Nema koji tjedan da je u Zagrebu održano 12. prvenstvo Hrvatske u mješovitim kviz parovima. Igraju se, eto, kvizovi i tako, ne mora vazda biti ekipa velika i šarena, niti je nužno da jedan igrač sam juriša na kojekakve nagrade. U ovakvom je paru, ako ništa i ovako laički na prvu, romantičnije. A i puno je jasnije tko je tu što uprskao. Na prvenstvu je sudjelovalo 57 ekipa iz cijele zemlje, i mrvu šire od nje, što pak kazuje koliko je ovaj format kvizašima mio i drag. Titulu su osvojili Krešimir Sučević Međeral i Sara Librenjak taman da se popularni Krešo može pohvaliti kako je i opet prvak, a ne drugi k’o lani. Ali, ima ovo natjecanje i pobjednike u kategoriji koju malo koje natjecanje ima, ima pobjednike u kategoriji najboljeg bračnog para! Kvizaški bračni par koji je ove godine s Prvenstva Hrvatske kući odnio pokal zvan »Zlatna oklagija« je riječki i čine ga Maja Bulatović i Leo Kovač!

– Sve super, ali oklagija je toliko mala da ne možeš, slikovito rečeno, ni podragati s njom koga po leđima – šalimo se.

Šalimo se jer je stvarno mikroveličine taj pokal, ali ima to svoje zašto.

– Ima i velika »Zlatna oklagija«, ona prava, ali je kod Harisa Mujkića i Ljerke Karleuša Mujkić – smješka se Leo.

Lani je, naime, prvenstvo održano u Rijeci, u suradnji s Hrvatskim kviz savezom organizirala ga je riječka udruga za kviz RPK – Rijeka pub kviz, jedna od onih s najvećim stažem organiziranja kvizova u nas.

– Tad smo bili puno lošiji nego ovaj put, a i bilo je više parova, njih 80-ak. Igrali su, među ostalima, i Ljerka i Haris, bili najbolji bračni par i osvojili su Zlatnu oklagiju. Ta velika oklagija se prenosi s pobjednika na pobjednika, pa je još kod njih – objašnjava Leo.

KVIZAŠKA VJERNOST

Eto sitnog organizacijskog propusta, velika oklagija nije stigla do Zagreba.

– Zato smo dobili malu u trajno vlasništvo – veli Leo.

Foto Matea Jurčić

– A Haris i Ljerka su nam obećali svečanu primopredaju – smije se Maja.

Jasno je novinaru u startu da i nema puno bračnih parova, odnosno životno-partnerskih parova, što se natječu među mješovitim parovima.

– Nama je ovo prva godina da smo bračni par, ali kako dugo godina živimo zajedno, lani smo se također kvalificirali za tu nagradu – veli Maja.

E da, dugo zajedno….

– Pa dok Krešo traži partnericu s kojom će do zlata, vas dvoje idete s tim da možda pobijediti i nećete, ali ćete se sutra jedno uz drugo probuditi. Grda situacija!? Ili nije!? – pitamo.

Smije se Maja i na ovo, a onda ode u (ne)očekivanom pravcu.

– Leo je jako dobar kvizaš, jako dobre rezultate postiže i on bi sigurno mogao naći para koji će ga bolje dopuniti znanjem nego li ja. Međutim, ovo je kviz koji mi je baš drag i ne dam mu da nađe drugu ekipu (smijeh). Ali, čak i kada su nekakva druga prvenstva, ekipna recimo, kada se zna formirati supergrupa iz Rijeke i kada neki bolji kvizaši zaigraju zajedno bez obzira na ekipe s kojima inače igraju, mi najčešće to ne radimo i igramo u svojoj ekipi pa što bude – ističe Maja.

Vjerni su oni i jedno drugom i svojim ekipama. Makar, priznat će Maja da Leo nije mogao nazočiti ovogodišnjem ekipnom prvenstvu države, pa je zaigrala u čisto ženskoj riječkoj ekipi. I bile su one najbolja ženska ekipa.

