»Bečka škola« – projekt Stjepana Perića i Daniela Kušana zabavlja korisnike društvenih mreža. Ne prođe mnogo »skrola«, »šera« ili »lajka« da se skeč »Bečke škole« ne prikaže na popularnim društvenim mrežama.

Skečevi plijene originalnošću ideje, izvedbom likova i retro-ravnateljem Eugenom Oktavijanom Mohorovičićem Katančićem kojeg utjelovljuje Stjepan Perić.

Radnja serije odvija se u školi u fiktivnom mjestu Veselišću, a protagonist Mohorovičić Katančić stari je Zagrepčanin koji ima zadatak modernizirati školu koju vodi. Serija se svrstava u žanr »mockumentary« ili lažni dokumentarac, a uz osebujnog ravnatelja upoznajemo i druge likove koji čine školsku svakodnevicu.

O svemu razgovaramo sa Stjepanom Perićem.

Ravnatelj Eugen sve drži pod kontrolom, Foto: Press

Velika gledanost

Stjepane, videoisječci projekta »Bečka škola« gledani su na društvenim mrežama, a u njima se ponajviše ističe vaš lik Eugen Oktavijan Mohorovičić Katančić. Odakle ideja za taj projekt te što njime želite poručiti?

– Ideju za projekt već dulje vrijeme razvijamo redatelj Daniel Kušan i ja. Nisam siguran da naš projekt skriva neku dublju poruku koja se ne može iščitati pukim gledanjem videa. Želja nam je razveseliti i nasmijati publiku.

»Bečku školu« osmislili ste s redateljem Danielom Kušanom. Koliko ste radili na ideji, razradi i zašto ste baš formu skečeva na društvenim mrežama odabrali kako biste projekt plasirali u javnost?

– Radimo na scenariju i drugim aspektima razvoja dulje od dvije godine, a onda smo zaključili, prije nego nastavimo s daljnjim razvojem, da je idealan trenutak da osjetimo kako publika diše. Društvene mreže smo odabrali jer uz njih možemo vidjeti direktnu, neposrednu reakciju. Koji su videi gledaniji, na koje fore publika bolje reagira, što je prošlo neprimjetno… Tu su i razne statistike i naravno – komentari naše publike.

Budući da je »Bečka škola« na društvenim mrežama, onda su i, kao što se rekli, reakcije javnosti neposrednije negoli u tradicionalnim medijima. Kakve ste reakcije polučili i jesu li one očekivane?

– Točno tako. Reakcije su sjajne, gledanost velika. Meni je i dobar pokazatelj koliko mi se puno ljudi privatno javilo, sami od sebe, da pohvale projekt. Možda će zvučati neskromno, ali očekivao sam da će reakcije biti takve jer vjerujem u projekt. Gotovo svaki korak našeg rada bio je točno onakav kakav smatramo da bi trebao biti kada se radi komedija. Sada moramo nastaviti istim stopama.

Draško Zidar je domar Franjo, Foto: Press

Eugen je teški klasičar

Kako ste gradili lik i karakter ravnatelja Eugena? Bi li se Stjepan i Eugen družili u slobodno vrijeme?

– Kao i svaki dobar lik, odnosno karakter – i Eugen je višeslojan, s puno detalja, na njemu sam radio dugo i kamo sreće kad bih toliko vremena i slobode imao za svaku svoju ulogu. Ne bih se aktivno družio s Eugenom, ali bih rado s njim popio piće. Veseo je čovjek, kulturan i obrazovan.

Koliko je serija društveni komentar na povijesne prijepore u našem društvu ili na školski sustav koji iznova donosi promjene koje na koncu poluče malo toga efikasnoga među učenicima?

