Riječki metalci Speedclaw posljednjih mjeseci podižu prašinu na domaćoj i međunarodnoj metal sceni. Njihov debitantski album »Stardust« objavljen je u studenom 2025. godine i već je postao jedna od najznačajnijih heavy/speed metal uspješnica s ovih prostora.

Bend postoji od 2015. godine i čine ga Silvano Ćosić (vokal, bas), Luka Hrelja i Luka Jurišić (gitare) te Dorian Perušić (bubnjevi), a svojim zvukom spaja sirovu energiju old school metala s brzim rifovima i dinamikom sedamdesetih i osamdesetih.

Album »Stardust« je osvojio nagradu Ri Rock Kipić za Album godine 2025. na 47. Ri Rock Festivalu, što je potvrdilo Speedclaw kao jednu od zanimljivijih riječkih metal priča današnjice. O svemu tome razgovarali smo s Lukom Jurišićem.

Foto: Sanja Prodan

Konceptualni dio albuma

Album »Stardust« osvojio je nagradu Album godine na Ri Rock Festivalu. Kako ste reagirali kad ste čuli da ste osvojili tu nagradu?

– Bili smo iznenađeni kada smo čuli da je naš album izabran kao album godine. Konkurencija je zaista bila jako velika, i kako smo bili nominirani u nekoliko kategorija, nismo očekivali da ćemo dobiti baš ovu nagradu. Očekivali smo da ćemo možda dobiti nagradu za najbolji spot ili naslovnicu albuma s obzirom na to da je ekipa koja je zaslužna za te radove (Lumiere production za spot i Velio Josto za naslovnicu) stvarno odradila vrhunski posao.

Možete li nam otkriti detalje o konceptu novog albuma i značenje sekvence »Night Side«?

– Cijela ta priča vezana uz konceptualni dio albuma je zapravo odraz naših vlastitih iskustava. Pisanje pjesama za album započeli smo još 2018. godine, a zadnju stvar smo dovršili pred možda koju godinu. Kako smo se mijenjali tijekom sveg tog vremena, mijenjale su se i pjesme, pa je bilo logično da sastavimo nekoliko tih pjesama u nekakav poredak koji predstavlja naš put kroz sva sranja na koja smo nailazili putem (kao što je, naprimjer, razdoblje korone). Mislim da nema potrebe ulaziti u detalje, već bih radije prepustio slušatelju da sam otkrije, odnosno, pronađe značaj u tome.

Gdje pronalazite inspiraciju za tekstove i teme svojih pjesama?

– Kako sam naznačio u prijašnjem odgovoru, inspiraciju uvijek pronalazimo u vlastitim životima. Svrha benda uvijek je bila da svojim pjesmama i nastupima zabilježimo taj trenutak u vremenu. Nikada nismo pokušavali biti jedinstveni samo da bismo to bili. Zapravo, uvijek smo htjeli biti iskreni i to je glavni pokretač inspiracije za nas.

Čast je nastupiti na Ri Rocku

Kakav je bio vaš proces pisanja i aranžiranja pjesama na ovom albumu? Kakvo je pak bilo snimanje i suradnja s producentom Matejem Zecom i miks/mastering s Olofom Wikstrandom?

– Proces pisanja je bio stvarno svakakav. Ovisno o pjesmi, situaciji, katkad je sve išlo jako glatko i brzo, ali ponekad je bio problem pretočiti misli u djela. To je nešto što se ne može predvidjeti i svaka pjesma je, u tom smislu, jedinstveni proces. Snimanje i aranžiranje događalo se u isto vrijeme, ali definitivno je puno lakše nešto snimiti, nego napraviti aranžman, barem iz mog iskustva. Kod Zeca smo snimali samo bubanj, ali s njime je uvijek zadovoljstvo raditi. Olof je legenda u ovom stilu metala koji mi sviramo i odmah je znao što želimo. Jako puno znači kada ljudi s kojima radiš razumiju vajb, a Zec i Olof su to dokazali na ovom albumu.

Što za vas, kao riječki bend, znači lokalna glazbena scena?

– Naš prvi nastup bio je na humanitarnom koncertu kod Ekonomske škole, a na Ri Rock Festivalu smo nastupali nekoliko puta, s time da smo zadnjim nastupom osvojili prvo mjesto. Samo nastupati na Ri Rocku je velika čast, a osvojiti prvo mjesto (još dok se festival održavao u starom, natjecateljskom formatu) je nešto na što smo iznimno ponosni. Riječka scena ima nevjerojatnu povijest. Jako smo ponosni što možemo biti dio te scene i pridonijeti njenom očuvanju. Ja sam odrastao gledajući filmove o sceni kakva je nekada i oduvijek sam slušao riječki punk. To je uvijek u meni budilo nekakav osjećaj pripadnosti i bunta.

Koji su vaši najveći glazbeni uzori i kako su utjecali na vaš zvuk?

– Kada smo se sastali kao bend, u điru je bio NWOBHM, odnosno, novi val britanskog heavy metala. Bendovi poput ranih Judasa, Maidena, Motorheada i Saxona su samo neki bendovi tog vala koje smo intenzivno slušali. Teško je reći što na naš utječe sada. To se stalno mijenja.

Posvećujemo se svirkama

Više ste puta nastupali i izvan Hrvatske. Kako uspoređujete domaću publiku s onom u inozemstvu?

– Više smo nastupali vani nego doma. Publika je svugdje drukčija. Ne treba generalizirati. Kada bismo svirali negdje gdje ekipa sluša tu muziku koju sviramo, atmosfera bi bila odlična. Negdje bolja, negdje malo manje. Nama je uvijek bilo najvažnije da se dobro provedemo i da uživamo u tome što radimo.

Imate li već u planu novi materijal ili eventualnu turneju?

– Zasad ne radimo na novim pjesmama. Na ovaj album smo potrošili puno energije i sada kada je ta priča napokon gotova, plan je posvetiti se svirci.