– Ekipa ŠtRige, s velikim R – kazuju uglas.

– Zašto veliko R – brzopleto će novinar.

– Ri, Rijeka – smije se Maja.

Očito Rijeka ima tradiciju igranja kvizova i dobre kviz igrače. Što to u Rijeci ima da je tome tako!?

– Mislim da je to zajedništvo – na to će Maja.

Podsjeća na to kako se Rijeka pub kviz tradicionalno održava svake nedjelje, ističe kako su to kvizovi koje svaki put netko drugi sastavlja.

– Nije neka špranca, nije franšiza, kvizovi su jako šareni, pokušavamo uvesti puno noviteta. Kroz to smo izgradili jednu malu zajednicu, i neke Nove godine smo zajedno slavili, jer to su ljudi s kojima već desetak godina provodimo svaku nedjelju. Zapravo, češće se vidim s tim ljudima nego s nekim bliskim prijateljima – kazuje Maja.

ZAJEDNIČKI HOBI

Jednostavno je, dodaje, zabavno.

– Deset godina tako, a mladi ste ljudi. Pa s koliko godina je to vaše kvizaštvo počelo – pitamo.

Zastali malo i oni prije nego su 2014. spomenuli kao početak svojih odlazaka na kviz. Godina im je tada tek koja preko 20, imaju svako svoje ekipe. Za priču je zgodno spomenuti i da su išli u istu srednju školu i da s Leom na kvizu dan danas igraju ljudi iz njegova razreda.

– Kako smo postali cura i dečko, tako smo počeli skupa igrati. Jednostavno imate zajednički hobi. I to je to, to je dio naše veze od početka – kaže Maja.

– Znači, u neku ruku vas je kviz spojio. Ili vam je održao vezu na životu!? – velimo.

– Da, tako nekako, doveo nam vezu do braka. To bi bilo točno to. Znali smo se mi od prije, tako da kviz tu nije odigrao preveliku ulogu, ali se potrefilo da smo ušli u vezu i krenuli kvizirat istovremeno – kazuje Leo.

Godina je 2015. kada su krenuli zajedno u sve. I ona prva kvizaška igra je bila posve ok, reći će. Spojio ih je interes, želja da znaju više.

– I kad sam bila mala, samo sam sanjala da se prijavim u Najslabiju kariku (smijeh) – priznaje Maja.

– Znači, ima žala za nekim prošlim formatima – pitamo.

– I meni je žao što nisam probao Najslabiju kariku jer zvuči zabavno. Nisam probao ni Šifru, ni Sve u sedam….- sjetno će Leo.

Zato u Potjeru više ne mogu, ni Maja ni Leo.

– To smo dobili oboje. Leu je to uspjelo iz drugog pokušaja, a ja sam morala dolaziti četiri puta – smješka se Maja.

I bome su posve lijepe novce osvojili, Maja 52.500, a Leo 45.000. Leo pritom hvali Hanu Vlahov, djevojku iz Zadra, koja je išla na višu od 100.000 kuna.

– Ja sam išao na srednju, na 20.000, jer se nisam taj dan osjećao baš hrabro. Trebao sam na višu. A kad već pričamo o Potjeri, u prvoj mojoj Potjeri sam imao jedanaest točnih odgovora na brzopotezna pitanja. Mislim da to nije rekord, ali je treći najbolji rezultat – sjeća se Leo.

– Je li to ono kada je Krešo izašao na ploči otvorenih usta – pita Maja.

– Dai to je onda postao meme na TikToku – dodaje Leo.

PROKLETA SISULJA

S obzirom na to da više u Potjeru i neće, učinilo se primjereno pitati tko im je od lovaca najdraži.

– Po znanju meni je Krešo najdraži, lijepo ga je gledati kako igra. Kao televizijska osoba, Dean je najbolji, a kao osoba Morana. Moranu najbolje i znam jer obično igra parove s Nikolom Lazićem, vjerojatno najboljim kvizašem u Rijeci – kaže Leo.

