Sa svojom genijalnom „Little Fluffy Clouds“, jednom od elektronskih stvari koje su definirale početak 90-ih, obilježile na neki način cijelu rave kulturu, britanski The Orb upisali su se na dugu listu „čuda jednog hita“. U njihovom slučaju, to je prava nepravda, jer od te 1990-e do danas nasnimili su gomilu vrijedne elektronske glazbe koju bi preusko bilo nazvati plesnom. Točnije, do upravo izašlog „Buddhist Hipsters“, naslagali su 17 albuma koji su im donijeli razne epitete, od kraljeva glazbe za spuštanje nakon cjelonoćnih partija i s prigodnih klupskih droga, preko kumova ambijentalnog housea do etikete „Pink Floyda 90-ih godina“.  Ova potonja je možda dovela i do toga da se glavom i  bradom David Gilmour u jednom trenutku odluči s njima snimiti „Metallic Spheres“ (2011.), album čije se tri pjesme protežu na “pinkflojdovskih” 55 minuta dužine.

Po konstrukciji „Buddhist Hipsters“ je tipičan The Orb album, nikud im se ne žuri u građenju atmosfere u svakoj pjesmi, pa najkraća i najhitoidnija ovdje „Arabebonics“ traje pet i pol minuta, a najduža 12 minuta, u sveukupno skoro 80 minuta glazbe u 10 pjesama. Gotovo svaki The Orb album je duga glazbena avantura, pa ni ovaj nije iznimka.

Kad smo već dotakli „Arabebonics“, neobičnu, ali neodoljivu stvar, vođenu klasičnim repanjem i hip-hop hip beatom, prošaranom loopom arapskog žičanog instrumenta ouda, na njoj je najlakše argumentirati žanrovsku svestranost koja također nije novost u The Orb glazbenoj orbiti.

Ta šarolikost ne doprinosi koheziji albuma, „Buddhist Hipsters“ je na neki način čista suprotnost definiciji konceptualnog albuma, više djeluje kao kompilacija, ne samo raznolikih ideja, nego – da ne znamo o čemu je riječ – raznorodnih bendova na jednom mjestu.

Početak je familijaran, nakon otprilike dvije i pol minute atmosferičnog jednoličnog tona u uvodnoj „Spontaneously Combast“, čujemo ženski glas, identičan onom iz „Little Fluffy Clouds“ kad su The Orb spretno i genijalno inkorporirali isječke jednog intervjua glazbenice Ricky Lee Jones u kojem je pričala o malim pufastim oblacima na nebu dok je kao klinka sanjarila u nekoj nedođiji Arizone. Nakon toga ulijeće bas u dub maniri na koji se nadovezuje tipičan plesni beat od otprilike 120 bpm-a. Narednu, instrumentalnu „P-1“ mogli bi prozvati hibridom između trip hopa i drum’n’bassa. „Baraka“ pak podsjeća na repetativne elektronske „koračnice“ Kraftwerka, samo što je ova znalački isprepletena s dugim semplom, odnosno snimkom crkvene propovijedi nekog strastvenog afroameričkog pastora. „A Secred Choice“ odlazi u skroz drugačije vode, moderni je to plesni reggae klasične strukture, uključujući tu i glas izvjesnog Erica Von Skywalkera, koji kao da je u studio The Orba stigao ravno iz Kingstona.

Drugi dio albuma otvara možda najkomercijalnija pjesma na albumu, posebno zbog vokala koji vuče na uobičajene EDM kanone koji uključuju i stanovitu sladunjavost, no glazbena podloga je ipak malo pomaknuta prema „ozbiljnijem“ IDM (Intelligent Dance Music) zvuku. Poklonicima klasičnog The Orb zvuka dopast će se zavodljiv i raskošan ambient house  u „Doll’s House“ koji ne gubi na dramatičnosti na 7 i pol minuta dužine, dok će ih „The Oort Cloud (Too Night)“ uz satenski vokal Trevora Waltersa i retro plesni ritam vratiti u 90-e godine.

Zadnje dvije stvari, kombinirano dugačke 22 minute smiraj su nakon gore opisanog organiziranog kaosa kojeg i dalje s puno nadahnuća proizvode sad već 66-godišnji elektronski guru Alex Paterson i njegova (mlada) desna ruka Michael Rendall, s oprobanim suradnicima. I jedna i druga, „Under The Bed“ i „Kharon“, nemaju ritma, riječ je samo o atmosferičnim, fluidnim, ezoteričnim zvukovima koji bi podjednako dobro „sjeli“ kao filmska glazba za neko Malickovo ili Cubrickovo metafizičko djelo sedme umjetnosti, BBC dokumentarcu o životinjskom svijetu u beskrajnoj tundri ili poslužili kao podloga za meditaciju.

Zbog svojih žanrovskih ekstrema  „Buddhist Hipsters“ se može doimati kaotičnim, ali ima nešto magnetično u njemu. Ne odbacuje ga se lako, zove na proučavanje, vuče na još jedno preslušavanje. Pa na još jedno, pa…