– O tome koliko je društveni komentar neka drugi razmišljaju. Društveni komentar nam nije u prvom, ni u petom planu. Svakome je dano na razmišljanje i mislim da svatko izvodi zaključke iz svoje perspektive. Nama je Austro-Ugarska idealan poligon za humor koji je baziran na nostalgiji za nečim s čime glavni lik nema direktne veze. Nju smo izabrali između ostalog jer je arhitekturom i (donekle) duhom prisutna u Hrvatskoj, te nije kontroverzna i ne dijeli nas. Da je radnja u Splitu, Eugen bi možda bio zaljubljenik u Rimsko carstvo, i sigurno bi nekom današnjem Vizigotu to smetalo. Što se školstva tiče, nisam ekspert u tome, mi se jesmo posavjetovali s nekim kompetentnim ljudima, ali nama je škola samo poligon za komediju. Radno mjesto. Odrasli su glavni likovi, ne djeca. Škola je zahvalna lokacija jer svi prolazimo kroz nju.

Govoreći o tome te o karakteru vašeg lika Eugena, za nekoliko mjeseci u Beču se održava Eurosong. Prati li Eugen Mohorovičić Pjesmu Eurovizije te kakav bi on Eurosong organizirao u »svom« Beču?

– Eugen je teški klasičar, pogotovo što se glazbe tiče. Mislim da je njemu to sve preotkačeno, a da ga zapadne bilo što organizirati u Beču, trema bi ga potpuno pojela…, pa tako i Eurosong.

Borko Perić (lijevo) igra školskog pedagoga Robina, Foto: Press

Srednja škola u Pregradi

Skečevi su snimani u Srednjoj školi u Pregradi. Kako opisujete suradnju sa školom u Pregradi i jeste li lako uspjeli dogovorili suradnju, je li bilo kakvih birokratskih prepreka budući da se radi o stvarnoj školi?

– Nismo imali nikakvih problema, dapače. Srednja škola u Pregradi ima predivnu ravnateljicu – dr. sc. Vilmicu Kapac, vrijedne zaposlenike i prekrasnu djecu. O toj školi i našem iskustvu i suradnji tamo, mogu govoriti samo u superlativima, sa željom da se ta suradnja uskoro nastavi.

Kakav je feedback od učenika škole u Pregradi?

– Učenici su odmah uskočili u igru s nama, mislim da su uživali, a koliko su uvjerljivi i dobri bili, svjedoče naši videi. Ovom ih prilikom pozdravljam i još jednom zahvaljujem na pomoći.

Uz vas, u seriji igraju Ksenija Pajić, Borko Perić, Hrvoje Kečkeš i Draško Zidar. Kako ste odabrali tu glumačku postavu i koliko oni doprinose popularnosti?

– Nema tu velikih otkrića, to su po izboru Daniela i mene najbolji glumci za te uloge. Svi su nam oni bili prvi izbor i jako smo zadovoljni i sretni time kako smo radili. Veselimo se nastavku. Nismo razmišljali o tome koliko je tko od njih popularan, jedino je mjerilo kvaliteta. Kvaliteta ostaje dulje i više znači od popularnosti.

Ravnatelj Eugen i tajnica Jolanda (Ksenija Pajić), Foto: Press

Moramo čuvati ljudskost

Mnogi gledatelji zazivaju da serija postane televizijski proizvod. Idete li u tom smjeru i planirate li takvo što?

– Meni je jako drago da je tome tako. Publika je ta koja bi trebala imati pravo glasa o tome što želi gledati. Za sada vam mogu obećati da ćete »Bečku školu« gledati na Eugenovim »internetskim mrežama«, a hoćemo li je gledati u nekom duljem formatu, vidjet ćemo.

I za kraj, postoje li neke univerzalne društvene vrijednosti za koje mislite da smo danas izgubili, a da su u vremenu Austro-ugarske bile ustaljene? Kakvog ponašanja nam danas nedostaje?

– Postajale su neke vrijednosti i prije Austro-Ugarske, a postoje i danas. Da ne filozofiram, nismo ih izgubili, ali svi osjećamo da postaju »ugrožena vrsta«. To su pristojnost, poštenje, znanje, poštovanje, rad, skromnost, pomoć, dobrota… Da ne pretjerujem u nabrajanju, moramo čuvati našu – ljudskost.