Riječki glazbenik Luka Poklepović, umjetničkog imena Pokle, objavio je novi nosač zvuka. »Space Ep« nudi pet skladbi kojima nas Pokle, kako sam navodi, odvodi na svemirski izlet. »Letim danima u polju asteroida; nisam siguran jel’ java ili snivam«, pjeva Pokle u skladbi »Asteroidi« koja otvara, a potom i, u live izvedbi, zatvara album. Povodom lansiranja svemirskog glazbenog uratka, u intervjuu s riječkim astronautom govorimo o posebnostima i pojedinostima novog EP-a, ali i najavljujemo skorašnji album.

Pokle, objavili ste »Space EP« koji je, kako mu i naslov kaže, obojen svemirskom tematikom. Odakle inspiracija svemirom i što poručujete novim EP-om?

– Svemir mi je oduvijek predstavljao nekakvo sanjarenje i bijeg od realnosti, pa sam s ovim EP-om pokušao »pobjeći« od svog standardnog zvuka i malo ga ofarbati sanjivim sintesajzerima, solažama i vokalima. Nemam neku konkretnu poruku, najčešće pišem o svojim razmišljanjima i osjećajima, što je i ovdje slučaj, samo zapakirano u prenesenom značenju kroz svemirske motive. Ali kad bih htio prenijeti neku poruku, onda bi to bila mladim umjetnicima da se ne limitiraju, već da eksperimentiraju.

Nosač zvuka sadrži četiri pjesme koje su povezane naslovima koje asociraju na svemir. Biste li za pjesme rekli da su srodne jedna drugoj, makar u ideji?

– Pjesme su definitivno srodne, više tekstualno nego glazbeno, ali nisam ni ciljao da budu glazbeno slične, nego da više imaju osjećaj kao glazbeni svemirski izlet.

Zvuk svemira

U najavi albuma kazali ste da je »Space cafe« odredio smjer čitavog EP-ja. Ta je pjesma spora i melankolična, stoga zašto kažete da je ona odredila smjer EP-ja?

– Sporo i melankolično – tako meni zvuči svemir.

Ističete pjesmu »Mjesec«. Zašto vam je ona, kazali ste, najdraža i najiskrenija?

– Pjesma »Mjesec« mi je najdraža jer je nastala sama od sebe, bez ikakvog »pokušavanja.« Uzeo sam akustičnu gitaru i krenuo svirati dva akorda i riječi su izašle same od sebe; kao nekakav, ajmo to nazvati »freestyle«, zato mi ima tu iskrenost. Ne kažem da ostale pjesme nisu iskrene, ali uvijek moram malo promisliti što zapravo želim reći, dok je ova pjesma to rekla sama od sebe.

Zanimljivo je da skladba »Asteroidi« otvara i zatvara nosač zvuka. Najprije u studijskoj verziji, a potom i u live izvedbi. Zbog čega ste baš toj pjesmi odlučili dati dva »ulaza«?

– Htio sam postići nekakav kružni osjećaj s ovim EP-om. Kao što sam rekao, zamislio sam ga kao svemirski izlet, te mi je imalo smisla da se na kraju izleta vratim na početnu destinaciju. A, osim toga, mislim da live verzija daje dobar uvid u ono što slijedi, moj prvi album koji će biti u potpunosti napravljen s bendom.

Foto: Privatna arhiva

Inspiracija

Svemir je bio inspiracija u mnogim umjetnostima. Od Bowiejevog »Starmana« i »Major Toma«, »Jesmo l’ sami« Ede Maajke, Zvjezdanih staza i ratova do drugih oblika svemira u pop-kulturi. Što vama predstavlja svemirsko prostranstvo i koja je vama

najdraža svemirska pjesma/film/serija?

– Svemirsko prostranstvo mi predstavlja mir, sanjarenje, zamišljenost, a osim toga, kao što smo već i rekli, melankoliju. Općenito mi je u umjetnosti teško nešto istaknut kao najdraže, to se stalno mijenja, ali za ovaj EP me posebno inspirirao Cowboy Bebop.

I za kraj, ovim EP-om najavljujete nadolazeći album koji snimate s bendom. Kako opisujete novi album, kako će on zvučati i kad ga možemo očekivati?

– Novi će album biti energičan, sirov, brz i organski, sve je snimljeno uživo s bendom i onda naknadno studijski »ušminkano.« Oduvijek sam htio napraviti takav album, naročito s bendom gdje se ispremiješaju svačije ideje, a ne samo moje, ali tek sad se otvorila prilika za to. Možete ga očekivati najesen, ako sve prođe po planu.