Elem, riješili su oni »potjeru« uspješno, no ako je ikada brak bio u krizi, onda je to, velimo, zbog Milijunaša.

– Ta prokleta sisulja – velimo, dok krajičkom oka gledamo put Lea.

– Nikada zaboravit’ sisulju, smije se Leo.

E da, pitanje za 18.000 eura, ono »znate li tko je vlasnik sisulje«. Nije znao, pa je kući pošao s 5.000 eura.

– Mogao sam odustati na tom pitanju … – krene Leo.

– Nisi! Tek tad bih se ljutila da si odustao – u riječ mu skoči Maja.

Foto Matea Jurčić

– Cijelo mi je vrijeme bilo na pameti to što sam u Potjeri otišao na neku sigurniju varijantu, na srednju, ne na višu. Sada, da opet idem igrati, išao bih svaki put na višu zato jer bih igrao dulje, jer mi se igra. Tad sam samo htio osvojiti Potjeru – iskreno će Leo.

Maja je zato na Milijunašu osvojila 18.000 eura. A što se tiče taktike, išli su oni s računicom da im jeako dođu do 12. pitanjamakar bubnut’ odgovor. No, vratimo se mi ovom prvenstvu mješovitih parova. Ono malo pitanja što ih je novinar vidio posve lijepo otkrivaju da su pitanja bila užasno teška. Slažu se s tim i Maja i Leo, kažu završili su na mjestu kojim su jako zadovoljni. Štoviše, kazat će da bi oni bili zadovoljni svakim plasmanom do 20. mjesta, da im se to čini realnim.

– Koliko vam u toj bitki mješovitih parova pomaže činjenica da ste deset godina u braku – pitamo.

– Odmaže – na to će sa smiješkom Leo.

– Nismo ni godinu dana u braku, skupa smo 11, u braku skoro godina – ispravlja nas Maja.

– Bit će da imate svoje neke mote, k’o da trešetu igrate – cimamo ih.

– Mislim da pomaže što se znamo dobro. Naučili smo puno komunicirati. Naša ekipa Rijeka pub kviz je ona koja ne pušta, svatko kaže neku ideju makar bila i glupa jer to može drugog asocirati na nešto. Samo ne odustajati, štogod da je – savjetuje Maja.

Nije za igru u paru loše ni to što tu ipak svatko ima neko svoje omiljeno područje. Maja tako voli lifestyle, dok Leo jako dobro pokriva geografiju, medicinu, prirodu. Samo, kako se uopće pripremaju za kvizove, kako »beru« iz okoline znanje?

– Ako me nešto zanima, guglam pa pročitam. Ili 90 posto toga naučim radeći kvizove – kaže Leo.

– Ja drugačije funkcioniram, manje sastavljam kvizove i svačim se nečim bavim taman da ne sjednem nikada da bih nešto proučila, već većinu toga dobijem iz narativnog dijela, iz filma, serije ili neke knjige koju čitam – kazuje Maja.

Pitanje da nemaju slučajno neke svoje male knjižice u koje bilježe kojekakva pitanja i odgovore samo se nametnulo.

– Ima Maja – kaže Leo.

– Ja pišem na kvizovima. Mislim da ću jednog dana pročitati sve te zapise, ali vjerojatno neću (smijeh) – priznaje Maja.

RPK NEDJELJA

Nisu njih dvoje od onih koji se samo kvizovima bave. Maja je profesorica engleskog jezika, Leo patolog i citolog.

– Nama svima iz udruge je kviz hobi i zabava. Kviz igramo da se međusobno natječemo, baš igramo iz gušta prema kvizu – ističe Leo.

S druge pak strane, vele i oni kako se kvizaška scena, ona u Rijeci, u zadnje tri četiri godine jako promijenila. Dogodilo se ono što se u Zagrebu već i dogodilo: scena je eksplodirala, kvizovi su postali komercijalni i franšizni. Reći će Maja da su zagrebačke franšize preuzele puno toga, a kako su velike, privlače puno sponzora i nagrada i onih koji bi sudjelovali. No, ponovit će oni i opet, njihova RPK nedjelja svemu odolijeva i traje i dalje na radost svoje kvizaške obitelji.

