S razvijenom mrežom satelita, radarskim postajama i flotom najsuvremenijih borbenih zrakoplova poput F-22 i F-35 koji su neprestano u stanju pripravnosti, američki NORAD, odnosno Sjevernoameričko zapovjedništvo obrane zračnog prostora već godinama čuva SAD i Kanadu od eventualnog nuklearnog udara iz Rusije, posebice od raketa koje bi mogle doletjeti preko Sjevernog pola.

No već punih 70 godina NORAD čuva još nešto, podjednako bitno, ako ne i bitnije. Čuva vjeru milijuna djece diljem svijeta u Djeda Božićnjaka. Svakoga Badnjaka u posljednjih sedam desetljeća NORAD pokreće svoj Santa Tracker sustav kojim, iz minute u minutu, obavještava svjetsku javnost gdje se Djed Božićnjak u tom trenutku nalazi i kada ga djeca mogu očekivati u svom susjedstvu.

Tiskarska pogreška

Sve je počelo 1955. u vrijeme Božića, potpuno slučajno, a svemu je kumovala jedna obična tiskarska greška. Naime, poznata robna kuća Sears objavila je oglas u kojemu je pozivala djecu da telefonom nazovu Djeda Božićnjaka i to na broj telefona ME2-6681.

Na tome su broju bili agenti robne kuće spremni zaprimiti pozive i nagovoriti djecu da od roditelja zatraže skupe darove. No, u dnevnom listu The Gazzete koji se tiska u Colorado Springsu, načinili su »malu grešku« i pogrešno otisnuli jednu znamenku.

Igrom slučaja, taj pogrešno otisnuti broj bio je broj izravnog telefona koji je stajao na stolu pukovnika Harryja Shoupa, tadašnjeg zapovjednika CONAD-a, odsjeka NORAD-a za područje savezne države Colorado.

– Kada mi je prvi put zazvonio telefon, javila mi se neka djevojčica i pitala me jesam li ja Djed Božićnjak. Prvo sam bio otresit, mislio sam da se netko šali sa mnom, ali nakon desetak sekundi sam shvatio kako djevojčica stvarno misli da razgovara s debelim starčićem u crvenoj odori koji će joj donijeti darove.

Prihvatio sam igru, i malo se s njom ispričao. Poklopio je slušalicu, ali tada je telefon ponovo zazvonio. I potom ponovo… Jednostavno, pozivi su krenuli u desetinama, i svi su tražili Djeda Božićnjaka, ispričao je kasnije pukovnik Shoup procjenjujući kako je u nekoliko dana primio najmanje dvije stotine poziva, a svaki je od njih bio odgovoren.

Kako je bila riječ o službenom telefonu zapovjednika obrane zračnog prostora, nije bilo ni teoretske šanse da se poziv ignorira. Jer mogao je u pitanju biti i poziv koji poziva na uzbunu zbog raketnog ili nuklearnog udara, a ne samo poziv nekog klinca koji Djeda Božićnjaka uvjerava kako je cijele godine bio dobar i kako zaslužuje fin i skupocjen poklon.

Odlična ideja

Dan prije Božića, kada su se pozivi već uvelike slijevali na Shoupov telefon, kojega je sada »opsluživao« ađutant, jedan od Shoupovih zamjenika stavio je na ploču kojom se prate neidentificirane letjelice veliki crtež Djeda Božićnjaka. I to je Shoupu dalo ideju.

Napraviti će od svega dobru priču i dodatno podići ugled CONAD-a u javnosti. Istoga trenutka pozvao je svog časnika za odnose s javnošću i naložio mu da odmah obznani medijima kako će »CONAD, vojska, mornarica i zračne snage marinaca pratiti i čuvati Djeda Božićnjaka na saonicama tijekom cijelog njegovog puta, kako bi spriječili mogući napad od onih koji ne vjeruju u Božić«. Doslovan tekst priopćenja.

Te je godine sve završilo kao niz tekstova u nacionalnim novinama, ali sljedeće, 1956., stvar je doslovno eksplodirala. Već početkom prosinca Associated Press i UPI, tada dvije vodeće novinske agencije zatražile su od CONAD-a najavu hoće li i ove godine čuvati Djeda Božićnjaka od »crvene opasnosti«, na što je Shoup spremno poručio kako će izvršiti svoju dužnost.

I ne samo to. CONAD će svakih sat vremena slati priopćenja gdje se u tome trenutku Djed Božićnjak nalazi, kako protječe put, te je li bilo kakvih problema tijekom prolaska pojedinih dionica.

I to je otvorilo svojevrsnu oluju. Priopćenja CONAD-a prenošena su na radijskim postajama istog trenutka kada bi bila objavljena, na televizijskim postajama djedičin put bio je praćen u okviru vremenske prognoze, novine su dan prije tiskale posebne karte po kojima su čitatelji mogli pratiti put Djeda Božićnjaka od Sjevernog pola do pojedinih dijelova SAD-a.

Kada je NORAD, kojemu je Shoup i njegov CONAD podređen, vidio kolika je pažnja javnosti i kako je to, u stvari, odlična priča koja diže ugled i simpatije vojske, preuzeli su stvar na sebe i digli sve na višu razinu.

