovništvu ovog kraja život značile u pogovoru začinjenom poviješću ispričali su Matija Glad, Fran Švob – Franina, Mirjana Pleše, Jadranka Ajvaz, predsjednica Udruge Praputnjarski težaki i težakinje, te sami mještani.

Nakon sata »povijesti« dirigentsku palicu preuzeli su Krimejski feštari pa uz zvuke harmonike i bubnjeva sve nazočne, a bilo ih je ohoho, poveli do mjesnog Doma kulture, u kojem je nastavljen večernji program. Zanimljiva i vesela bila je ta povorka što će ju Zlobin još dugo pamtiti, a Saša Čaušević zvan Pinelić, svima znani Krimejski feštar prokomentirao je:

   – Ovo more samo Zlobin. Bilo bi nan žal da smo ovo dogajanje propustili, ma kako mi pratimo se ča k vredno pratit va našemu kraju, ni nan se ro moglo dogodit. Ovdašnji ljudi su tako tepli, dobri, uslužni, takovo zajedništvo vlada da j to čudo. Ćutili smo se koda smo del njih, koda smo doma.   

Zlobinjarski MIKS

Kao da su doma osjećali su se i brojni mikovci, glavni akteri zlobinjarskog večernjeg događanja. Program nazvan »Zlobinjarski MIKS« bio je koloplet mikovskih kompozicija za čijim su zvucima pohrlili mnogi. Ne samo domaćini već i stanovnici okolnih mjesta, kako onih smještenih na primorskoj, tako i onih smještenih na goranskoj strani, jer nije mala stvar kad ti se u susjedstvu događa Festival Melodije Istre i Kvarnera.

Naguralo se u zlobinjarski dom duplo više ljudi od »dozvoljene kvote«, a ispred doma pred širom otvorenim prozorima i vratima ostalo je i dva puta više ljudi nego li ih je stalo unutra. Onima »nasredalanim« unutra nije smetla ni toplina, ni zagušljivost, ni propuh, a onima vani mizernih šesnaestak stupnjeva Celzija. Zlobin je, vjerovali ili ne istovremeno imao MIK i unutra, i vani, po čemu je postao specifičan mikovski domaćin.

A zlobinjarskom pozornicom propjevali su, stanovništvu ovog kraja, toliko dragi mikovski interpreti. Program je otvorila devetogodišnja Zlobinjarka, majušna Roma Ružić što je Hrvatsku predstavljala na u travnju održanom »Sanremo junior Festivalu«, potom su zapjevale mlade mikovske snage – Helena Brajković, Toni Markovski i Linda Gizdulić, nastavile one tek mrvicu starije – Katja Budimčić i Sabrina Hebiri, potom doajeni Duško Jeličić Dule, Mirjana Bobuš, Voljen Grbac, pa Vivien Galletta u solo izdanju i u dva dueta. Najprije s mlađahnim, ali talentiranim Antonijom Krištofićem, a onda s direktorom MIK-a Andrejom Bašom s kojim je otpjevala pjesmu »More je kako čovik«, prvonagrađenu od strane stručnog ocjenjivačkog suda na ovogodišnjem MIK-u.   

I vlak trubi MIK

A onda je nastao urnebes – mikrofona se dočepao Mario Lipovšek Battifiaca, pa je najprije s Mirjanom Bobuš otpjevao »Dobro jutro kraju primorski«, a potom između kompozicija »Prihajan doma« i »Del tebe« dogodovštinama s ovogodišnjeg Festivala Melodije Istre i Kvarnera do suza nasmijao i unutarnji, i vanjski parter.

Ako je netko pomislio da je ovo bio vrhunac večeri, pogriješio je, jer kao što je Zlobinjarski MIKS otvorila Zlobinjarka, i zatvorili su ga Zlobinjari. Najprije je Alen Polić, praćen ansamblom Kaljina publiku digao na noge pjesmom »Črna« s kojom je i pobijedio na ovogodišnjem MIK-u, a onda je čitavu večer zapečatio nastupom sa svojim Zlobinjarima, s VIS-om Jabuka. Alen, Zdenka, Dragica, Zvonko i Jurić s kompozicijom »Hajdemo draga«, »razvalili« su Zlobin.

Još dugo je mjestom odzvanjao pljesak, i povici odobravanja, čak je i prolazeći teretni vlak svojom sirenom pozdravio ovo nesvakidašnje događanje. Bio je to uistinu dan što će ga Zlobin, Zlobinjari i svi oni koji su bili dio njega doživotno pamtiti. Kako reče Mirjana Bobuš – da bi i k letu!