Riječki glazbenik Alex Jadro, koji već niz godina živi u Njemačkoj, osvojio je srca publike i prvo mjesto na jubilarnom 30. Marko Polo Festivalu u Korčuli s pjesmom »Idem ja« – skladbom koja je inspirirana njegovim vlastitim životom i dugogodišnjom željom za povratkom kući.

Publika ga pamti i iz ranijih dana, kada je bio prepoznatljiv kao frontmen riječkih bendova The Burek i Daltoni, a danas gradi uspješnu kantautorsku karijeru. U razgovoru za Novi list Jadro govori o inspiraciji za pobjedničku pjesmu, prisjeća se svojih glazbenih početaka, govori o planovima za budućnost te otkriva što za njega znači ovo veliko priznanje.

Kvalitetan festival

Čestitamo vam na osvojenom prvom mjestu na ovogodišnjem Marko Polo Festivalu! Kako se osjećate nakon ovog priznanja?

– Zahvaljujem na čestitkama, uvijek je lijepo dobiti nagradu, no prva nagrada publike je za jednog kantautora, znači, autora glazbe, stihova i ujedno izvođača, ipak najposebnije priznanje. To su momenti koji se ne zaboravljaju i pružaju dodatnu motivaciju.

Možete li nam otkriti nešto više o pjesmi »Idem ja«? Što vas je inspiriralo za nastanak te skladbe?

– Inspiraciju za pjesmu »Idem ja« pronašao sam u svom vlastitom životu i vječitoj želji da se konačno i zauvijek vratim »kući«, a to vam mogu definitivno potvrditi svi naši dragi ljudi koji, bez obzira iz kojih razloga, borave ili žive u inozemstvu. Ipak je samo jedna domovina.

Kako ste doživjeli sam festival u Korčuli? Kakva je bila atmosfera i što vam je najviše ostalo u sjećanju?

– Marko Polo Festival u Korčuli ima poseban intimitet koji se već 30 godina odgaja i pruža prijateljsku, familijarnu atmosferu koju je vrlo teško dobiti na velikim festivalima. Pri tome je glazbena kvaliteta ništa manje vrijedna od svih ostalih, možda poznatijih hrvatskih festivala.

Koji su vam glazbeni uzori ili inspiracije tijekom godina?

– Ja sam oduvijek bio zaljubljenik u festivalsku, zabavnu i klapsku pjesmu, što i nije neko čudo. Naime, moj najdraži dida je u mladosti bio pijanist i vođa orkestra legendarnog Ive Robića, a isto tako mislim da ne postoji pjesma Olivera Dragojevića koju ja ne znam napamet.

No, bilo je tu i nebrojenih stranih interpreta koji su utjecali na moj glazbeni stil i ukus.

Foto: Press

Stiv iz The Bureka i Daltona

Kako se mijenjao vaš stil i pristup glazbi kroz godine?

– Mene moja generacija u Rijeci i regiji prepoznaje pod pseudonimom Steve (Stiv) kao frontmena grupe The Burek koja je prvom polovinom 80-ih godina svojim rock-punk repertoarom sudjelovala na svim Ri Rock manifestacijama i gitarijadama našeg područja, a snimili smo i kompilacijski album s još jednim bendom koji iz »političkih« razloga nije bio izdan.

Ista postava benda nedugo zatim promijenila je ime u Daltoni koje je bilo teško istjerati s maturalnih zabava i hotelskih terasa krajem 80-tih. Ubrzo nakon toga počinje moja inozemna karijera, ali to ne bi stalo u tri knjige.

Kako će pobjeda na ovom festivalu utjecati na vašu daljnju karijeru i planove?

– Svaka pobjeda i nagrada, aplauz ili pohvala je motivacija za daljnje korake u ovom kompliciranom poslu, stoga se od mene može još puno toga očekivati.

Moj sljedeći korak je nastup na festivalu Večeri dalmatinske šansone u Šibeniku na finalnoj večeri s pjesmom »Dođi« gdje se ponovo pojavljujem kao autor glazbe i stihova, a aranžman potpisuje kao i uvijek Robert Grubišić.

To je definitivno najveće priznanje mom dosadašnjem radu i neizmjerno se radujem zapjevati u tom ambijentu sa živim orkestrom iza mene. Pjesmu ćemo uskoro i predstaviti, a za nju je napravljen i videospot.

Inače, u planu je i realizacija mog albuma prvijenca – sve su pjesme napisane, a posljednje tri moramo još snimiti pa se nadam da bi album u skorije vrijeme mogao ugledati svjetlo dana. Ovim putem također želim zahvaliti svima koji me podržavaju u bilo kojem obliku.

Bilo to putem glasovanja na top listama ili mailovima potpore. U svakom slučaju, broj mojih fanova iz dana u dan sve je veći i to je najljepša nagrada – i na tome vam svima hvala.