Foto Ana Križanec
Pogon kulture bio je dupkom pun već pola sata prije početka koncerta
povezane vijesti
Sinoć su u Rijeci održana dva odlična koncerta – TBF u Pogonu kulture i Peach Pit te Pomelo Chess Society u OKC Palachu.
Na sreću su žanrovski različiti zbog čega kod Riječana nije bilo prevelike dileme na koji otići, a na oba je bilo puno posjetitelja – Pogon kulture bio je dupkom pun već pola sata prije početka koncerta. Splitski TBF je u Rijeci nastupio u sklopu nove „unplugged“ turneje koja je zasigurno donijela i potpuno novi doživljaj njihove glazbe.
Atmosfera je bila poprilično intimna i opuštena, a večer su započeli pjesmom „San“.
Prigušeni akustični zvuk u kombinaciji sa svjetlima pretežito hladnih boja stvarao je pomalo mističnu atmosferu, potpuno neobičnu za TBF, ali svakako vrlo zanimljivu.
Iako su počeli s laganim i pomalo monotonim, razina energije mrvicu se podigla nakon pjesme „Sa mog prozora“ kada je Badovinac pozdravio publiku i ispričao anegdotu o slovu „šč“ na što su Riječani digli čaše. Izveli su sve hitove, onih pet-šest koji su na njihovim koncertima postali neizostavni, a publiku su definitivno oduševili.
U Palachu se pak svirao instrumentalni rock, a radilo se o promociji novog albuma benda Pomelo Chess Society koji nosi naziv „En Passant“.
No, prije nego je na scenu stupio riječki math-rock trio, nastupili su zagrebački Peach Pit, i to čak 13 godina nakon posljednjeg nastupa u Rijeci. Premda Peach Pit nisu bend koji odlikuje pretjerana žestina, buka im nije strana, a progresije još manje. Iako je publika u početku bila poprilično pasivna, nema sumnje da su ostavili dobar dojam, a repetitivne melodije bit će teško izbaciti iz glave.
Osim što su dečki iz Pomelo Chess Society u Palach donijeli egzotično voće pomelo kako bi ga ljudi napokon mogli probati kada već o njemu toliko često slušaju, donijeli su i potpuno novu vrstu energije kakva je na njihovim koncertima i prije postojala, no nije bila toliko izražena. Činilo se kao da su ih najednom obuzeli duhovi najboljih rock glazbenika, pa su vrlo brzo nakon početka svirke pokazali svu žestinu i vještinu koju izražavaju sviranjem.
Ovome je možda doprinijela i atmosfera Palacha kao kultnog mjesta, a ono što je definitivno jest da je kvaliteta ozvučenja bila dobra. U svakome slučaju, Pomelo nisu razočarali, što svima koji su ih barem jednom slušali nije iznenađenje. Novi album već je trenutka kada su ga krenuli izvoditi dobio brojne pohvale, a uspjeli su i pokrenuti inače statičnu publiku.
