Kantautorica Sara Renar iza sebe ima pet nominacija za Porin te jedno osvojeno priznanje. Autorica je pet samostalnih albuma, a trenutačno radi na novom koji bi uskoro trebao ugledati svjetlo dana. Tako će nekoliko novih pjesama predstaviti 26. travnja u Kazalištu »Antonio Gandusio« u Rovinju i to prilikom obilježavanja 29. Dana Antuna Šoljana.

Album ujesen ili dogodine

Na čemu trenutačno radite?

– Trenutačno radim na novom albumu koji će se zvati »Nježne riječi« po naslovnom singlu koji je nedavno izašao.

Kada bi album trebao ugledati svjetlo dana?

– Ujesen, a ako se odlučim za neke druge korake glede prezentacije pjesama putem natjecanja, onda u proljeće. Najkasnije bi trebao izaći početkom 2026. godine.

Što će nam sve donijeti vaš novi album? Što publika od njega može očekivati?

– Album će biti dvojezičan, na hrvatskom i na engleskom jeziku. Imat će daleko veći udio ritam-sekcije, groovea i basa nego što je to dosad bio slučaj u mojom glazbi. I dalje su na njemu moji stalni suradnici Dimitrije Simović i Vedran Peternel te Marko Lucjan Hraščanec i Igor Pavlica. Novost je da snimam u studiju Cycle i koproduciram zajedno s Janom Kinčlom.

Dobitnica ste Porina koji ste, možemo reći, osvojili vrlo mladi. Ipak, tome su prethodile godine stvaranja, prvo pisanja pjesama, a onda i snimanje singlova. Kako je započela vaša glazbena priča?

– Išla sam u osnovnu glazbenu školu gdje sam svirala violinu. Međutim, s glazbenom školom nisam nastavila u srednjoj, ali mi je vrlo brzo počeo nedostajati osjećaj sviranja nekog instrumenta. I onda sam počela po tulumima svirati gitaru, ništa jako ambiciozno, te pjevati back vokale u školskom bendu. Nakon toga sam upisala studij arhitekture, pa je time muzika stavljena sa strane na nekoliko godina. Unatoč tome, mene je i dalje nešto gonilo.

U tom razdoblju sam počela pisati vlastite pjesme i snimati ih jako stidljivo. Negdje pred kraj faksa sam se usudila izbaciti prvi singl, a potom sam nakon diplomiranja snimila prvi album »Djeca« koji mi je donio nominaciju za Porina u kategoriji najboljeg novog izvođača.

Nakon toga sam snimila album »Jesen« koji je opet bio nominiran u dvije kategorije i to za vokalnu izvedbu te najbolji album alternativne glazbe. Na koncu sam ga i osvojila i to za najbolju vokalnu izvedbu. Tada sam već skoro tri godine radila kao arhitektica, ali sam na koncu dala otkaz i od tad sam već preko deset godina u potpunosti posvećena umjetničkoj karijeri.

Inspiracija mi je cijeli život

Spomenuli ste da vam je trebalo vremena da se okuražite. Što vas je sputavalo? Neugoda zbog izlaska u javnost ili što?

– Najviše to što sam cijelo vrijeme smatrala da nemam dovoljno formalnog obrazovanja da bih se upustila u takvo što. Još sam i po prirodi prilična tremašica pa mi je trebalo dosta vremena da se okuražim.

Kako ste prebrodili tremu ili ona još uvijek postoji, ali u nekakvom manjem intenzitetu?

– Trema postoji stalno, no smatram da se ona općenito javlja u čovjeku kada je njemu do nečega stalo. Dandanas imam tremu i potpuno je nebitno je li u pitanju velika svirka ili manje gostovanje te koji je broj publike. Naprosto sam uzbuđena prije svakog nastupa. Uzbuđena sam i kad prvi put prezentiram svoje demo snimke ljudima u studiju.

Imate iskustva s Porinima. Kako komentirate ovogodišnju situaciju na relaciji sukoba Remi – Thompson?

– Smatram da je poražavajuće to što živimo u društvu u kojem netko, čim se usudi propitkivati sadržaj nečijih pjesama, nailazi na toliku osudu i na toliko nasilje od velikog dijela javnosti da je čak primoran zvati policiju. Mislim da je to strašno.

Vratimo se vašoj karijeri. Što vas inspirira i kako nastaje vaša glazba?

– Nemam jednu konkretnu inspiraciju. Inspiracija mi je vjerojatno cijeli život. Imam teoriju da je sve što te okružuje, sve što na bilo koji način prolazi kroz tebe, bilo fizički, bilo mentalno, kulturološki, kako god, sve je to u životu nekakav input i output. Inspiracija je način na koji reagiraš što na vlastite unutarnje procese, što na društvene ili biološke te sve ostalo.

Foto: VEDRAN LEVI

Možda već dogodine na Dori

Vaša se glazba može opisati kao mješavina eksperimentalne indie-pop melodije s elektronskim i dramatskim elementima. Kako biste je vi opisali? Je li uistinu takva?

– Da. Volim eksperimentirati s raznim žanrovima, ne želim se ograničavati, stalno me kopka u kojem smjeru se još može ići i nekako me upravo to veseli.

Možemo svašta očekivati od vas.

– Apsolutno.

Iza sebe imate i brojne uspješne suradnje s cijenjenim umjetnicima. Koju biste posebno izdvojili i zašto?