Otvoreno je nekoliko telefonskih linija na kojima su djeca mogla svakoga trenutka doznati trenutno stanje debelog djedice, njegovu lokaciju i predviđeno vrijeme dolaska do njihova grada.

Ujedno, malo su i »začinili« priču pa je NORAD u jednom trenutku poručio kako je Djed Božićnjak imao prinudno slijetanje na led zaljeva Hudson, gdje je RCAF, odnosno kanadsko ratno zrakoplovstvo, poslao presretač kako bi provjerio situaciju.

Zatekli su Djeda Božićnjaka kako zavojem omata nogu svoga jelena Dancera, pomogli mu u pružanju prve pomoći i ubrzo ga ispratili na daljnji put…

Apsolutni prioritet

Ova tradicija praćenja i čuvanja Djeda Božićnjaka održala se do danas, i niti jedne godine nije preskočena. Nisu ju zaustavili na ratovi, krize, održavana je u vrijeme epidemije COVID-19, čak i u vrijeme blokade američkog proračuna kada vojno osoblje nije primalo plaću i bilo je ograničeno samo na najnužnije poslove.

Jer Djed Božićnjak u vrijeme Božića je apsolutni prioritet. I sve je danas, u vrijeme interneta, puno razvijenije i pristupačnije nego prije. NORAD je 2007. godine otvorio internetsku stranicu NORADSanta.org na kojoj se može pratiti putovanje Djeda Božićnjaka diljem svijeta, a kako za njega ne vrijede zakoni fizike, on u 24 sata, odnosno tijekom Badnjaka uspije obići svaki djelić zemaljske kugle.

I sve je to vidljivo na NORAD-ovoj aplikaciji. Naravno, tijekom svih ovih godina otvoren je i cijeli niz telefonskih linija kojima djeca mogu nazvati »čuvare Djeda Božićnjaka« kako bi provjerili trenutnu situaciju.

Svakoga Badnjaka oko 1.500 volontera, pripadnika američke i kanadske vojske, ali i poznatih Amerikanaca odgovara na upite djece koji doslovno pristižu telefonom diljem svijeta.

I upiti, kao ni odgovori, nisu isključivo na engleskom jeziku, već se pozivi ne-engleskih govornika preusmjeravaju volonterima koji govore jezikom pozivatelja. U prosjeku, svaki volonter zaprimi oko 40 poziva na sat, a samo tijekom Badnjaka 2014. ukupno je primljeno preko 100.000 telefonskih poziva od klinaca diljem svijeta.

Broj e-mailova, koji svaki dobije odgovor, također se broji u stotinama tisuća, a na Badnjak te godine NORAD-ova internetska stranica posjećena je gotovo 20 milijuna puta u manje od 24 sata.

Naravno, cijeli ovaj projekt ima i svoje stranice na društvenim mrežama, od X-a do Facebooka, a klinci nikada ne znaju tko će im se na telefon javiti. Jer može to biti neki anonimni kanadski ili američki vojnik, a može biti i, recimo tadašnja prva dama SAD-a Michelle Obama koja je volontirala za telefonom 2016. godine.

Ovako obimna operacija bez sumnje je skupa, no u posljednjih tridesetak godina to ne plaćaju ni američki ni kanadski porezni obveznici. NORAD-ovo praćenje Djeda Božićnjaka sada se financira isključivo donacijama velikih tvrtki koje ovo vide kao priliku za dobru reklamu i svoj doprinos djeci diljem svijeta, a od nedavno u cijelu se priču uključila i NASA koja »djedicu prati iz svemira«.

Božićno izbacivanje

NORAD-ov »Santa tracker« svakako je najpoznatiji božićni projekt, no ne i jedini. Tu je i operacija »Božićno izbacivanje«, tradicija koja je počela 1952., i to kao trenažna misija američkog ratnog zrakoplovstva.

Tada su, kao vježba gađanja padobraniskih tereta, nad nekoliko otoka Micronezije izbačeni sanduci u kojima se nalazila humanitarna pomoć za stanovnike ovih udaljenih, zaboravljenih otoka u središtu Tihog oceana.

Ovakva vježba nastavljena je svake godine u vrijeme Božića, jer američko ratno zrakoplovstvo s tim dobiva odličan publicitet, a ujedno se piloti i osoblje zrakoplova uvježbavaju u preciznoj zračnoj dostavi paketa padobranima, što je neophodno u ratnim operacijama pri opskrbi postrojbi na tlu koje se bore na teško pristupačnim terenima.

Svaki sanduk koji se izbacuje iz zrakoplova C-130 težak je oko 180 kilograma, a u njemu se nalaze ribarske mreže, konzerve s hranom, odjeća, školski pribor i naravno, igračke i slatkiši za djecu.

Sve ovo sakuplja se kao donacija tvrtki iz regije, a operacija »Božićno izbacivanje« sada se provodi nad čak 56 otoka Mikronezije. Ova operacija »dobila« je 2020. i svoj igrani film, romantičnu komediju pod nazivom »Christmas drop« koji se može pogledati na Netflixu.