Ples sa zvijezdama

Nije politika za svakog: Estradnjaci i sportaši na izbornim listama

Daniel Radman

Jedna je stvar angažirati slavnu osobu kao podršku u kampanji, a druga staviti ju na listu – oni zbog svojih drugih obveza, a i zbog neupućenosti u politički proces, poslije uopće ne sudjeluju u radu tijela u koje su izabrani



Hrvatsku je ovih dana obišla vijest kako je poznata estradno-operna pjevačica Sandra Bagarić u pregovorima s Ljubom Jurčićem oko ulaska na njegovu listu za predstojeće parlamentarne izbore. Iako je Jurčić predstavio svoj ekonomski program, očito je procijenio da se birače ne može privući samo time, nego da je potrebno i neko poznato ime, pa makar i iz svijeta zabave.


– To je dvosjekli mač. Ako Jurčić želi ostaviti dojam ozbiljnog političara, stavljanje Sandre Bagarić na listu i nije najbolje rješenje. Jedna je stvar angažirati slavnu osobu kao podršku u kampanji, a druga staviti ju na listu. No, takvih primjera je bilo i prije, čak i kod velikih stranaka poput HDZ-a i SDP-a, koji su na liste za Sabor i gradske skupštine, također, stavljali poznate osobe. Činjenica je da te osobe možda i mogu privući nekog birača, ali najčešće oni zbog svojih drugih obveza, a i zbog neupućenosti u politički proces, poslije uopće ne sudjeluju u radu tijela u koje su izabrani. Dobar primjer su Miroslav Ćiro Blažević, koji je izabran u gradsku skupštinu Zagreba, a da se nikad nije pojavio na sjednici, ili, pak, Mirko Filipović. Bio je saborski zastupnik SDP-a, ali od njegova političkog angažmana zapravo nije bilo ništa, kaže nam politolog Višeslav Raos o fenomenu slavnih u izbornim kampanjama.   

Estradizirana hrvatska politika


Spomenuti primjeri nedvojbeno pokazuju koliko je hrvatska politika estradizirana, no i dalje je upitno koliko su slavni doista privukli birače. Svoj su ulazak u visoku politiku uglavnom realizirali preko velikih stranaka koje su ionako mogle računati na mandate.


– Postoje birači koje možete privući poznatim imenima. Najčešće je to zbog stava da su svi političari korumpirani, pa se onda glasuje za nekoga tko se već dokazao sposobnim u nekom drugom aspektu života. No, na glas potencijalnog birača koji se aktivnije zanima za politiku ne možete računati. Takvi očekuju više od samog imena, dodaje Raos.


Čak i da nekim čudom Bagarić uđe u Sabor, ne bi bila prva profesionalna pjevačica kojoj je to pošlo za rukom. Njezin kolega Vice Vukov u Sabor je kao nezavisni zastupnik ušao preko liste SDP-a, a Krunoslav Slabinac i Miroslav Škoro bili su zastupnici HDZ-a. Ništa manje uspješni nisu bili glumci – simbolični trag na Markovu trgu ostavili su Boris Buzančić, Martin Sagner, Boris Dvornik i Zlatko Vitez (poznat po izjavi da »Sabor sliči na kokošinjac«), svi preko HDZ-a, kao i redatelj Antun Vrdoljak, a jedina iznimka bio je Relja Bašić koji je u Sabor ušao preko HSLS-a.   

Ni na istoku nije bolje




Također, i sportaši su bili brojni. Osim spomenutog Filipovića, sa SDP-ove liste ušla je i kuglačica Biserka Perman, a rivalni HDZ predstavljali su rukometni trener Lino Červar, vaterpolist Perica Bukić, dok su iz košarke stigli Franjo Arapović i Danira Nakić.


– Mislim da se ipak mogu napraviti neke distinkcije među njima. Primjerice, za Lina Červara se može reći da je bio osoba koja se aktivnije bavila politikom, unatoč tomu što je tada bio i trener izbornik, za razliku od Blaževića ili Filipovića koji su u politiku zalutali, kaže Raos.


Poput svog kolege Borisa Dvornika, i Velimir Bata Živojinović bio je »narodni poslanik« vladajuće stranke, u njegovu slučaju Miloševićeva SPS-a. Od poznatijih osoba politikom su se u Srbiji bavili i rukometašica Svetlana Kitić, inače bivša supruga legende Hajduka Blaža Sliškovića, također kao poslanica SPS-a, zatim bivši član benda Idoli Srđan Šaper koji je bio član Predsjedništva Demokratske stranke, a današnji beogradski dogradonačelnik, također iz redova DS-a, jest ponajbolji svjetski vaterpolist svih vremena, Aleksandar Šapić.