– Među najdraže bih izdvojila suradnje s pjesnikinjom Marijom Dejanović koja je dobitnica Gorana za mlade pjesnike 2018. godine. Ja sam tada nastupala na Goranovom proljeću, gdje smo se i upoznale te godinu poslije na njenu inicijativu započele surađivati.

Tada smo snimile nekoliko pjesmama iz njene zbirke poezije »Etika kruha i konja« koji smo nazvali »U privremenom smještaju kod ljudi«. Uz tu suradnju, istaknula bih još i one s Goranom Matovićem na predstavi »San i ludilo« gdje je fokus na liku i djelu, odnosno prozi i poeziji Tina Ujevića.

Bila je tu i jedna jako jedna lijepa suradnja s Barbarom Delać, pjesnikinjom iz Crne Gore. Mi smo prije nekoliko godina surađivale u Berlinu i preklani smo izdale audioknjigu za izdavačku kuću book&zvook u kojoj smo zvučno oblikovale njenu poemu. To je taj spoj raznih medija koji mi je oduvijek bio jako zanimljiv.

Nastupali ste na festivalima. Jeste li ikada razmišljali o prijavi na Doru?

– Jesam, samo mi se nije tajming poklapao s nekim drugim planovima u životu. Mislim da je za Doru ključno pametno odabrati pjesmu koja pritom mora biti i kratka. Možda se u nekoj budućnosti na to odlučim.

Dakle, možemo očekivati da za nekoliko godina, a možda već i sljedeće, zapjevate na Dori?

– Da. Tko zna. Sve mogućnosti su otvorene. Dora je svakako vrlo praćena platforma za predstavljanje svoje glazbe javnosti.

Egzistencijalni pritisak

Tako je, a Dora se poprilično popularizirala prošle godine, dakako, zbog Baby Lasagne koji nam je donio jedan od najuspješnijih plasmana na Euroviziji. Ove godine su prognoze malo drugačije i opet je puno kontroverzi. Kako vi komentirate ovogodišnju Doru i sve što se događa?

– Smatram, kao što sam ranije rekla za situaciju Remi – Thompson da stvari buknu na nekoliko dana pa svi na to zaborave. Meni je žao da Marko Bošnjak koji je stvarno talentiran pjevač doživi toliko šikaniranja samo na temelju svoje seksualne orijentacije. Mislim da je to stvarno ispod svakog civilizacijskog nivoa.

A je li vam se svidjela pjesma »Poison Cake«?

– Da. Meni je pjesma odlična. Vidi se da dečko zna posao. Uostalom, to je pjevačko natjecanje zabavnog tipa, a internet nažalost na površinu donosi sve ono jako ružno i toksično u ljudima. Želim vjerovati da su ljudi u svakodnevnoj komunikaciji jedni prema drugima nježniji nego što se to čini dok se čitaju komentari po internetu.

Dugo ste bili stalna suradnica glazbenog umjetničkog kolektiva Moskau. Surađivali ste na projektima umjetničkog kolektiva Montažstroj, umjetničkog kolektiva Skroz te na brojnim književnim manifestacijama, a uskoro ćete zasvirati i u Rovinju. Kako stignete sve to?

– Stignem jer se bavim samo time, a i zato što postoji egzistencijalni pritisak.

Ja bih vrlo rado malo odahnula i puno više stavila vlastitu glazbu u fokus, no ekonomska realnost je takva da čovjek jednostavno mora raditi razne druge stvari. Sreća u nesreći je što su ti zadaci lijepi, tako da se neću nešto previše žaliti. U zadnje vrijeme se jako puno sklada glazba za kazalište, što mi isto otvara nove i uzbudljive umjetničke svjetove. Ali da, čovjek treba biti marljiv i organiziran.

Nije mi dosadno

Koji su vam sve planovi u ovoj godini? Planirate li imati koncertnu turneju na kojoj ćete predstavljati novi album?

– Sigurno hoću, samo tome pristupam polako jer nove pjesme želim prikazati i glazbeno, ali i nekako produkcijski i režijski u najboljem svjetlu. Tako da će se do novog albuma možda načekati, ali će se čekanje isplatiti.

Pojedine pjesme ćete već moći čuti na nastupu u Rovinju. Što se tiče drugih skorašnjih planova, vodim radionice Kako se rade pjesme, što za srednju školu, što za odrasle. Radionice će se održavati u Dubrovniku, Slavonskom Brodu, u Šibeniku te na otoku Ugljanu.

Ove godine sam poprilično zauzeta radom u edukaciji. Osim toga, čeka me rad na glazbi za jednu jako lijepu predstavu u HNK-u Zagreb. Radi se o režiji Olje Lozice, a riječ je o predstavi prema tekstu »Budi uvijek kao zmaj« Espije Tomičića. Dosadno mi svakako nije.

Uskoro vas čeka koncert u Rovinju…

– I to me neizmjerno veseli jer mi je Rovinj jako drag grad, a pogotovo prostor u kojem ćemo imati koncert jer je prekrasan. Za tamošnji koncert pripremam set listu s punim poštovanjem prema prostoru u kojem nastupamo. Dolazim s cijelim bendom, s kompletnom ekipom – i trubačem i saksofonistom. Mislim da nas čeka baš lijepo druženje.