Maja je, k’o što rekosmo, profesorica i radi i u osnovnoj i u srednjoj školi. Njeni sedmaši su, kaže, jako otvoreni i veseli glede njenih kvizaških nastupa. Srednjoškolci se drže mrvu rezerviranije, no sve u startu najviše zanima koliko se novca osvojilo i što se s novcem napravilo.

– Dakle, što ste s novcem učinili – pitamo i mi.

– Potrošili ga. Putovali smo – k’o iz topa će Maja.

Vole putovati. Odnosno, reći će Maja kako Leo to voli više pa je i nju navukao.

– Leo napravi povijesno-geografski itinerar, a ja onda istražim koju hranu treba isprobati – smije se Maja.

Nešto »sitno« putovanja je ostalo za odraditi, nekih koji traže neku novu Potjeru.

– Bit će to Japan vjerojatno – kaže Leo.

– Australija moja nesuđena – veli pak Maja.

A da, Australija. Onaj novac posve pristojan što su ga osvojili u Potjeri trebao je biti na to putovanje potrošen. Imali su oni već gotov plan, samo su im vize falile. Leo ju je dobio odmah, a Maja ju je čekala da nitko ne zna zašto. Na koncu su odabrali drugu destinaciju, jer ona je viza stigla tri dana prije leta.

– Otišli smo na put Kuba – Meksiko – Kanada. Još smo u Kanadi preko kviz saveza stupili u kontakt s Aljošom Jurinićem, uspješnim pijanistom i strastvenim kvizašem, pa smo s njim igrali u Torontu – smije se Maja.

– I kako ste tamo prošli – zanima nas.

– Loše (smijeh) – priznaje Maja.

– Ne znam zašto, ali kvizovi izvan Hrvatske su katastrofa, loše napravljeni – kritičan je Leo.

Igrali su oni u Engleskoj, Irskoj, recimo, pa se svaki put uvjerili da su u nas kvizovi znatno profesionalnije, ozbiljnije napravljeni.

– A i kad igrate u stranoj državi, kviz je to koji je u pravilu namijenjen lokalcima, pun lokalnih tema. To je nas zeznulo i u Škotskoj, i u Irskoj, i u Engleskoj, i u Kanadi. S druge pak strane, ako vani igrate kviz namijenjen studentima ili turistima, u njemu je puno, puno pop kulture. Tako smo u Gruziji naletjeli na set od 20 pitanja vezanih isključivo uz seriju Prijatelji – priča Maja.

Pohvalit će zato Leo kviz što su ga igrali u Valenciji, dobra pitanja i prezentaciju, a bome i činjenicu da su domaćini bili sretni kad im je suprotstavio mišljenje glede nekih nejasnoća. No, ako nešto treba izdvojiti neke to bude ipak Gvatemala u koju je Leo otišao simpozija radi. Tamo je hrvatska ekipa, on i njegova obitelj, vodila do zadnjeg seta pitanja a onda ih je dotukla američka glazba.

– Nismo dobili jer nije bilo Maje – dodaje Leo.

– Hvalite se bome, ma vidjet ću vas ja nakon deset godina braka – šalimo se.

VJENČANJE U VEGASU

A opet posve je izgledno da će i tad njih dvoje rado po kvizovima. Jer, kako kaže Leo, nema ništa ljepše nego izvlačenje informacija iz pete.

– Izvlačenja iz petnih žila nečeg što si negdje nekada čuo i ofrlje zapamtio. Obožavam to raditi – iskreno će Leo.

A koliko onda kviza ima u njihovom privatnom životu, za ručkom, večerom!?

– Puno. Previše – smije se Maja.

– I dokle mislite ovako!? Imaju li kvizaši rok trajanja – pitamo.

– Nemaju – rezolutno će Leo.

