Kryn je bend koji kombinira teške rifove, mračne atmosferske melodije i snažnu vokalnu prisutnost s dozom kontrolirane agresije, što ga izdvaja u žanru kojim često dominira imitacija.

U proteklih 20 godina bend je izgradio prepoznatljivo mjesto na metal sceni, a na prošlomjesečnom 47. Ri Rock Festivalu osvojili su čak dvije nagrade Ri Rock Kipić.

Tim smo povodom razgovarali s pjevačem Karlom Horvatom.

Izražavamo emociju

Čestitamo na osvajanju nagrade Izvođač godine na Ri Rock Festivalu! Kako se osjećate zbog ovog priznanja i što ono znači za bend?

– Hvala lijepa! Ponosni smo na osvojenu nagradu i to nam jednostavno znači da netko cijeni naš rad i trud kroz sve ove godine.

Osvojili ste još jednu nagradu, odnosno spot »The Nerve« osvojio je nagradu za Spot godine. Kako je nastao koncept videospota i koliko ste bili uključeni u njegov razvoj s Filipom Gržinčićem?

– Koncept je nastao u suradnji s Filipom Gržinčićem i njegovom suprugom Slađanom.

Ja sam poslao tekst pjesme i nekako mu objasnio generalnu tematiku pjesme koja zapravo govori o problemima mentalnog zdravlja, točnije anksioznosti, s kojom i sam imam problema.

Uzevši to u obzir, predložio je staru bolnicu kao nekakvu scenu, a tematika je borba između dobra i zla, onako generalizirano. Zapravo borba sa samim sobom i tim tamnim dijelovima sebe i psihe.

Prošle godine objavili ste »Risset«. Možete li nam malo predstaviti album, koliko ste dugo na njemu radili…?

– Kao i svaki naš album, nastajao je dugo jer smo svi perfekcionisti i želimo da svaka pjesma na albumu bude prvo nama dobra pa smatramo da će onda biti i drugima.

Na albumu se nalazi 10 pjesama koje govore o problemima s mentalnim zdravljem, točnije o anksioznosti, depresiji, nekakvim negativnim crnim mislima i zato smo se i odlučili za ime »Risset«.

Osim što je to prvi singl s albuma i pjesma koja je nastala prva, »Risset« je zapravo zanimljiva igra riječi koja pročitana zvuči kao »reset«, a zapravo ovako napisana je ime antipsihotika, lijeka kojim se liječe psihički poremećaji.

U odnosu na prvi album »Scars remind me« ovaj album zvuči puno zrelije, a možda i malo modernije i žešće. Za zvuk je zaslužan naš dugogodišnji prijatelj Jovan Kosta Vučetić aka Jay Kay koji je miksao album u Irskoj, a masterirao ga je Joel Wanasek u Americi.

Na albumu možete naći žestoke gitarističke dijelove, pjevne refrene, pregršt emocija koje se isprepliću kroz pjesme, a ono najbitnije jest to što je svaka pjesma na albumu dobra svima iz benda, tako da nema onih album filera.

Ne radimo pjesme samo da bismo ispunili minutažu, nego jer želimo izraziti neku emociju, želimo nešto reći i obratiti se publici kroz svaki rif, kroz svaku riječ.

Inspiracija iz vlastite glave

Na sceni ste više od 20 godina. Kako ste se kroz godine mijenjali kao bend, jeste li zadržali isti pristup glazbi?

– Naravno da nismo. Kako čovjek odrasta, sazrijeva, tako se mijenja i ukus u glazbi i pogled na glazbu i na cijelu tu glazbenu industriju, tako da smo se definitivno promijenili i kao osobe i kao glazbenici.

Basist Marko Vladilo i ja smo jedini originalni članovi u bendu koji je počeo kao nekakav melodični death metal, a kroz godine sam shvatio da mogu i pjevati, pa smo poradili na songwritingu, na aranžmanima, počeli smo slušati modernije bendove i to ubacivati u svoj glazbeni izričaj i, evo, dan danas imamo Kryn koji je nekakav miks svega, ima tu i elemenata melodičnog death metala, modernih rifova, puno pjevanja, ali opet i screamanja.

Odakle trenutačno crpite inspiraciju za svoje tekstove i glazbu?

– Kao što sam već spomenuo prije, trenutačno, a i ubuduće, inspiraciju crpim iz vlastite glave, iz vlastite psihe, vlastitih misli i vlastitih frustracija i pogleda na život.

Kako izgleda vaš proces pripreme za nastupe i kako publika reagira na vaše nastupe uživo, posebno nakon izlaska albuma »Risset« i prošlogodišnjih festivala?

– Naš proces izgleda tako da odradimo barem dvije probe u Zagrebu, s obzirom na to da smo sad svi iz različitih dijelova Hrvatske. Ante Škurla je iz Zagreba, Marko i ja smo iz Rijeke, Josip Novak je iz okolice Čakovca, Rok Božić je u Ljubljani.

Pozitivna stvar je to što su dečki stvarno izvrsni glazbenici i jako dobro sviraju svoje instrumente tako da dođemo na probu pripremljeni, odsviramo set nekoliko puta i spremni smo za live.

Publika uživo uvijek nas iznenadi i to pozitivno! Gdje god dođemo svirati, uvijek su pozitivne reakcije, ljudi kupuju merch, žele nas vidjeti opet, tako da nam je sad cilj što više svirati uživo, po mogućnosti izvan Lijepe Naše.

Ispušni ventil

Koji su vam planovi za 2026., planirate li nove singlove, album ili turneje?

– Plan za 2026. je što više live svirki, po mogućnosti po festivalima u Europi. Bilo bi dobro odraditi nekakvu miniturneju, pripremamo novi cover, novu obradu i pripremamo novi spot.

Kako vidite ulogu benda na lokalnoj, ali i široj metal sceni?

– Smatram da su bendovi oduvijek bili bitni i bit će bitni, pogotovo ovo riječko područje koje slovi kao nekakav hard rock grad, što nažalost više nije posve točno.

Bitno je da osoba ima nekakav vid »ispušnog ventila«, meni je to glazba i kad radiš to iskreno i sa srcem, onda i drugi to prepoznaju pa se i drugi vide u tvojoj glazbi.

Mnogima su naše pjesme pomogle da prebrode neka teška stanja, tako da smatram da je glazba izuzetno bitna jer nam pomaže. Pomaže glazbenicima da izraze to što ih muči i pomaže slušateljima da se prepoznaju u tome i nekako se pomire s time i filtriraju svoje probleme, tugu i frustracije.

To jednako vrijedi na lokalnoj razini, kao i na svjetskoj, s obzirom na to da je glazba univerzalni jezik.