– Kviz je stalno u našem životu. Recimo, dok se vozimo onaj koji nije za volanom često čita pitanja nekog starog kviza. Uvijek je nešto – priznaje Maja.

Pred kraj nam ostade tek mrvu testirati Lea i to kao onog koji je onomad složio i kviz za turističke vodiče u kojem su sva pitanja bila vezana uz znamenitosti Kvarnera. Pitamo ga da nam na brzinu složi pitanje vezano uz nešto što bi trebalo posjetiti.

– Hm… Koji kvart Rijeka dijeli ime s najvišim vrhom Učke – smisliše njih dvoje u čas pitanje.

Ooo, kako stade mozak u sedme sile. A autori pitanja se smijulje.

– Vojak – otkrivaju.

Vojak! Tko se toga ne bi sjetio. Nego, što onda čini dobrog kvizaša, kvizaša vrijednog oklagije!?

– Neodustajanje i strast, strast da ideš svaki tjedan, da se trudiš. Ne čini dobrog kvizaša to da sjediš doma i štrebaš, već to da upotrijebiš znanje koje si posvuda pokupio baš kao i volja da se surađuje s drugima – jasno će Maja.

A što čini dobrog sastavljača kviz pitanja?

– To da si u toku s događajima, da znaš postavit pitanje tako da ga se i zaobilaznim putem može riješiti, da uz teško pitanje ide neki hint – objašnjava Leo.

Eto ga. Ma nije kraj!

– Zaboravili smo kazati da smo se na jednom od putovanja financiranih od kvizova i vjenčali. U Vegasu – smije se Maja.

– Pa je li to uopće legalno? – pitamo.

– Je, riješili smo papire. I nije nas vjenčao Elvis, makar svi za to pitaju. Kakvi smo mi, takvo nam je bilo vjenčanje – veselo će Maja.

A kažu da su kvizaši geekovi neki. Kako krivo.

SVI NA »POTJERU«

Majine učenike ponajviše interesiraju televizijski kvizovi. I ima ona za njih savjet, da čim napune 18 godina krenu put kvizova.

– Tada imate najšire znanje, pogotovo gimnazijalci, znanje koje vam je friško. I bit ćete brzi, zapravo bit ćete najbolji. E tad odite na Potjeru – poručuje Maja.

– Je li to znači da za stariji svijet, poput ovog što vas intervjuira, kviza više nema – prepadosmo se.

– Ne, svatko bi trebao ići pogotovo na Potjeru. Ja bih je svakog dana igrala iz čistog gušta – na to će Maja.

HUMANITARCI U BAČVI

Već tri godine Leo sastavlja pitanje za kviz humanitarnog karaktera.

– U pubu Bačva svaki drugi utorak organiziram humanitarni pub kviz. Ove godine skupljamo novce za Košarkaški klub osoba s invaliditetom Kostrena. Sva kotizacija ekipa ide k njima – otkriva Leo.

Ne krije on da je jako ponosan na to što radi, on i prije svega voditelj Bačve Daniel Črnac. Skupljala su se tu sredstva i za Udruge »Koga briga« i »Moje mjesto pod suncem«.

– Kviz je lagan, može ga bilo tko igrati, pristupačan svima, napravljen tako da privuče što više ljudi. I odaziv je dobar – kaže Leo.

CRÈME DE LA CRÈME

Kad se sve zbroji i oduzme, nema se što nego vjerovati Maji koja kaže da je zadarski Memorijal Mirka Miočića »crème de la crème« hrvatskog kvizaštva.

– Tri su to dana jako dobrih kvizova, premda su nekad i jako teški. Profesionalno sve napravljeno, od organizacije do vizualnog identiteta. Mi tamo odemo sa svojom ekipom kao na neki svoj mali team building. Za mitinga se održe i tri, četiri pojedinačna, tematska kviza. Tri dana kviziranja na jesen u Zadru i konkurencija za koju bih rekla da je najjača – kaže Maja.

– A dođu i ljudi iz inozemstva. Ove godine je bilo i nekoliko Nizozemaca, čak i jedan Indijac – ističe Leo.